Pa evo, čestitajući blagdan, župnik Zvonimir poziva ljude da otvore oči pa će u ovoj teškoj i zbunjujućoj situaciji naći i dašak zadovoljstva. “Počinjemo upoznavati neke nove ljude: mama, tata, brat, sestra, djed, baka… Od toliko obaveza i svakidašnje žurbe možda do sada niste ni znali da su vam svi ti ljudi u kući rodbina. Sad znate. Družite se, razgovarajte, pojačajte malo osobnu i obiteljsku molitvu. Dao Bog da zajedno budemo jači i pametniji nakon ovoga iskustva”.
I duhovit je: “Tijekom zadnjih mjesec dana dobili ste toliko uputa i obavijesti u pisanom obliku da ni sam više ne znam jesam li vam poslao biskupovo pismo ili račun za struju”. Javlja da su u crkvu napokon stigle nove orgulje. “Malo sam svirao, ali se ništa ne čuje jer upute nisam dobio na hrvatskom jeziku”.
Svakako, poručuje župnik Martinović, vjenčanja i krštenja i dalje nema, kao ni krizme i prve pričesti. “Ali travu oko crkve redovito kosimo i držimo socijalnu distancu. Poštujemo sve ove mjere koje trebamo poštovati. Ako je to cijena našeg zdravlja, ne trebamo se igrati hoću-neću. Pamet u glavu”.
Slavuj i svraka
Kad ovo ljudsko i razborito obraćanje vjernicima usporediš sa zatucanim i nasilničkim ispadima kakve smo jučer gledali iz Župe svetog Leopolda Mandića u Splitu, nije ti jasno da katolički kler i doktrinu predstavljaju i ovaj župnik iz Vukovara i taj splitski svećenik Josip Delaš. Njih dvojica imaju veze jedan s drugim kao voda i vatra. Kao slavuj i svraka. Jer iz Vukovara čujemo plemenitu i odgovornu riječ, iz Splita prostačko, profano i bezbožno siktanje.
Za plaću župnika Zvonimira Martinovića i takvih kao što je on nije ti žao dati to što daješ iz poreza i budeš malo manje ljut na tu snishodljivu šemu s Vatikanskim ugovorima. A ni crne lipe ne bih izvadila za ovog pomahnitalog primitivca Delaša u čijoj se crkvi za Uskrs novinarkama razbijaju mobiteli i izvrću ruke. A onda se još usudi nazvati taj dan svojim najsvetijim blagdanom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naprosto bukva
Da me tko pita kao što me ne pita, letio bi takav naglavce iz mog poduzeća. Nikakva isprika Splitsko-makarske nadbiskupije nije dosta za ovu sramotu. I drugi bi svećenici rado držali mise za Uskrs, ali jasno im je da se sada treba strpjeti da se ne dovede u opasnost nijedan život, pa ni onaj čiji vlasnik uopće nije svjestan čemu se izlaže.
I osobito je glupo kad ga se tog Delaša u nekim medijima naziva kontroverznim svećenikom. Isti je stalni epitet išao i uz Zdravka Mamića godinama prije nego što je na koncu osuđen zbog svoje “kontroverznosti” kao što ga se redovito pridijeva i tim raznim polumafijaškim hrvatskim klanovima kojima se bolje ne zamjeriti opisujući ih pravim imenom da te jednog dana ne sačekaju u mračnoj ulici.
Delaš je, naime, naprosto bukva. Fanatik. Divljak nedostojan svoga zvanja. Tip koga se mora trajno udaljiti od ljudi jer ih truje i zavodi svojim osornim i tupim neznanjem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Baba za didu, dida za repu
Pa da vidimo što će i crkvene vlasti i državne vlasti sada učiniti nakon što se već dvaput, prvo na Cvjetnicu, a sada i na Uskrs, samodopadno inatio i Papi i preporukama Stožera koje se navodno odnose na sve jer je riječ o narodnom zdravlju. I nisu nikakav “jugomilicijski” hir i zulum kao što je zaključila šuplja glava župnika Delaša.
Jer sutra će Delašev župljanin možda prenijeti koronu svojoj ženi. Koja je možda medicinska sestra ili prodavačica u dućanu. Ili djetetu koje će možda u igri loptom zaraziti drugo dijete. A ono svoga oca vatrogasca. A vatrogasac možda starca kome je donio bocu plina. Baba za didu, dida za repu…
Zašto nije priveden?
A kako je splitski buzdovan prkosno najavljivao svoju uskrsnu misu i pozivao ljude da dođu, a to je preneseno i u medijima, osobito je nevjerojatno kako lokalna Policija jedina nije znala da se Delaš sprema “delati” po svome. Nema nitko ništa od toga što je Davor Božinović kao šef Stožera, a bogme i ministar unutarnjih poslova, “najoštrije osudio” napad na novinarske ekipe pred Delaševom crkvom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trebao je župnik za početak završiti u postaji na ispitivanju. Crnogorska policija privela je jučer mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija i nekoliko svećenika jer su se okupili pred vjerskim objektima unatoč restrikcijama zbog epidemije. Kad ne ide nikako drugačije, mora se reagirati silom, za to je, naime, imaš.
A Delaša je već odavno trebalo poslati na preodgoj vukovarskom župniku Martinoviću. Da mu kosi travu oko crkve i sluša kako jedan svećenik treba govoriti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Splitskog župnika Delaša trebalo je odavno poslati na preodgoj vukovarskom kolegi Martinoviću
I drugi bi svećenici rado držali mise za Uskrs, ali jasno im je da se sada treba strpjeti da se ne dovede u opasnost nijedan život
Kad Martinovićevo ljudsko i razborito obraćanje vjernicima usporediš sa zatucanim i nasilničkim ispadima kakve smo jučer gledali u splitskoj crkvi, nije ti jasno da katolički kler i doktrinu predstavljaju i ovaj župnik iz Vukovara i taj splitski svećenik Josip Delaš. Njih dvojica imaju veze jedan s drugim kao voda i vatra. Kao slavuj i svraka. Jer iz Vukovara čujemo plemenitu i odgovornu riječ, iz Splita prostačko, profano i bezbožno siktanje.
Srdačno ovim putem pozdravljam meni nepoznatog vukovarskog župnika Zvonimira Martinovića. Fin neki čovjek. Super je kad se umije govoriti tako da se ostavi dojam i na one izvan tvog socijalnog kruga, tvog plemena, tvog ceha, tvog sela ili tvoje crkve. A uskrsna poruka vjernicima ovog svećenika lijepa je i meni koja u crkvu ne idem. Kakva frapantna suprotnost prema onom podivljalom splitskom popu koji za Uskrs psuje i proklinje. I kako sebi objasniti da njih dvojica pripadaju istom kanonu?
Pamet u glavu
Pa evo, čestitajući blagdan, župnik Zvonimir poziva ljude da otvore oči pa će u ovoj teškoj i zbunjujućoj situaciji naći i dašak zadovoljstva. “Počinjemo upoznavati neke nove ljude: mama, tata, brat, sestra, djed, baka… Od toliko obaveza i svakidašnje žurbe možda do sada niste ni znali da su vam svi ti ljudi u kući rodbina. Sad znate. Družite se, razgovarajte, pojačajte malo osobnu i obiteljsku molitvu. Dao Bog da zajedno budemo jači i pametniji nakon ovoga iskustva”.
I duhovit je: “Tijekom zadnjih mjesec dana dobili ste toliko uputa i obavijesti u pisanom obliku da ni sam više ne znam jesam li vam poslao biskupovo pismo ili račun za struju”. Javlja da su u crkvu napokon stigle nove orgulje. “Malo sam svirao, ali se ništa ne čuje jer upute nisam dobio na hrvatskom jeziku”.
Svakako, poručuje župnik Martinović, vjenčanja i krštenja i dalje nema, kao ni krizme i prve pričesti. “Ali travu oko crkve redovito kosimo i držimo socijalnu distancu. Poštujemo sve ove mjere koje trebamo poštovati. Ako je to cijena našeg zdravlja, ne trebamo se igrati hoću-neću. Pamet u glavu”.
Slavuj i svraka
Kad ovo ljudsko i razborito obraćanje vjernicima usporediš sa zatucanim i nasilničkim ispadima kakve smo jučer gledali iz Župe svetog Leopolda Mandića u Splitu, nije ti jasno da katolički kler i doktrinu predstavljaju i ovaj župnik iz Vukovara i taj splitski svećenik Josip Delaš. Njih dvojica imaju veze jedan s drugim kao voda i vatra. Kao slavuj i svraka. Jer iz Vukovara čujemo plemenitu i odgovornu riječ, iz Splita prostačko, profano i bezbožno siktanje.
Za plaću župnika Zvonimira Martinovića i takvih kao što je on nije ti žao dati to što daješ iz poreza i budeš malo manje ljut na tu snishodljivu šemu s Vatikanskim ugovorima. A ni crne lipe ne bih izvadila za ovog pomahnitalog primitivca Delaša u čijoj se crkvi za Uskrs novinarkama razbijaju mobiteli i izvrću ruke. A onda se još usudi nazvati taj dan svojim najsvetijim blagdanom.
Naprosto bukva
Da me tko pita kao što me ne pita, letio bi takav naglavce iz mog poduzeća. Nikakva isprika Splitsko-makarske nadbiskupije nije dosta za ovu sramotu. I drugi bi svećenici rado držali mise za Uskrs, ali jasno im je da se sada treba strpjeti da se ne dovede u opasnost nijedan život, pa ni onaj čiji vlasnik uopće nije svjestan čemu se izlaže.
I osobito je glupo kad ga se tog Delaša u nekim medijima naziva kontroverznim svećenikom. Isti je stalni epitet išao i uz Zdravka Mamića godinama prije nego što je na koncu osuđen zbog svoje “kontroverznosti” kao što ga se redovito pridijeva i tim raznim polumafijaškim hrvatskim klanovima kojima se bolje ne zamjeriti opisujući ih pravim imenom da te jednog dana ne sačekaju u mračnoj ulici.
Delaš je, naime, naprosto bukva. Fanatik. Divljak nedostojan svoga zvanja. Tip koga se mora trajno udaljiti od ljudi jer ih truje i zavodi svojim osornim i tupim neznanjem.
Baba za didu, dida za repu
Pa da vidimo što će i crkvene vlasti i državne vlasti sada učiniti nakon što se već dvaput, prvo na Cvjetnicu, a sada i na Uskrs, samodopadno inatio i Papi i preporukama Stožera koje se navodno odnose na sve jer je riječ o narodnom zdravlju. I nisu nikakav “jugomilicijski” hir i zulum kao što je zaključila šuplja glava župnika Delaša.
Jer sutra će Delašev župljanin možda prenijeti koronu svojoj ženi. Koja je možda medicinska sestra ili prodavačica u dućanu. Ili djetetu koje će možda u igri loptom zaraziti drugo dijete. A ono svoga oca vatrogasca. A vatrogasac možda starca kome je donio bocu plina. Baba za didu, dida za repu…
Zašto nije priveden?
A kako je splitski buzdovan prkosno najavljivao svoju uskrsnu misu i pozivao ljude da dođu, a to je preneseno i u medijima, osobito je nevjerojatno kako lokalna Policija jedina nije znala da se Delaš sprema “delati” po svome. Nema nitko ništa od toga što je Davor Božinović kao šef Stožera, a bogme i ministar unutarnjih poslova, “najoštrije osudio” napad na novinarske ekipe pred Delaševom crkvom.
Trebao je župnik za početak završiti u postaji na ispitivanju. Crnogorska policija privela je jučer mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija i nekoliko svećenika jer su se okupili pred vjerskim objektima unatoč restrikcijama zbog epidemije. Kad ne ide nikako drugačije, mora se reagirati silom, za to je, naime, imaš.
A Delaša je već odavno trebalo poslati na preodgoj vukovarskom župniku Martinoviću. Da mu kosi travu oko crkve i sluša kako jedan svećenik treba govoriti.