Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Što bi za svijet značilo da se raspadne OPEC, organizacija koja 60 godina diktira cijenu nafte

Trump pokušava uništiti OPEC i srušiti cijenu nafte; na kraju će profitirati Kina ili Rusija i Iran

ZADNJA IZMJENA: pro. 6, 2018

Do prije mjesec dana sve relevantne analitičarske agencije koje su specijalizirane za svjetsko tržište energenata predviđale su da će cijena nafte do kraja godine narasti na iznad 100 dolara. Umjesto toga dogodio se obrat kakav nitko nije očekivao: cijena nafte spustila se s 86 dolara na 61 dolar po barelu. Zbog toga je uostalom i u Hrvatskoj dva puta došlo do osjetnog pada cijena benzina i dizela. Najnovije procjene pak upućuju da bi cijene nafte vrlo brzo mogle pasti još niže, na oko 55 dolara po barelu.

Naime, očekuje se da će na sjednici Organizacije zemalja izvoznica nafte, OPEC, koja se treba održati u četvrtak 6. prosinca u Beču, Katar službeno obavijestiti da će se u siječnju 2019., kao prva zemlja u 60-godišnjoj povijesti, povući iz tog, do nedavno, najmoćnijeg svjetskog kartela. Stoga prevladava uvjerenje kako bi ta odluka mogla izazvati novi, dodatni pad cijena nafte.

Katar se dodvorava Trumpu

Ministar energetike Saad Sherida al-Kaabi izjavio je da će se Katar usredotočiti na proizvodnju plina, a ne nafte, no u pozadini te odluke kriju se posve drugi razlozi. Ponajprije, Katar se želi dodvoriti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu koji je već duže vrijeme traži da se OPEC ukine, a također Doha više ne želi biti u organizaciji u kojoj glavnu ulogu igra Saudijska Arabija, njen najveći politički protivnik i ekonomski suparnik.

Važnu ulogu igra i činjenica da Katar ne želi djelovati unutar OPEC-u u kojemu ni na koji način ne može utjecati na donošenje odluka. Katar proizvodi 600.000 barela nafte dnevno, što je svega oko 2 posto ukupne proizvodnje OPEC-a, a u usporedbi s više od 10 milijuna barela dnevno koliko proizvodi Saudijska Arabija ili tri milijuna Ujedinjeni Arapski Emirati, to je doista zanemariva brojka. Pa ipak izlazak tog sićušnog, super bogatog kraljevstva iz Perzijskog zaljeva mogao bi označiti početak kraja te organizacije koja već 60 godina određuje cijenu najvažnijeg svjetskog energenta.

Američki saveznici ljuljaju OPEC-u

Primjer Katara, čiji građani imaju najveći dohodak po glavi stanovnika na svijetu, mogli bi uskoro slijediti Irak i Saudijska Arabija. Naime, Bagdad, koji je drugi po veličini proizvođač nafte u OPEC-u, također više ne želi da mu Saudijska Arabija i Rusija, koja nije članica OPEC-a, određuju ne samo cijenu nego i koliko nafte može proizvoditi. Irak si je naime postavio cilj da poveća proizvodnju na 5 milijuna barela dnevno čemu se OPEC žestoko protivi smatrajući da bi to moglo još više srušiti cijenu nafte.

Rijad je pak pod žestokim pritiskom Washingtona da izađe iz OPEC-a kako bi ubrzao njegovu propast. Nije, dakako, slučajno da su sve te tri zemlje, Katar, Irak i Saudijska Arabija, saveznici te u najvećoj mjeri ovise o SAD-u. Inače, članice OPEC-a dodatno je ovih dana uznemirila vijest da su ruski predsjednik Vladimir Putin i saudijski princ Mohammad bin Salman u Buenos Airesu na summitu G20 dogovorili strategiju OPEC-a za sljedeće razdoblje bez da su se konzultirali s ostalim članicama.

Kaos u OPEC-u potaknuo Trump

Izlazak Katara potvrđuje kako se utjecaj OPEC-a sve više smanjuje te da je njegova povijesna uloga, po svemu sudeći, završena. OPEC naime više nije monolitna organizacija, a osim toga ravnoteža moći na svjetskom tržištu nafte pomaknula se s Bliskog Istoka. SAD preuzima glavnu ulogu jer će uskoro postati najveći izvoznik nafte na svijetu, tu su zatim Rusija i Iran, koji imaju potpuno suprotstavljene interese SAD-u te Kina koja je najveći uvoznik nafte na svijetu pa i ona odlučuje o njenoj cijeni.

Kaos do kojeg je došlo u OPEC-u potaknuo je u najvećoj mjeri upravo američki predsjednik Donald Trump koji želi eliminirati taj kartel kako bi sljedeće godine, kad SAD s 12 milijuna barela dnevno postane najveći proizvođač nafte na svijetu, Washington mogao sam diktirati cijene nafte. Premda je OPEC dogovorio da će ograničiti proizvodnju nafte, do naglog pada cijena, na svega 60 dolar po barelu, došlo je protiv njegove volje zbog enormnog rasta proizvodnje nafte iz škriljevca u SAD-u te povećanje izvoza nafte iz Rusije, Velike Britanije, Iraka i Libije. Što najbolje pokazuje koliko je već marginalizirana uloga OPEC-a.

Stvar je u nafti iz škriljevca

Donald Trump inzistira na što nižoj cijeni nafte kako bi potaknuo gospodarsku aktivnost u SAD-u. S takvom njegovom politikom usuglasile su se i dvije naveće američke kompanije koji proizvode naftu iz škriljevca, Noble Energy Inc. i Whiting Petroleum Corp., koje su svojim dioničarima obećale da mogu raditi s profitom čak ako će barel nafte pasti na 40 dolara. Ostali najveći američki proizvođača plina iz škriljevca, zbog golemog tehnološkog napretka, također će ostvarivati zaradu ako cijena nafte padne na 50 dolara po barelu.

Procjene konzultantske tvrtke R.S. Energetska grupacija pokazuju da, bez troškova zemljišta i voda, kompanija Permian Basin može zarađivati i ako barel nafte stoji 37 dolara, Eagle Ford 42 dolara i Bakken 47 dolara po barelu. Prošle godine 30 najvećih američkih proizvođača nafte iz škriljevca, kad je cijena nafte u prosjeku iznosila oko 50 dolara za barel, ostvarile su dobit od oko 1,7 milijardi dolara. Washington se nada da će, kad eliminira OPEC, moći određivati cijena nafte kako će njemu odgovarati, a to znači da će moći biti 55, ali i 90 dolara po barelu.

Američki neprijatelji žive od nafte

Budući da predsjednik Trump nema suvislo razrađenu strategiju ni u čemu, pa ni o cijeni nafte, Washington nije na čistu koja mu cijena, zbog političkih i ekonomskih ciljeva, najviše odgovara. Što je viša cijena nafte to više pomaže svojim najvećim neprijateljima Iranu i Rusiji. Ako zbog toga forsira što niže cijene kako bi ih ekonomski dotukao, onda podupire ekonomski rast Kine, svog ipak najopasnijeg ekonomskog i političkog suparnika.

Slične dvojbe i probleme SAD ima na Bliskom Istoku. Katar, u kojoj je najveća američka baza na Bliskom Istoku iz koje kontrolira cijelu regiju, u posljednje vrijeme jača upravo veze s Teheranom i Ankarom, smrtnim neprijateljima Saudijske Arabije, ali i SAD-a. U lipnju 2017. Saudijska Arabija i tri druge arapske zemlje nametnule su trgovinski bojkot Kataru, optužujući ga za financiranje terorizma i miješanje u unutarnje poslove drugih država. Niti jedna druga zemlja nije se pridružila bojkotu, a SAD su bezuspješno pokušavale okončati taj spor svojih najbližih saveznika.

Sve to pokazuje da namjera predsjednika Trumpa da uspostavi novi svjetski poredak u kojemu će SAD biti neprikosnoveni gazda nema puno izgleda na uspjeh. Naime, globalizacija je toliko povezala svijet, ispreplela različite interese, dovela međuzavisnost do neviđenih razina što je pak rezultiralo brzim razvojem novih ekonomski i političkih sila, poput Kine, Indije, Rusije, da je već sada, a kamoli u budućnosti, nemoguće sve te svjetske političke i ekonomske procese diktirati iz jednog centra, pa makar se on zvao i Washington.

Mladen Pleše
Novinar
124 članka Više o autoru