Stavimo malo na stranu Vrhovni, idući tjedan bira se šef najvažnijeg suda u državi. Evo tko su kandidati
Donosimo najvažnije detalje iz biografija sudaca koji žele voditi Visoki kazneni sud RH
Idući tjedan završava natječaj za predsjednika najvažnijeg suda u zemlji – Visokog kaznenog suda RH. Njegovim osnivanjem i početkom rada od siječnja ove godine Vrhovni sud RH izgubio je većinu svojih ovlasti. Naime, upravo je Visoki kazneni sud postao tzv. žalbeni sud, odnosno na njega su s Vrhovnog suda RH prenesene ovlasti da odlučuje o žalbama 15 županijskih sudova diljem Hrvatske.
Drugim riječima, svi veliki kazneni procesi – poput sada primjerice drugog suđenja Mamiću i ostalima, postupka protiv Nadana Vidoševića, afere Agram u kojoj je do smrti bio optužen i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, narko obračuna na području Dalmacije, više od milijardu kuna teške afere Uljanik, slučaja Agrokor – naći će se u žalbenom postupku, ili čak ranije, na Visokom kaznenom sudu.
Među sucima Visokog kaznenog suda (VKS) koji su se javili na natječaj za predsjednika su Ivan Turudić, Lana Petö-Kujundžić i Željko Horvatović.
Što znači upravljati sudom?
Od njih troje, sudac Turudić nesporno ima najviše upravljačkog iskustva budući da je u dva mandata vodio Županijski sud u Zagrebu, a sada privremeno vodi i VKS. Međutim, uz njegovo ime vezano je i nekoliko afera koje mu, međutim, nisu naštetile u napredovanju. Tako je, što Turudić i ne taji, poznato njegovo prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem, odbjeglim pravomoćno osuđenim bivšim savjetnikom Dinama. Upravo zbog tog njihovog prijateljstva, kao i povezanosti još nekih sudaca Županijskog suda u Zagrebu s Mamićem, prvi proces je prebačen u Osijek.
Sada bi Mamićev drugi postupak trebao biti premješten s tog suda čije je suce odbjegli osuđenik teško optužio za korupciju. O tome će odluku donijeti Visoki kazneni sud. Sudac Turudić rekao nam je da on o tome neće odlučivati, već jedno od sudskih vijeća.
Detalji iz Turudićeve biografije
Među javno dostupnim informacijama o sucu Turudiću su i one prema kojima je u dva navrata njegov automobil policija snimila u prebrzoj vožnji, branio je nacrt teme doktorata pod nazivom “Povijesni razvoj postulata sudačke neovisnosti s osvrtom na suđenja studentima sudionicima Hrvatskog proljeća”, a autor je i više preglednih radova. Prije četiri godine povukao se iz borbe za čelno mjesto Vrhovnog suda RH jer je, kako je tvrdio, “bio izložen orkestriranim medijskim napadima zbog poznanstva s Mamićem”.
Tada je ustvrdio da je kao uskočki sudac bio pod permanentnim sigurnosnim provjerama za koje je dao i pristanak “jer nije imao što skrivati”. Bio je član više radnih skupina za izmjene zakona, 1999. pomoćnik ministra pravosuđa, te je dragovoljac Domovinskog rata.
Bio je na čelu sudskog vijeća koje je prvi puta osudilo bivšeg premijera Ivu Sanadera na 10 godina zatvora. Kasnije je tu presudu ukinuo Ustavi sud RH.
Nagrađivana borkinja za prava djece
Sutkinja Lana Petö-Kujundžić dugogodišnja je sutkinja za mladež. Predsjednica je Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež u Hrvatskoj. Kao predsjednica udruge organizirala je više od 40 javnih tribina, stručnih skupova za promicanje prava djece i ranjivih skupina.
I ona je sudjelovala je u izradi mnogih zakona, a predaje na više pravnih fakulteta, Policijskoj akademiji i Pravosudnoj akademiji.
Stručni je konzultant Vijeća Europe, TAIEX-a, Europske komisije, UNICEF-a Crna Gora, Ministarstva pravde Crna Gora, UNICEF-a Hrvatske i Ministarstva pravosuđa Hrvatske za maloljetničko pravo. Autorica desetak stručnih članaka i knjige o pravima djece. Aktivna je članica povjerenstava, Ministarstva pravosuđa i Ministarstva socijalne politike i mladih, koja se bave pravima djece.
Dobitnica je godišnje nagrade Ministarstva socijalne politike i mladih za promicanje prava djece u 2014. godini. Doktorirala je 2017. na temi Djeca počinitelji i žrtve u kaznenom postupku.
Osudio Glavaša, oslobodio Rončevića
Suca Željka Horvatovića, koji je tijekom Domovinskog rata bio i vojni sudac, javnost najviše pamti kao suca koji je izrekao presudu Branimiru Glavašu.
U to vrijeme bio je predsjednik prvostupanjskog Kaznenog odjela zagrebačkog Županijskog suda. Sudačku je karijeru započeo je još sredinom 1980-ih, na Općinskom sudu u Zagrebu.
Nakon ukidanja Vojnog suda, Horvatović je izabran za suca Županijskog suda u Zagrebu. Do preuzimanja slučaja Glavaš, predsjedao je sudskim vijećem u desecima sudskih postupaka, među kojima je bio i postupak protiv posrnulog tajkuna Josipa Gućića zbog potkupljivanja sudskih vještaka.
Tijekom suđenja Glavašu i ostalima, unatoč pokušajima opstrukcija, uspio je zadržati konce rukama. Nije reagirao ni na optužbe da je bio samo zadužen da kaže “krivi su”, niti je želio davati komentare kada ga je Glavaš, nakon bijega u BiH, nazvao telefonom i prijetio da će se kad-tad u životu sresti.
U obrazloženju presude sudac Horvatović je ustvrdio da se nije radio o politički montiranom procesu što je Glavaš pokušavao cijelo vrijeme nametnuti kao činjenicu.
Horvatovićevo sudsko vijeće krivnje je oslobodilo bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića u aferi kamioni, a on je bio i član sudskog vijeća koje je potvrdilo presudu bivšem prvom potpredsjedniku Vlade Radimiru Čačiću zbog izazivanja prometne nesreće sa smrtno stradalim osobama u Mađarskoj.