Nekad je nužno odabrati stranu

Što bi, zapravo, trebao raditi predsjednik Republike? Predsjednica, ali i Škoro, uopće to ne razumiju

U parlamentarnom političkom sustavu kakav je hrvatski, predsjednik Republike ima samo jednu zaista važnu javnu ulogu

Predsjednica ili predsjednik su nadstranačke osobe: one ne smiju robovati stranačkim interesima i stranačkim ideologemima, nego jedino hrvatskom Ustavu. Hrvatski Ustav prilično decidirano ističe da su svi hrvatski građani ravnopravni. Hrvatski Ustav svojim duhom isključuje i osuđuje međunacionalnu mržnju. Što znači da je predsjednica Republike morala nedvosmisleno osuditi batinaški, antisrpski incident u Uzdolju. Takve su javne reakcije njen glavni posao.

Prije točno devetnaest godina Stjepan Mesić, iznenađujući pobjednik prvih posttuđmanovskih predsjedničkih izbora, žalio se da ga Vlada Ivice Račana želi pretvoriti u fikus. Ovdje valja podsjetiti da su Ivica Račan, njegov glavni koalicijski partner Dražen Budiša, kao i sam Mesić u ono vrijeme pripadali jednoj te istoj, detuđmanizacijskoj političkoj opciji. Mesić se nije žalio vica radi. Cijelu 2000. godinu trajao je žestoki sukob između Vlade i Ureda predsjednika oko smanjivanja ovlasti predsjednika Republike. U skladu s predizbornim obećanjima lijevoliberalne koalicije, Ivica Račan i Dražen Budiša činili su sve što mogu da minimaliziraju ovlasti Predsjednika.

Suprotno obećanjima lijevoliberalne koalicije, Stjepan Mesić, kao istaknuti protagonist lijevoliberalne koalicije, želio je zadržati što više Tuđmanovih ovlasti. Mesić je tu bitku naposljetku izgubio, pa su šefu države preostale djelomične ovlasti u diplomaciji, vojsci i obavještajnim službama. Hrvatskom su zavladale Vlada i parlamentarna većina. Tako je Republika Hrvatska iz polupredsjedničkog sustava, u kojem je živjela tijekom devedesetih godina, i u kojem je sve bitne političke odluke donosio predsjednik Republike, ušla u čisti parlamentarni sustav, u kojem predsjednik Republike ima vrlo limitiranu moć, ali i niz važnih protokolarnih i javnih obaveza.

Predsjednik Republike nije vlast

Međutim, ovo je važno naglasiti; Hrvatska je već dvadesetak godina parlamentarna demokracija, u kojoj predsjednik Republike nije vlast. Stjepan Mesić, osobito u svom drugom mandatu, i Ivo Josipović, ponašali su se, uz manja iskakanja, u skladu s hrvatskim ustavnim političkim uređenjem. Miroslav Škoro, koji očito ima bedaste političke savjetnike, u svojoj se kampanji ponaša kao da u Hrvatskoj i dalje vlada polupredsjednički sustav. Inače mu ne bi palo napamet da govori što bi on sve učinio, kad postane predsjednik, jer bi sa skoro svakim svojim najavljenim potezom pokušao kršiti Ustav.

No, ovdje moramo biti pošteni i reći kako je Ustav, kad je riječ o predsjedničkim ovlastima, de facto već prekršila Kolinda Grabar Kitarović, koja je 2015. godine uvjerila Most da odustane od dogovorene koalicije sa SDP-om, i da ipak koalira s HDZ-om. Predsjednica Republike na taj se način ne smije miješati u odlučivanje o formiranju izvršne vlasti u zemlji. Ali, što predsjednik Republike zaista smije, ne računamo li ograničene ovlasti Pantovčaka u području diplomacije, vojske i obavještajnih službi?

Predsjednik ima jednu važnu javnu ulogu

U parlamentarnom političkom sustavu kakav je hrvatski, predsjednik Republike ima samo jednu zaista važnu javnu ulogu. Predsjednik Republike svojim moralnim autoritetom, koji proizlazi iz činjenice da je šef države izabran izravnim glasovanjem svih glasača koji su izašli na birališta, da je, on, dakle, izravni predstavnik naroda; predsjednik Republike takvim svojim autoritetom može i mora upozoravati na ono što je loše i na ono što je dobro u svim oblicima hrvatskog političkog i javnog života. Predsjednica ili predsjednik Republike ne smiju to, međutim, činiti isključivo u skladu sa svojim osobnim političkim uvjerenjima, nego, prije svega, u skladu s pravilima i vrijednostima koje propisuje Ustav Republike Hrvatske.

Upravo zato predsjednica ili predsjednik jesu nadstranačke osobe: one ne smiju robovati stranačkim interesima i stranačkim ideologemima, nego jedino hrvatskom Ustavu. Hrvatski Ustav prilično decidirano ističe da su svi hrvatski građani ravnopravni. Hrvatski Ustav svojim duhom isključuje i osuđuje međunacionalnu mržnju. Što znači da je predsjednica Republike morala nedvosmisleno osuditi batinaški, antisrpski incident u Uzdolju. Takve su javne reakcije njen glavni posao.

Milanović, čini se, jedini razumije tu ulogu

Samom činjenicom da je to odbila učiniti, Kolinda Grabar Kitarović, de facto je povrijedila javnu ulogu predsjednice Republike. A ovo je samo jedan od čitavog niza takvih primjera. Predsjednik Republike javni je zaštitnik vrijednosti zapisanih u hrvatskom Ustavu, uključujući i one katkad populistički neugodne, poput vrijednosti ZAVNOH-a. To, i ništa više.

Svaki pokušaj predsjednika Republike da se operativno miješa u poslove izvršne vlast kršenje je ustavnih ovlasti predsjednika. Svaki propust predsjednika Republike da izrekne svoj sud, u skladu s ustavnim vrijednostima, o najvažnijim društvenim i političkim pitanjima, izbjegavanje je obavljanja dužnosti predsjednika. Čini se da je Zoran Milanović zasad jedini predsjednički kandidat, koji razumije ulogu predsjednika Republike u hrvatskom političkom sustavu.