Nekad je nužno odabrati stranu

Sramota nadbiskupa Hranića potresla crkveni vrh. Hoće li Bozanićev nasljednik uz pomoć Uzinića uspjeti uvesti red?

Na Kaptolu su uvjereni da će Dražen Kutleša i prije Bozanićeva formalnog umirovljenja zadati novi ton

FOTO: Pixsell / AFP

Gotovo u isto vrijeme kad je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić na skandalozan način pokušao javno braniti seksualnog predatora, pokojnog župnika Zlatka Rajčevca iz Sotina, portugalska Katolička crkva ispričala se žrtvama seksualnog zlostavljanja njihovih svećenika.

“Molimo sve žrtve za oprost – sve one koji su hrabro svjedočili o zlostavljanju nakon toliko godina šutnje, kao i one koji i dalje duboko u srcima nose bol i još je ni s kim nisu podijelili”, izjavio je predsjednik Portugalske biskupske konferencije biskup Jose Ornelas.

Njemački biskup se povukao

Bila je to reakcija na izvještaj nezavisnog istražnog komiteta u kojemu je iznesena brojka od 4.815 potvrđenih slučajeva seksualnog zlostavljanja u posljednjih 70 godina. Nekoliko dana ranije papa Franjo proširio je crkveni zakon Vos estis lux mundi kojim proglašava odgovornima najviše vjerske vođe, crkvene dužnosnike, ali i katoličke laike, ako su počinili ili zataškavali slučajeve seksualnog zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.

Do proširenja zakona došlo je zbog laičkih poglavara koji su dopuštali zlostavljanje vjernika pod svojom duhovnom skrbi ili jurisdikcijom. Od crkvenih vlasti se zahtijeva da provedu istrage na mjestu gdje je možda došlo do zlostavljanja. Zakon također traži kažnjavanje svećenika koji su zlostavljali i nasilno se ponašali spram časnih sestara i sjemeništaraca.

Isti dan, Vatikan je također priopćio da je papa Franjo prihvatio ostavku Franza-Josefa Bodea, biskupa Osnabrücka u Njemačkoj. On se povukao nakon što je objavljeno privremeno izvješće od 600 stranica koje je pripremilo Sveučilište u Osnabrücku. U tom opširnom dokumentu biskup se optužuje za nemar pri istraživanju seksualnog zlostavljanja maloljetnika u njegovoj biskupiji.

Suprotno zalaganjima Vatikana

Kardinal Bode priznao je da je u slučajevima zlostavljanja “pogrešno prosuđivao slučajeve, često se ponašao oklijevajući i donosio neke pogrešne odluke, te nije uspio ispuniti svoju odgovornost kao biskupa u tim točkama”.

Kad se ti postupci usporede s ponašanjem i izjavama nadbiskupa Đure Hranića, ali i nekih crkvenih dužnosnika, o slučaju seksualnog zlostavljanja pet djevojčica u Sotinu, onda je jasno da je to u potpunoj suprotnosti s onim za što se zalaže papa Franjo i Vatikan.

Dok papa Franjo poziva na najoštriju borbu protiv seksualnog nasilja u Katoličkoj crkvi, u čemu uživa potporu cijelog svijeta, nadbiskup Hranić hladno brani pokojnog župnika Rajčevca od teških optužbi za pedofiliju i spolno zlostavljanje djece. Pa tvrdi da je zbog župnikove smrti stala svaka daljnja istraga i proces protiv njega te da je župnik umro, a da prethodno nije bio osuđen.

Nije maknuo zlostavljača od žrtava

Pritom ga se ne tiče što je vukovarski sud prije župnikove smrti 2021. potvrdio optužnicu za zlostavljanje ne jedne, nego pet maloljetnica. Hranić također traži da se vodi računa o dostojanstvu eventualnog počinitelja, dok za žrtve ne mari čime na zaprepašćujući način izjednačava žrtve i predatora.

Objasnio je kako nije maknuo župnika od djece i maloljetnika jer se starcima ruši njihov svijet ako ih se smijeni, a osim toga nije imao na raspolaganju dovoljno župnika. Od pet žena koje su prijavile Hranića jedna je javno svjedočila da ju je župnik seksualno zlostavljao čak deset godina. Kad je imala 12 godina, pokušala je članovima obitelji reći što se događa, no roditelji joj nisu povjerovali.

Nakon što su se majke zlostavljane djece ipak obratile đakovačko-osječkom nadbiskupu Đuri Hraniću, trebalo je proći punih 14 mjeseci da se o slučaju obavijeste policija i Državno odvjetništvo. I dok je njemački biskup Bode priznao da je pogriješio, nadbiskup Hranić energično je odbio i samu pomisao da je u krivu.

Košić imao još sramotniju izjavu

Da za Katoličku crkvu u Hrvatskoj sramota bude još veća, nadbiskup Hranić, po više izvora, bio je svojedobno kandidat za mjesto zagrebačkog nadbiskupa, najvažniju funkciju u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Ipak, nije izabran ne zbog toga što nije zadovoljio kriterije, već jer je sam odustao od mogućnosti da stane na čelo najveće biskupije u Hrvatskoj. Teško je uopće zamisliti što bi se sve događalo da je Hranić postao prvi po rangu biskup u zemlji.

I dok je javnost bila zaprepaštena istupom biskupa Hranića, koji je bez ikakve empatije prema žrtvama branio zlostavljača, iz crkvenih redova čula su se svakakva, pa i najnevjerojatnija objašnjenja. Pa je tako sisački biskup Vlado Košić stao u obranu nadbiskupa Hranića još sramotnijom izjavom. Ustvrdio je, naime, da je Hranić poduzimao dosta toga, što su u medijima nekako preskočili, da se u tom slučaju ništa nije tajilo i nije se nikoga štitilo, što je potvrdila i kongregacija iz Rima.

Branio je riječkog vjeroučitelja

Također, optužio je „medije da propagiraju pornografiju i ne znam kakve erotske filmove, a sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u crkvi smo kao neki pedofili, skrivači zlostavljača. Mislim – potpuno izokrenuta percepcija koja se nameće i potpuno je netočna“, zaključio je svoju tiradu biskup Košić.

Nakon te izjave saborski zastupnik i predsjednik HSS-a Krešo Beljak najavio je da do daljnjega više ne ide u crkvu. “Tamo više neću pustiti ni svoju djecu! Ne, niti za Uskrs, niti za Božić, niti u nedjelju, niti bilo koji dan.“ Takvo ponašanje kontroverznog Košića, kako pristojno tituliraju sisačkog biskupa, nikako nije iznenađenje.

Kad je svojedobno vjeroučitelju Krešimiru Bagariću određen pritvor jer je na satu vjeronauka govorio o likvidaciji Vesne Pusić i Stipe Mesića, veličao generala Ratka Mladića te pogrdno govorio o Srbima i Muslimanima, Košić je u katedrali upozorio da ne bi trebalo linčovati Bagarića dok se to ne dokaže. A to su, kazao je, već isti dan učinili ministarstvo, DORH, mediji i škola, dok istovremeno ne osuđuju puno veće prijestupnike.

Ni HBK se nije baš proslavila

Dok je papa Franjo proglasio nultu toleranciju spram svećenika seksualnih zlostavljača, dva katolička biskupa u Hrvatskoj govore potpuno suprotno. Nažalost, ni Hrvatska biskupska konferencija, HBK, nije se proslavila općenitim odgovorom na upit o skandalu u Sotinu.

Izrazila je, doduše, duboko žaljenje i suosjećanje sa žrtvama nasilja koje je počinila bilo koja crkvena osoba i osuđuje svaki takav čin. Ali, dodala je i da nije mjerodavna za konkretne slučajeve, nego su za sve takve slučajeve mjerodavni mjesni biskupi i pojedina tijela Svete Stolice.

Takva je izjava razočaravajuća jer, umjesto da oštro osudi ponašanje nadbiskupa Hranića, izmotava se formulacijom da nije nadležna za konkretan slučaj. Za razliku od, primjerice, portugalske biskupske konferencije, kao i većine europskih crkvenih institucija, koje su žestoko osudile seksualna zlostavljanja koja su počinili njihovi svećenici.

Obraz spasila nuncijatura Vatikana

To doista iznenađuje jer je većinu članova HBK odabrao baš papa Franjo pa bi se očekivalo da će oni dosljedno slijediti njegov nauk. S obzirom da su nadbiskup Hranić i biskup Košić ipak dio starog crkvenog establišmenta, njihova reakcija i nije toliko neočekivana.

Te su strukture do ne tako davno imale potpuno drugačiji odnos spram seksualnih zlostavljača koje su, umjesto osude i izbacivanja iz crkvenih redova, godinama štitile. Tako blaga reakcija HBK pokazuje da većina njenih članova uopće nije svjesna koliko je taj slučaj potresao javnost i vjernike i koliko je štete nanio ugledu i vjerodostojnosti Crkve.

I to ne samo čin zlostavljanja, nego i reakcije dvojice biskupa. Na sreću, apostolska nuncijatura, zapravo veleposlanstvo Svete Stolice, spasilo je obraz Crkve izjavom kako je nadbiskup Hranić više vjerovao samoobrani župnika nego prijavi majke jedne od navodnih žrtava.

Problem pedofilije nije zanemariv

Time đakovačko-osječki nadbiskup nije iskazao potrebnu i preporučenu empatiju prema žrtvama, ističe se u priopćenju nuncijature te dodaje da mole za oproštenje sve žrtve, znane i neznane, koje su bile izložene neprimjerenom ponašanju pokojnog svećenika Rajčevca.

Nažalost, moramo priznati da ne učimo na pogreškama iz prošlosti, zaključuje nuncijatura. Tim priopćenjem veleposlanstvo Svete Stolice, koje je izravno osudilo nadbiskupa Hranića i pokojnog župnika, zadalo je težak udarac hrvatskim crkvenim strukturama. Na primjeren način pokazalo je kako se valja boriti protiv seksualnih zlostavljača, a ne ih braniti.

Problem pedofilije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj nije zanemariv. Svećenik, psiholog i član povjerenstva HBK za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba Josip Bošnjaković procijenio je da između 3 do 4 posto svećenika “ima poteškoća sa svojim seksualnim usmjerenjem prema maloljetnim osobama”. Dodao je da je među normalnom populacijom, prema istraživanjima, taj udio između 4 i 5 posto.

Slučaj zagrebačkog koadjutora

On smatra, za razliku od nadbiskupa Hranića, da je župnika Rajčevca trebalo izolirati od potencijalnog doticaja s mogućim žrtvama. Bošnjaković je rekao da bi tu situaciju promatrao iz perspektive žrtve, za koju bi bilo iznimno frustrirajuće da se, unatoč prijavama, ne događa promjena. Za očekivati je da će se, nakon što nadbiskup Dražen Kutleša ovih dana službeno preseli u Zagreb i preuzme dužnost koadjutora zagrebačkog nadbiskupa, situacija ipak promijeniti.

Očekuje se da će on uz pomoć riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, zasigurno najpopularnijeg i najuglednijeg biskupa u nas, davati glavni ton na biskupskoj konferenciji te da se takvi ekscesi više neće tolerirati. Upućeni u zbivanja na Kaptolu tvrde da će Kutleša odmah početi obavljati nadbiskupske dužnosti po modelu kako je to učinjeno kad je nadbiskup Uzinić postao koadjutor riječkog nadbiskupa Ivana Devčića.

Koadjutori su pomoćni biskupi koje papa imenuje kako bi se pripremili za preuzimanje biskupije. Te pripreme mogu trajati i godinama. Međutim, u slučaju nadbiskupa Uzinića to nije bio slučaj i on je odmah po dolasku u Rijeku počeo sa svojim ljudima upravljati biskupijom, dok je biskup Devčić obavljao samo protokolarne dužnosti te držao mise.

Kako je papa iznevjerio Bozanića

Stoga se očekuje da će i nadbiskup Kutleša, po modelu iz Rijeke, odmah preuzeti upravljanje Kaptolom. U kaptolskim kuloarima se priča kako je Kutleša već potpuno spreman preuzeti dužnost, da je u detalje upoznat sa situacijom, odnosima u vrhu te da „o svima sve zna“.

Sasvim je sigurno da među njegovim suradnicima neće biti ljudi od povjerenja kardinala Bozanića. Priča se, naime, da je kardinal Bozanić bio uvjeren, kad je papa Franjo imenovao Dražena Kutlešu splitsko-makarskim nadbiskupom, kako je on otpao kao kandidat za zagrebačkog nadbiskupa. Stoga je zatražio od pape da imenuje koadjutora nadajući se da će to biti pomoćni biskup Ivan Šaško kojeg je držao svojim prirodnim nasljednikom.

Međutim, papa je opet iznevjerio Bozanića te mu je za koadjutora nametnuo Kutlešu. To je, priča se po Kaptolu, teško pogodilo Bozanića koji nije očekivao da će tako brzo doći do njegove smjene. S obzirom da se zna da je kardinal Bozanić prije nekoliko godina, uz pomoć svojih prijatelja u Vatikanu, uspio izlobirati da papa Franjo odustane od ideje da postavi Kutlešu za zagrebačkog nadbiskupa, nije čudno što su njihovi odnosi loši.

Smjena biskupa nije ipak realna

Uostalom, zamijećeno je da nadbiskup Kutleša u izjavi povodom imenovanja niti jednom riječju nije spomenuo kardinala Bozanića, što je doista neuobičajeno. Javnost i vjernici sada s najvećom pozornošću očekuje reakciju Vatikana na ponašanje nadbiskupa Hranića.

Kongregacija za biskupe u Vatikanu rijetko smjenjuje biskupe, pa to nije realno očekivati, ali ih može natjerati da daju ostavke. Pogotovo što u slučaju Hranića, kako je to istaknula Ana Marija Raffai, katolička teologinja, nije posrijedi pogreška, već kriminalna radnja.

Ne može se govoriti o jednoj i drugoj strani ako je djevojka iz Sotina imala teške psihičke probleme, ako se htjela ubiti, to više nije jedna i druga strana, zaključila je Raffai. O raspletu te afere koja je bacila veliku ljagu na Katoličku crkvu, u velikoj mjeri ovisi hoće li ona sačuvati obraz ili će joj se dodatno srozati ugled i vjerodostojnost.