„Živim s mamom i drugom mamom. Jedna mama je liječnica, a druga kuha špagete. Volim špagete“. Scena iz omiljenog crtića Peppa Pig, u kojoj mala polarna medvjedica Penny objašnjava da ima dvije mame izazvala je nedavno u Italiji polemike i kontroverze. Prvi na liniji kritika, s oštrim protivljenjem ideji autora da u crtić uvedu istospolni par, političari su iz redova Braće Italije.
U bilo koje vrijeme ovakva bi polemika izazvala pozornost medija, pa nestala iz etera. Ali ovo nije bilo koje vrijeme. Italija u nedjelju izlazi na parlamentarne izbore. Braća Italije, krajnje desna stranka koju vodi Giorgija Meloni, u poziciji je da ostvari povijesnu pobjedu i osvoji vlast.
Desničarski blok u prednosti
Rezultati zadnjih anketa, provedenih prije dva tjedna – jer talijanski propisi priječe objavu anketa neposredno pred izbore – ukazivali su na pobjedu desnog bloka u kojem dominantnu ulogu imaju Braća Italije, s biračkom podrškom od oko 24 posto. Čelnica stranke Giorgija Meloni favoritkinja je za dužnost talijanske premijerke.
Desna koalicija, u kojoj su i krajnje desna Liga Mattea Salvinija te Forza Italija, stranka desnog centra političkog veterana, neuništivog Silvija Berlusonija, na izborima bi, prema zadnjim projekcijama, trebala osvojiti uvjerljivu većinu u oba doma talijanskog parlamenta. Ankete se, ponovimo, ne objavljuju dva tjedna pred izbore, pa će se tek na biralištima vidjeti je li finale predizborne kampanje donijelo promjene.
Braća Italije, krajnje desna stranka postfašističkih korijena, bit će, po svemu sudeći, pojedinačno najjača politička opcija, ne samo unutar desničarskog bloka, nego na političkoj sceni općenito. No, uspjeh koalicije ovisi i o izbornom rezultatu koalicijskih partnera – ako Meloni želi postati premijerka, nužan joj je dobar rezultat Salvinija i Berlusconija, a opet ne previše dobar, da ne ugrozi njezinu pole poziciju.
Vrtoglavi uzlet krajnje desnice
Na izborima 2013., netom nakon što su osnovani, Braća Italije bili su praktički tek fusnota, s dva posto glasova i devet zastupnika. Pet godina kasnije, na izborima koji su etablirali antiestablišmentski Pokret 5 zvijezda, stranka Giorgije Meloni imala je 4,4 posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od tih izbora, u ožujku 2018., Talijani su ispratili tri politički radikalno različite vlade – od spoja populista i krajnje desnice, koji je proizašao iz rezultata tih izbora, preko partnerstva populista s ljevicom, do tehnokratske vlade Marija Draghija, stranački neovisnog premijera, “super Marija” kojeg je podržavala svjetonazorski šarolika koalicija stranaka, uključujući Salvinijevu Ligu i Berlusconijevu Forza Italiju.
Talijani o tome nisu odlučivali na izborima; ovo su prvi izbori nakon 2018., pritom prijevremeni jer je Draghijeva vlada pala nakon što je izgubila potporu desnice i populista. Giorgija Meloni donijela je stratešku odluku, koju bi na biralištima mogla dobro naplatiti: njezina je stranka ostala u oporbi. Na taj je način privukla gomilu protestnih glasova, ali i birače svojih koalicijskih partnera – istraživanja pokazuju da oko polovice potencijalnih birača Braće Italije čine nekadašnji simpatizeri Salvinijeve Lige.
Politički uspon Giorgije Meloni
Politički aktivna od tinejdžerske dobi, Meloni se brzo uspinjala u stranačkim strukturama. U dobi od 31 godine, 2008. postala je najmlađa talijanska ministrica u tadašnjoj Berlusconijevoj vladi. Tri godine kasnije ta je vlada pala, otvarajući put tehnokratskoj vladi Marija Montija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz Berlusconijeve stranke tada se odvojila desničarska frakcija u kojoj je bila i Meloni, odlučivši osnovati novu stranku. Braća Italije formirana su 2012., a među prvim članovima bilo je više stranačkih prvaka Nacionalne alijanse, nasljednice pokreta koji su nakon Drugog svjetskog rata osnovali Mussolinijevi pristaše. Braća Italije preuzela su prepoznatljiv logo tog pokreta.
Meloni, koja je na čelu stranke od 2014., pokušava u javnim nastupima distancirati sebe i svoju stranku od fašizma i balansirati između tvrde desnice – svoje ključne biračke baze – i međunarodne publike i umjerenih birača, uvjeravajući da je talijanska desnica odavno prepustila fašizam povijesti. Članovima stranke je lani poslala interni dopis u kojem traži da se suzdrže od radikalnih izjava i referenci na fašizam.
Mussolinijevi potomci aktivni su članovi stranke. Njegova unuka Rachele Mussolini vijećnica je Braće Italije u Rimu, dok je praunuk talijanskog diktatora Caio Giulio Cesare bio kandidat za Europski parlament. Na pitanje zašto ne odustane od sugestivnih kandidata, u intervjuu za Corriere Della Sera, Meloni je uzvratila „a zašto“, uz par rečenica popratnog objašnjenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakvu Italiju priželjkuje desnica
Meloni se zalaže za kršćanske vrijednosti, zagovornica je tradicionalne obitelji i protivi se onome što naziva „rodnom ideologijom“ i „LGBT lobijima“. Pobačaj smatra „porazom“, ali tvrdi da, dođe li na vlast, ne misli mijenjati zakon iz 1978. kojim je pobačaj legaliziran. No, na regionalnoj razini, tamo gdje su Braća Italije u poziciji vlasti, reproduktivna prava su već ograničena.
U jednoj od regija, koju su preuzeli prije dvije godine, pokrajinske vlasti odbile su primijeniti nacionalne smjernice ministarstva zdravstva o primjeni pilule za pobačaj. Zbog takvih primjera postoji utemeljena bojazan da bi Italija mogla biti sljedeća članica Europske unije koja će ograničiti pristup pobačaju i na nacionalnoj razini, ako vlast u Rimu preuzme desni blok.
Braća Italije i Salvinijeva Liga svoje birače mobiliziraju i tvrdom antimigrantskom retorikom, obećavajući da će zaustaviti „masovnu migraciju“. Salvini se već “dokazao” u praksi: kao ministar unutarnjih poslova u vladi Giuseppea Contea, koja je bila kratkog vijeka, zatvorio je talijanske luke za brodove s migrantima, ostavljajući ljude na (ne)milost pučini. Zbog toga je, uostalom, završio i na sudu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pod površinom već vriju tenzije
Koalicija desničarskih stranaka, međutim, nije monolitan blok: među njima postoje tenzije i razilaženja koja zasad tek tinjaju – ipak je izborna kampanja – ali bi, ako osvoje vlast, lako mogla eskalirati. Meloni uvjerava međunarodnu javnost da bi Italija pod njezinom vlašću ostala čvrsti saveznik Zapada u odnosu prema Rusiji, po pitanju sankcija te slanja pomoći Ukrajini. Salvini istovremeno poziva da se propitaju sankcije nametnute Putinovom režimu.
Kad je Europski parlament nedavno izglasao rezoluciju, vrlo kritičnu prema Viktoru Orbanu – ocjenjujući da se Mađarska, pod njegovom vlašću, pretvorila u „hibridni režim izborne autokracije“ – zastupnici Braće Italije i Lige stali su na stranu mađarskog premijera, s kojim dijele mnoga stajališta oko Europske unije. Berlusconijevi zastupnici iz Forza Italije su, međutim, podržali rezoluciju kontra Orbana.
Preuzme li desni blok vlast u Italiji, kako sugeriraju zadnje ankete (koje, ponovimo, ne obuhvaćaju eventalnu promjenu raspoloženja u završna dva tjedna kampanje), u Rimu će doći do zaokreta u politici prema Bruxellesu. Nijedna od stranaka ne zagovara izlazak Italije iz eura, što je bio slučaj do prije nekoliko godina, ali njihova suverenistička pozicija imat će itekakav utjecaj na oblikovanje europskih politika. Prošla su vremena „super Marija“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što ako ova desničarka zbilja preuzme vlast u Italiji
Talijani u nedjelju izlaze na izbore. Prema anketama, blok koji čine desničarske stranke, na putu je prema uvjerljivoj pobjedi
Rezultati zadnjih anketa, provedenih prije dva tjedna – jer talijanski propisi priječe objavu anketa neposredno pred izbore – ukazivali su na pobjedu desnog bloka u kojem dominantnu ulogu imaju Braća Italije, s biračkom podrškom od oko 24 posto. Čelnica stranke Giorgija Meloni favoritkinja je za dužnost talijanske premijerke
„Živim s mamom i drugom mamom. Jedna mama je liječnica, a druga kuha špagete. Volim špagete“. Scena iz omiljenog crtića Peppa Pig, u kojoj mala polarna medvjedica Penny objašnjava da ima dvije mame izazvala je nedavno u Italiji polemike i kontroverze. Prvi na liniji kritika, s oštrim protivljenjem ideji autora da u crtić uvedu istospolni par, političari su iz redova Braće Italije.
U bilo koje vrijeme ovakva bi polemika izazvala pozornost medija, pa nestala iz etera. Ali ovo nije bilo koje vrijeme. Italija u nedjelju izlazi na parlamentarne izbore. Braća Italije, krajnje desna stranka koju vodi Giorgija Meloni, u poziciji je da ostvari povijesnu pobjedu i osvoji vlast.
Desničarski blok u prednosti
Rezultati zadnjih anketa, provedenih prije dva tjedna – jer talijanski propisi priječe objavu anketa neposredno pred izbore – ukazivali su na pobjedu desnog bloka u kojem dominantnu ulogu imaju Braća Italije, s biračkom podrškom od oko 24 posto. Čelnica stranke Giorgija Meloni favoritkinja je za dužnost talijanske premijerke.
Desna koalicija, u kojoj su i krajnje desna Liga Mattea Salvinija te Forza Italija, stranka desnog centra političkog veterana, neuništivog Silvija Berlusonija, na izborima bi, prema zadnjim projekcijama, trebala osvojiti uvjerljivu većinu u oba doma talijanskog parlamenta. Ankete se, ponovimo, ne objavljuju dva tjedna pred izbore, pa će se tek na biralištima vidjeti je li finale predizborne kampanje donijelo promjene.
Braća Italije, krajnje desna stranka postfašističkih korijena, bit će, po svemu sudeći, pojedinačno najjača politička opcija, ne samo unutar desničarskog bloka, nego na političkoj sceni općenito. No, uspjeh koalicije ovisi i o izbornom rezultatu koalicijskih partnera – ako Meloni želi postati premijerka, nužan joj je dobar rezultat Salvinija i Berlusconija, a opet ne previše dobar, da ne ugrozi njezinu pole poziciju.
Vrtoglavi uzlet krajnje desnice
Na izborima 2013., netom nakon što su osnovani, Braća Italije bili su praktički tek fusnota, s dva posto glasova i devet zastupnika. Pet godina kasnije, na izborima koji su etablirali antiestablišmentski Pokret 5 zvijezda, stranka Giorgije Meloni imala je 4,4 posto.
Od tih izbora, u ožujku 2018., Talijani su ispratili tri politički radikalno različite vlade – od spoja populista i krajnje desnice, koji je proizašao iz rezultata tih izbora, preko partnerstva populista s ljevicom, do tehnokratske vlade Marija Draghija, stranački neovisnog premijera, “super Marija” kojeg je podržavala svjetonazorski šarolika koalicija stranaka, uključujući Salvinijevu Ligu i Berlusconijevu Forza Italiju.
Talijani o tome nisu odlučivali na izborima; ovo su prvi izbori nakon 2018., pritom prijevremeni jer je Draghijeva vlada pala nakon što je izgubila potporu desnice i populista. Giorgija Meloni donijela je stratešku odluku, koju bi na biralištima mogla dobro naplatiti: njezina je stranka ostala u oporbi. Na taj je način privukla gomilu protestnih glasova, ali i birače svojih koalicijskih partnera – istraživanja pokazuju da oko polovice potencijalnih birača Braće Italije čine nekadašnji simpatizeri Salvinijeve Lige.
Politički uspon Giorgije Meloni
Politički aktivna od tinejdžerske dobi, Meloni se brzo uspinjala u stranačkim strukturama. U dobi od 31 godine, 2008. postala je najmlađa talijanska ministrica u tadašnjoj Berlusconijevoj vladi. Tri godine kasnije ta je vlada pala, otvarajući put tehnokratskoj vladi Marija Montija.
Iz Berlusconijeve stranke tada se odvojila desničarska frakcija u kojoj je bila i Meloni, odlučivši osnovati novu stranku. Braća Italije formirana su 2012., a među prvim članovima bilo je više stranačkih prvaka Nacionalne alijanse, nasljednice pokreta koji su nakon Drugog svjetskog rata osnovali Mussolinijevi pristaše. Braća Italije preuzela su prepoznatljiv logo tog pokreta.
Meloni, koja je na čelu stranke od 2014., pokušava u javnim nastupima distancirati sebe i svoju stranku od fašizma i balansirati između tvrde desnice – svoje ključne biračke baze – i međunarodne publike i umjerenih birača, uvjeravajući da je talijanska desnica odavno prepustila fašizam povijesti. Članovima stranke je lani poslala interni dopis u kojem traži da se suzdrže od radikalnih izjava i referenci na fašizam.
Mussolinijevi potomci aktivni su članovi stranke. Njegova unuka Rachele Mussolini vijećnica je Braće Italije u Rimu, dok je praunuk talijanskog diktatora Caio Giulio Cesare bio kandidat za Europski parlament. Na pitanje zašto ne odustane od sugestivnih kandidata, u intervjuu za Corriere Della Sera, Meloni je uzvratila „a zašto“, uz par rečenica popratnog objašnjenja.
Kakvu Italiju priželjkuje desnica
Meloni se zalaže za kršćanske vrijednosti, zagovornica je tradicionalne obitelji i protivi se onome što naziva „rodnom ideologijom“ i „LGBT lobijima“. Pobačaj smatra „porazom“, ali tvrdi da, dođe li na vlast, ne misli mijenjati zakon iz 1978. kojim je pobačaj legaliziran. No, na regionalnoj razini, tamo gdje su Braća Italije u poziciji vlasti, reproduktivna prava su već ograničena.
U jednoj od regija, koju su preuzeli prije dvije godine, pokrajinske vlasti odbile su primijeniti nacionalne smjernice ministarstva zdravstva o primjeni pilule za pobačaj. Zbog takvih primjera postoji utemeljena bojazan da bi Italija mogla biti sljedeća članica Europske unije koja će ograničiti pristup pobačaju i na nacionalnoj razini, ako vlast u Rimu preuzme desni blok.
Braća Italije i Salvinijeva Liga svoje birače mobiliziraju i tvrdom antimigrantskom retorikom, obećavajući da će zaustaviti „masovnu migraciju“. Salvini se već “dokazao” u praksi: kao ministar unutarnjih poslova u vladi Giuseppea Contea, koja je bila kratkog vijeka, zatvorio je talijanske luke za brodove s migrantima, ostavljajući ljude na (ne)milost pučini. Zbog toga je, uostalom, završio i na sudu.
Pod površinom već vriju tenzije
Koalicija desničarskih stranaka, međutim, nije monolitan blok: među njima postoje tenzije i razilaženja koja zasad tek tinjaju – ipak je izborna kampanja – ali bi, ako osvoje vlast, lako mogla eskalirati. Meloni uvjerava međunarodnu javnost da bi Italija pod njezinom vlašću ostala čvrsti saveznik Zapada u odnosu prema Rusiji, po pitanju sankcija te slanja pomoći Ukrajini. Salvini istovremeno poziva da se propitaju sankcije nametnute Putinovom režimu.
Kad je Europski parlament nedavno izglasao rezoluciju, vrlo kritičnu prema Viktoru Orbanu – ocjenjujući da se Mađarska, pod njegovom vlašću, pretvorila u „hibridni režim izborne autokracije“ – zastupnici Braće Italije i Lige stali su na stranu mađarskog premijera, s kojim dijele mnoga stajališta oko Europske unije. Berlusconijevi zastupnici iz Forza Italije su, međutim, podržali rezoluciju kontra Orbana.
Preuzme li desni blok vlast u Italiji, kako sugeriraju zadnje ankete (koje, ponovimo, ne obuhvaćaju eventalnu promjenu raspoloženja u završna dva tjedna kampanje), u Rimu će doći do zaokreta u politici prema Bruxellesu. Nijedna od stranaka ne zagovara izlazak Italije iz eura, što je bio slučaj do prije nekoliko godina, ali njihova suverenistička pozicija imat će itekakav utjecaj na oblikovanje europskih politika. Prošla su vremena „super Marija“.