Što bi nam, nakon uvođenja eura, moglo poskupjeti? Izvukli smo procjene iz službenih dokumenata Vlade i HNB-a
Većina ljudi, 71 posto, uvjerena je da će cijene rasti
Za godinu dana Hrvatska bi, prema planovima Vlade, trebala ući u eurozonu, kuna bi trebala otići u povijest, a plaće i cijene računat će se isključivo u eurima. Što će to, međutim, značiti za životni standard – hoće li nam, nakon uvođenja eura, život postati skuplji?
Premijer Andrej Plenković i drugi dužnosnici umiruju javnost. Da bi se spriječilo neopravdano dizanje cijena – da se deset kuna ne bi odjednom pretvorilo u dva ili više eura – već od rujna ove godine mnogi će cijene morati iskazivati i u kunama i u eurima. Građani će tako imati bolji uvid što se događa s cijenama proizvoda koje redovito kupuju i plaćaju, od mlijeka i kruha do računa za komunalne usluge.
(Ne)opravdan strah od poskupljenja?
Ljudi se, međutim, boje da će euro značiti i više cijene. Potvrdilo je to i zadnje istraživanje Eurobarometra: 71 posto anketiranih u Hrvatskoj smatra da će, zbog eura, cijene rasti. I nisu u tome usamljeni. Ista briga mori i uvjerljivu većinu Čeha, Bugara i Poljaka. Šveđani, Rumunji i Mađari zabrinuti su tek malo manje. Koliko je taj strah opravdan?
Ministar financija Zdravko Marić potvrđuje da se građani najviše boje dodatnog pritiska na cijene i zaokruživanja cijena. Da se, na primjer, cijena od sedam kuna zaokruži na gore, na jedan euro. No, prema Vladinim analizama, u sedam zemalja koje su zadnje uvele euro, efekt na cijene bio je, kaže ministar, jednokratan i u prvoj godini na prosječnoj razini od 0,2 postotna boda.
U dokumentima, koje na svojoj stranici objavljuje Hrvatska narodna banka, navodi se također da je “učinak zamjene nacionalnih valuta u euro na rast potrošačkih cijena” u državama koje su ušle u eurozonu u pravilu bio “vrlo blag”. Mada je percepcija ljudi možda bila nešto drugačija.
Što je bilo s cijenama drugdje?
“Građani su svoj osjećaj o razini inflacije često temeljili na povećanju cijena koji je primijećen kod određenog broja jeftinijih proizvoda, premda se pokazalo da to nije značajno utjecalo na ukupno kretanje cijena kao ni na proračun kućanstava”, objašnjava se u jednoj od brošura. Neke će cijene, očito, rasti, a temeljem iskustva drugih država Vlada i HNB su u službenoj strategiji za uvođenje eura, dokumentu iz 2018., procijenili i koje.
Rezultati istraživanja pokazali su da je rast cijena zbog konverzije zabilježen u uslužnom sektoru te kod manjeg broja proizvoda koji se često kupuju. “U postupku konverzije nacionalnih valuta u euro najviše su porasle cijene usluga u restoranima i kafićima, usluge smještaja, frizerske usluge, različiti popravci, kemijsko čišćenje te rekreacijske i sportske usluge”, navodi se u Vladinom dokumentu temeljem izvješća Europske središnje banke iz 2002., kada je većina starih EU članica prešla na euro. No, udio tih dobara u izračunu potrošačke košarice je relativno mali, pa je i učinak bio blag.
Zaokruživanjem do viših cijena
Cijene dobara koja čine većinu potrošnje kućanstava ipak nisu u velikoj mjeri rasle zbog konverzije. “Malo izrazitiji učinak konverzije na rast cijena zabilježen je kod dobara koja se češće kupuju (primjerice pekarski proizvodi i novine), a koji su ujedno relativno jeftini, tako da je zaokruživanje tih cijena na novu atraktivnu razinu dovelo do znatnog poskupljenja”, analiziraju Vlada i HNB u službenoj strategiji. S druge strane, tvrde da su se cijene robe veće vrijednosti zaokruživale i na niže, među ostalim zbog tržišne konkurencije.
U strategiji se procjenjuje i da bi uvođenje eura moglo imati veći učinak na ljude s višim primanjima jer je “udio dobara i usluga čije bi cijene mogle znatno porasti (primjerice ugostiteljske usluge, rekreativne i kulturne usluge) u njihovoj potrošačkoj košarici relativno veći”. No, uvjeravaju Vlada i HNB, konverzija u euro trebala bi imati manji učinak na poskupljenje roba i usluga koje kupuju građani s nižom razinom dohotka, “primjerice umirovljenici ili nezaposleni”.
Što najviše brine hrvatske građane?
Ljude, međutim, brine moguće namještanje cijena (pri čemu nekorektno zaokruživanje – na više, a ne na niže – može biti jedna od tih problematičnih praksi). U anketi Eurobarometra koju smo spomenuli, toga se boji čak 82 posto ispitanika u Hrvatskoj, što je najviši postotak među zemljama koje još nisu uvele euro. No, takve brige dijele i građani u Češkoj, Bugarskoj, Poljskoj… Najmanje to brine Šveđane, njih 53 posto.
I građani čije su države tijekom posljednjeg desetljeća ušle u eurozonu u anketama su redovito tvrdili da su cijene, nakon uvođenja eura, rasle. Takav dojam imalo je, na primjer, 70 posto Estonaca, koji su euro počeli koristiti 2011. Nekoliko godina kasnije, eurozoni su se priključile Latvija i Litva gdje je također uvjerljiva većina ljudi procjenjivala da su cijene rasle, ili sve ili barem nekih proizvoda.
I dalje računaju u starima valutama
I u drugim državama cijene su, kao što će od 5. rujna ove godine biti slučaj u Hrvatskoj, u početku bile iskazane i u nacionalnoj valuti i u eurima. Iako s vremenom ljudi to više ne smatraju ni potrebnim i korisnim, četvrtina Europljana i dan danas, kada kupuju, prebacuju cijene iz eura u svoju staru valutu. Čak 16 posto to ih čini pri svakodnevnom šopingu, a devet posto onda kada kupuju skuplje stvari, poput automobila i kuće.
A što učiniti ako netko ipak nekorektno digne cijenu? Guverner HNB-a Boris Vujčić ima ovakvo rješenje: “Birajte one koji vam nude niže cijene, to je najbolja zaštita od rasta cijena”.