Legendarni general Stipetić misli da Oluju slavimo kao seljački dernek
Umirovljeni general kaže da 'Oluja' nije samo Knin i da pripada svima
Umirovljeni general i bivši načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Petar Stipetić bio je važna figura u operacijama “Bljesak” i “Oluja”. Zbog potonje je kao član hrvatske delegacije putovao u Ženevu na pregovore sa Milanom Babićem i ostalim vođama pobunjenih Srba. Nakon propasti tih pregovora, vratio se u Hrvatsku gdje je krenula ofenziva HV-a, a on je imenovan zapovjednikom sektora Sjever i Istok.
Stipetić (77) danas je u mirovini i većinu vremena provodi u svojoj vikendici u blizini Ogulina, a za Večernji.hr komentirao je što je za njega znači operacija “Oluja” i hoće li u Kninu ikada biti vojnog mimohoda.
Želi da se proslava organizira i u drugim mjestima
“Knin nije ‘Oluja’, on je jedan od operativnih ciljeva. U onim početnim godinama, nakon rata, shvaćam zašto se slavilo isključivo u Kninu, to jest bio simbol naše cjelokupne pobjede. No, 5. kolovoza jest i Dan pobjede hrvatskog naroda u cjelini. I ne samo u ‘Oluji’. Trebala bi na svakoj kući biti zastava i svatko bi trebao osjetiti to pobjedničko raspoloženje.
A mi smo sve sveli na Knin, popet ćemo se na tvrđavu, dignuti barjak, otići na groblje položiti vijenac, u crkvu na propovijed i proslava je završena. A poslijepodne idemo u Čavoglave, gdje slavi 100.000 ljudi, pet puta više no u Kninu. I u zadnjih nekoliko godina ta proslava u Kninu poprimila je odlike seljačkog derneka, gdje se zviždi najvišim dužnosnicima.
Ne bi mu nikad palo na pamet da zviždi premijeru i predsjedniku
Ja poštujem predsjednika RH, Vlade, Sabora i ne bi mi na pamet palo da im zviždim i dobacujem dok oni govore. Ima načina da se negoduje, ali izvan proslave”, rekao je general.
Stipetić je također izjavio kako ne misli da bi se središnja proslava “Oluje” trebala održavati samo u Kninu. “Ja sam za to da se 20. obljetnica proslavlja i u drugim mjestima, i u Glini, Petrinji, Topuskom, Gospiću, Sisku, Karlovcu, a posebno u glavnom gradu, Zagrebu, mimohodom.
I ne zaboravite, Zagreb je u Domovinskom ratu dao 60.000 vojnika. Osim toga, vojska bi rado pokazala na mimohodu snagu, spremnost, a diglo bi joj i moral. No, ne bih da se mimohod i proslava organiziraju u dva dana, da ne bismo još jedan dan ljenčarili.”