Analiza: Što odluka europskog suda o arbitraži znači za spor Hrvatske i Slovenije?
Sud EU-a smatra da nije nadležan za slovensku tužbu zbog arbitraže
Sud Europske unije proglasio se u petak nenadležnim za slovensku tužbu protiv Hrvatske zbog navodne povrede europskog prava uzrokovane neprovedbom arbitražne odluke o granici. U Hrvatskoj je, očekivano, pravorijek luksemburškog Suda dočekan s neskrivenim zadovoljstvom.
Hrvatska Vlada u taj je proces i ušla s argumentacijom da je riječ o sporu koji treba rješavati temeljem međunarodnog prava, a europski Sud je zadužen za primjenu prava Europske unije. Evo nekoliko važnih detalja o današnjoj odluci Suda EU.
1. Presuda nije iznenađenje
Kada je sredinom prosinca neovisni odvjetnik pri Sudu EU objavio mišljenje da ta sudska institucija nije nadležna za slovensku tužbu, Telegram je razgovarao s nekoliko pravnih stručnjaka i političara o mogućim posljedicama tog mišljenja. Mada ono nije obvezujuće za suce, stručnjak za međunarodno pravo Davor Vidas, profesor na Nansens Institutu u Oslu, bio je već tada uvjeren da je takav smjer jedini ispravan.
„Ako se radi o pravniku, a ne političaru, očekivao sam jedno jedino mišljenje, a to je da Sud (EU) ne može biti nadležan za ovo pitanje”, kazao je tada Vidas u razgovoru za Telegram. Pozvao se pritom i na paragraf iz arbitražne presude – presude koju, zbog kompromitacije arbitražnog procesa, Hrvatska ne priznaje – „u kojem piše da se ništa u arbitražnoj odluci ne odnosi na prava i obveze stranaka koje proizlaze iz europskog prava”.
2. Na što upućuju prve reakcije?
Premijer Andrej Plenković uvjeren je da se radi o “pobjedi hrvatskih argumenata”. Ponovno je pozvao Sloveniju “na dijalog i bilateralne pregovore”. Reakcije u Sloveniji upravo su suprotne. Miro Cerar, čija je Vlada svojedobno pokrenula tužbu, smatra da nije riječ o pobjedi Hrvatske i tumači da je Sud “iskazao jasno stajalište u pogledu arbitraže” i to tako što je ustvrdio da se arbitražna presuda mora provesti.
Stajališta Zagreba i Ljubljane, dakle, jednako se razilaze kao i dosad. Daljnji razvoj događaja zasigurno će ovisiti i o tome kako će se raspetljati trenutna politička kriza u Sloveniji. Početkom tjedna premijer Marjan Šarec dao je ostavku. Zasad još nije poznato hoće li biti formirana nova vlada s novim premijerom ili će Slovenija na prijevremene izbore.
Na premijersku poziciju zasigurno pikira Janez Janša koji je bio predsjednik slovenske Vlade sredinom 2000-tih. Iz ranijih medijskih istupa čini se da Janša nije sasvim nesklon bilateralnom dogovoru oko granice. U ožujku prošle godine, Janša je za hrvatski Euractiv izjavio da misli da bi “dvije pametne vlade u budućnosti mogle naći relativno elegantan izlaz” iz trenutne situacije. Iako nije osporio arbitražnu presudu, ocijenivši da je pravno obvezujuća, napomenuo je da ona “dopušta i bilateralni dogovor za dio ili čitavo pitanje granice”.
3. Zašto je odluka politički bitna?
U svojoj tužbi, Slovenija je, među ostalim, tvrdila da Hrvatska krši šengenska pravila o kretanju osoba preko granice. Da se Sud EU-a proglasio nadležnim za slovensku tužbu, u sljedećem koraku bavio bi se i meritumom spora, dakle i pitanjem krši li Hrvatska svoju obvezu nadzora granice.
Ulazak Hrvatske u schengenski prostor, o čemu odluku jednoglasno donose zemlje članice, jedna je od zadnjih političkih poluga koju Slovenija može pokušati iskoristiti kako bi pritisnula Hrvatsku da pristane na primjenu arbitražne presude. Hoće li Slovenija doista blokirati hrvatski ulazak u Schengen, kako se moglo zadnjih mjeseci iščitati iz istupa pojedinih slovenskih dužnosnika, uključujući i premijera u ostanci, teško je sada predviđati; među ostalim i zato što je susjedna država trenutno, nakon Šarecove ostavke, u političkoj krizi koja tek treba biti razriješena.
Međutim, da postupak pred Sudom EU-a još traje, slovenskoj strani bi, izvjesno je, bilo jednostavnije pravdati eventualnu blokadu hrvatskog pristupanja Schengenu. Mogla bi, primjerice, pokušati uvjeriti i druge članice da, prije finalne odluke, treba pričekati pravorijek suda.
4. A što dalje s granicom?
Pitanje granice i dalje, dakle, opterećuje odnose Hrvatske i Slovenije. Postoji nekoliko mogućih i manje mogućih scenarija kako bi se granični spor mogao riješiti. Dakako, tu je arbitražna presuda, na čijoj primjeni je slovenska politika dosad inzistirala. Nju, ponovimo, Hrvatska ne priznaje jer smatra da je, nedozvoljenim kontaktima između tadašnje predstavnice slovenskog ministarstva vanjskih poslova i slovenskog člana arbitražnog suda, postupak bio nepovratno kompromitiran.
Sud u današnjem priopćenju ističe da su dvije države obavezne “lojalno surađivati na pronalaženju konačnog pravnog rješenja tog spora sukladnog međunarodnom pravu”. “U tu svrhu mogu upotrijebiti bilo koji način rješavanja međusobnog spora, uključujući, ako je potrebno, i njegovo podnošenje Sudu na temelju sporazuma u skladu s člankom 273. UFEU-a”, navodi se u odluci.
Taj je članak iz temeljnih EU ugovora svojedobno spominjao i predsjednik Suda EU Koen Lenaerts. “Taj članak nudi mogućnost da članice pred sud EU-a iznesu međusobne sporove o predmetu koji se u strogom smislu ne tiče europskog prava, ali je za članice i za EU važan u širem kontekstu”, izjavio je u travnju 2018. godine. Taj postupak podrazumijeva prethodni dogovor Zagreba i Ljubljane da na taj način žele rješavati spor.
Profesor Vidas je, pak, u prosincu za Telegram pojasnio da se može posegnuti za mehanizmom mirenja po Bečkoj konvenciji o pravu ugovora; moguće je još spor predati na rješavanje Međunarodnom sudu u Haagu ili Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu; također, moguć je bilateralni dogovor, koji ni ne mora ići sasvim iz početka, nego na način da pojedini elementi iz arbitražne presude posluže dvjema državama da dalje razgovaraju.