U politici, ali još više u životu, integritet je sve. Jer, na kraju dana ili karijere, uvijek ostaje pogled u ogledalo. Hrvatski političar iz spektra konzervativne desnice, Hrvoje Zekanović, ovotjednim je saborskim govorom postigao ne samo jedan, nego čak tri cilja do kojih se može doći samo ustrajnim inzistiranjem na granicama vlastitog integriteta, što god to koštalo.
Prvo, emotivnim zalaganjem za odluku o cijepljenju, Zekanović je između fake-news la-la-landa i znanstveno neupitnih činjenica odabrao ovo potonje. “Bitno je reći da je cjepivo rizik i da su ljudi umrli od njega, ali je sto ili tisuću puta veći rizik od te proklete boleštine. Svi oni koji misle da će se od korone izvući i proći lišo – neće. Dobit će je na ovaj ili onaj način”, kazivao je saborski zastupnik i u tom trenutku još šef Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista.
Istina spašava živote
Bazirati svoje političke stavove na znanstveno utemeljenim činjenicama je, ne samo u posljednje vrijeme, sve ugroženija pojava u politici, ne samo na lokalnoj razini. Živimo, uostalom u post-truth vremenu, koje je politički najjasniji izboj (dosad) imalo u tome da je Donald Trump bio predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu.
U situaciji o kojoj je govorio Zekanović, držanje za znanstvene istine spašava živote. U Hrvatskoj, sigurno na tisuće života. Tako dramatične okolnosti, pak, daju dodatno na težini drugog cilja kojeg je, na putu obrane vlastitog političkog i ljudskog integriteta dosegao zastupnik Hrvatskih suverenista – usprotivio se stavu stranke.
U domaćoj politici se, koja je uglavnom formatirana oko gravitacijske privlačnosti Boga Sunca u liku stranačkog šefa, ne viđa često da netko tako vehementno – i javno! – brani vlastiti stav o nekom ključnom političkom pitanju. Za takav istup treba hrabrosti, jer brzo slijede posljedice, što je Zekanović ekspresno osjetio, zasad smjenom s mjesta predsjednika zastupničkog kluba suverenista.
Simpatije birača
Još veća hrabrost je, međutim, bila potreba da se istupi protiv onoga u što želi vjerovati većina njegovih birača. “Nekada neke stvari u politici ne donose benefit. Možda i ovdje izgubim političku popularnost koju imam, međutim baš me briga, ne zanima me”, kazao je Zekanović, nakon što je ustvrdio i kako “nećete nikada od mene čuti nešto što ne vjerujem, pa makar se više ni sekunde ne bavio politikom”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško je vjerovati da će nakon ovoga Zekanoviću narasti popularnost na desnom polu političke scene. Oni s centra i ljevice će ionako, zbog njegovih općih političkih pogleda, teško razmišljati o njemu kao opciji na izborima. No, ovakvi istupi su, zapravo, jedini način da se doista vodi politika s integritetom, ona kojoj osnovni motiv nije jednostavna matematička računica s dvije varijable – milost nadređenih i simpatije birača, već, jednostavno, borba za vlastita uvjerenja.
Penava na Sljemenu
A ako nekom iz pozicije u kojoj je potpuno normalno i uobičajeno zalagati se za cijepljenje nije jasno koliko se Zekanović pomaknuo iz vlastite političke zone komfora, možda ne bi bilo loše razmisliti o Ivanu Penavi, predsjedniku Domovinskog pokreta (koji, btw, upravo širi strahove o umiranju od cjepiva).
Penavin ključni politički poklič kojim se probio do nacionalne relevantnosti bila je potreba istrage i kažnjavanja ratnih zločina počinjenih u srpskoj agresiji na Vukovar. Proteklih godina bezbroj je puta ponovio kako su u tom poslu institucije zakazale. Političar s integritetom, koji se iskreno zalaže za kažnjavanje ratnih zločina, tu svoju priču obavezno bi ponovio ovog tjedna samo na jednom mjestu. Na zagrebačkom Sljemenu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što god mislili o Zekanoviću, treba imati političkog integriteta za to što je on učinio
Iskrenost u iznošenju vlastitog stava baziranog na činjenicama Zekanovića je brzo koštala saborske funkcije
Teško je vjerovati da će nakon ovoga Zekanoviću narasti popularnost. No, ovakvi istupi su, zapravo, jedini način da se doista vodi politika kojoj osnovni motiv nije jednostavna matematička računica s dvije varijable - milost nadređenih i simpatije birača
U politici, ali još više u životu, integritet je sve. Jer, na kraju dana ili karijere, uvijek ostaje pogled u ogledalo. Hrvatski političar iz spektra konzervativne desnice, Hrvoje Zekanović, ovotjednim je saborskim govorom postigao ne samo jedan, nego čak tri cilja do kojih se može doći samo ustrajnim inzistiranjem na granicama vlastitog integriteta, što god to koštalo.
Prvo, emotivnim zalaganjem za odluku o cijepljenju, Zekanović je između fake-news la-la-landa i znanstveno neupitnih činjenica odabrao ovo potonje. “Bitno je reći da je cjepivo rizik i da su ljudi umrli od njega, ali je sto ili tisuću puta veći rizik od te proklete boleštine. Svi oni koji misle da će se od korone izvući i proći lišo – neće. Dobit će je na ovaj ili onaj način”, kazivao je saborski zastupnik i u tom trenutku još šef Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista.
Istina spašava živote
Bazirati svoje političke stavove na znanstveno utemeljenim činjenicama je, ne samo u posljednje vrijeme, sve ugroženija pojava u politici, ne samo na lokalnoj razini. Živimo, uostalom u post-truth vremenu, koje je politički najjasniji izboj (dosad) imalo u tome da je Donald Trump bio predsjednik najmoćnije zemlje na svijetu.
U situaciji o kojoj je govorio Zekanović, držanje za znanstvene istine spašava živote. U Hrvatskoj, sigurno na tisuće života. Tako dramatične okolnosti, pak, daju dodatno na težini drugog cilja kojeg je, na putu obrane vlastitog političkog i ljudskog integriteta dosegao zastupnik Hrvatskih suverenista – usprotivio se stavu stranke.
U domaćoj politici se, koja je uglavnom formatirana oko gravitacijske privlačnosti Boga Sunca u liku stranačkog šefa, ne viđa često da netko tako vehementno – i javno! – brani vlastiti stav o nekom ključnom političkom pitanju. Za takav istup treba hrabrosti, jer brzo slijede posljedice, što je Zekanović ekspresno osjetio, zasad smjenom s mjesta predsjednika zastupničkog kluba suverenista.
Simpatije birača
Još veća hrabrost je, međutim, bila potreba da se istupi protiv onoga u što želi vjerovati većina njegovih birača. “Nekada neke stvari u politici ne donose benefit. Možda i ovdje izgubim političku popularnost koju imam, međutim baš me briga, ne zanima me”, kazao je Zekanović, nakon što je ustvrdio i kako “nećete nikada od mene čuti nešto što ne vjerujem, pa makar se više ni sekunde ne bavio politikom”.
Teško je vjerovati da će nakon ovoga Zekanoviću narasti popularnost na desnom polu političke scene. Oni s centra i ljevice će ionako, zbog njegovih općih političkih pogleda, teško razmišljati o njemu kao opciji na izborima. No, ovakvi istupi su, zapravo, jedini način da se doista vodi politika s integritetom, ona kojoj osnovni motiv nije jednostavna matematička računica s dvije varijable – milost nadređenih i simpatije birača, već, jednostavno, borba za vlastita uvjerenja.
Penava na Sljemenu
A ako nekom iz pozicije u kojoj je potpuno normalno i uobičajeno zalagati se za cijepljenje nije jasno koliko se Zekanović pomaknuo iz vlastite političke zone komfora, možda ne bi bilo loše razmisliti o Ivanu Penavi, predsjedniku Domovinskog pokreta (koji, btw, upravo širi strahove o umiranju od cjepiva).
Penavin ključni politički poklič kojim se probio do nacionalne relevantnosti bila je potreba istrage i kažnjavanja ratnih zločina počinjenih u srpskoj agresiji na Vukovar. Proteklih godina bezbroj je puta ponovio kako su u tom poslu institucije zakazale. Političar s integritetom, koji se iskreno zalaže za kažnjavanje ratnih zločina, tu svoju priču obavezno bi ponovio ovog tjedna samo na jednom mjestu. Na zagrebačkom Sljemenu.