Što je Blaženka Divjak napravila u ove dvije i pol godine? Ovo je pregled njezinog mandata

S krajem proteklog tjedna, prosvjetari broje točno 35 dana otkako su u velikom štrajku kojim traže povećanje koeficijenata složenosti posla kako bi, tvrde, nadoknadili zaostajanje za ostalim javnim službama. Jučer su, u visokom postotku, izglasali odbijanje ponude Vlade na kojoj je radila i ministrica Divjak, čime su joj na simboličkoj razini izglasali i nepovjerenje. Osim toga, štrajk vrlo glasno artikulira i svu širinu nezadovoljstva učitelja ministričinim ključnim projektom – Školom za život.

Štrajk zbog složenijeg posla u Školi za život, koja je sve trebala rasteretiti

Obrazovni sindikati uz snažnu su podršku HNS-a i ministrice Divjak još u lipnju zatražili povećanje koeficijenta složenosti posla za 6,11 posto, zajedno argumentirajući kako učitelji točno toliko zaostaju za ostalim javnim službama i kako je postotak u koeficijentu nužan zbog složenijeg posla u reformskoj Školi za život.

No, Škola za život u svojim je inicijalnim postavkama, tako se barem objašnjavalo iz Ministarstva, nosila rasterećenje za sve koji u njoj sudjeluju – učitelje i učenike. S prvim danom nastave prošle jeseni, kada su u eksperimentalnu dionicu ušle 74 škole, postalo je jasno da to baš neće biti tako; Ministarstvo je ‘nagradilo’ eksperimentalne škole mogućnošću plaćanja prekovremenog rada na eksperimentu. Diskurs o složenijem poslu i zapravo većoj opterećenosti nastavio se do ove jeseni, kada je projekt ušao u sve hrvatske škole.

Međutim, s prvim danom škole, sve učitelje i nastavnike nije dočekalo riješeno pitanje financijske nadoknade za navodnu veću složenost Škole za život. Sindikati su uskoro, uz HNS-ov i ministričin vjetar u leđa, krenuli u štrajk, no potpuno otvorenim ostaje pitanje zašto ministrica ranije nije problematizirala financijsku dimenziju Škole za život. Naime, više od godinu dana od početka ove školske godine, znalo se da projekt ulazi u sve škole, a podizanje koeficijenata HNS i Divjak počeli su isticati tek u lipnju ove godine.

Škola za život – sjena Cjelovite kurikularne reforme

Osim svekoliko najavljenog rasterećenja, Škola za život trebala je, na tragu Cjelovite kurikularne reforme, uvesti cijeli niz novina u hrvatsko školstvo; dati učiteljima veću autonomiju u radu, uvesti nove oblike ocjenjivanja i vrednovanja učenika, izbornost u gimnazijama, novi pristup u radu s darovitim i učenicima s teškoćama… Međutim, već iz postavki Škole za život, bilo je jasno da će od CKR-a ostati tek mrvice, a Škola za život biti svedena na nekvalitetne tablete bez kamera, puno nove školske opreme i metodičkih materijala za nastavnike, netransparentno i obilato financiranih iz EU fondova zbog kojih Hrvatsku očekuje plaćanje penala…

Manjak edukacija uživo i obaveza edukacija na virtualnoj platformi Loomen izazvali su najveći revolt u nastavničkim redovima. Aktivnostima na Loomenu koordinirala je pomoćnica ministrice Lidija Kralj, a nastavnici su, rješavajući često banalne zadatke i nivoe, kao u igrici skupljali tzv. ‘značke’.

Nezadovoljstvo Loomenom jasno je artikulirano, brojnim transparentima, na velikom prosvjedu na Trgu bana Jelačića 25. studenog, a glasno ga je iskazao riječki vjeroučitelj Marin Miletić u svom govoru, poručivši “Dolje Loomeni!”, čime je zaradio ovacije. Loomen je, tako, postao personifikacija nezadovoljstva cjelokupnom ministričinom Školom za život.

Obavezna informatika za petaše i šestaše; sporedno strukovno obrazovanje

Jedna od prvih inicijativa Blaženke Divjak, otkako je postala ministrica, bilo je uvođenje obvezne informatike u 5. i 6. razrede osnovne škole. Procedura uvođenja odvijala se relativno brzo pa su petaši i šestaši dobili novi obavezan predmet još prošle jeseni. Kratko se pričalo kako bi je, kao obavezan predmet, mogli dobiti i sedmaši i osmaši, no za to je bilo potrebno mijenjati pedagoški standard, čemu se nije pristupilo.

Pomalo u sjeni Škole za život odvijala se reforma strukovnog obrazovanja, no novi, dualni model strukovnog obrazovanja (koji kombinira učenje na radnom mjestu i na nastavi) u implementaciji je nailazio na brojne probleme. Možda najvažnije – nije predviđao veći broj sati prakse za učenike strukovnjake.

Rezultati mature sve su gori, a Divjak je u potpunosti obezvrijedila esej iz hrvatskog

Hrvatski maturanti ove su godine napisali najlošiju državnu maturu otkako se ona provodi. Ukupno gledajući, ljetos maturu nije položio 1041 gimnazijalac i 6947 učenika strukovnih škola, na jesenskom je roku zabilježeno još 2900 padova, a čak 1200 maturanata na ljetnom je roku predalo prazan list papira na eseju iz Hrvatskog, što je značilo automatski pad.

Pa je ministrica, za buduće generacije, ukinula minimalni prag prolaznosti za školski esej koji se piše u sklopu ispita iz Hrvatskog; to znači da će maturanti moći predati potpuno prazan list na ispitu iz eseja, a maturu će svejedno moći položiti ako se za dvojku potrude riješiti samo drugi dio ispita – test jezika i književnosti. Na simboličkoj razini, ovom je odlukom potpuno obezvrijeđeno pisanje i čitanje s razumijevanjem.

Ovu odluku o eseju Divjak je pravdala riječima da “nema pouzdanog instrumenta kojim se on ocjenjuje”.

Nemoć u sferi promjena u visokom obrazovanju i sukob s rektorom Borasom

Svakako najambicioznija ideja ministrice i njezinog tima u sferi visokog obrazovanja je donošenje novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kvalitetna i intenzivna suradnja znanosti, visokog obrazovanja i gospodarstva, kakva se kroz svijetli primjer Mate Rimca često gura u javnosti, trebala je biti okosnica reforme i zakonodavnog uređenja visokoobrazovnog i znanstvenog sustava.

Međutim, Telegram je o tome ekstenzivno pisao, vrlo je izgledno kako od novoga Zakona, za koji je zadužen ministričin državni tajnik Tome Antičić, neće biti baš ništa. Ujedinjeni, nadstranački otpor akademske zajednice, s epicentrom na zagrebačkom sveučilištu predvođenim rektorom Damirom Borasom, ovaj je zakonski pokušaj zapravo već osudio na propast.

Štoviše, Sveučilište u Zagrebu izradilo je vlastiti zakonski prijedlog, ozbiljno ga predstavlja na sve strane, a rektor Boras poručuje kako prijedlog Antičića i Divjak uništava autonomiju sveučilišta te kako sadašnja postava u Ministarstvu zapravo nije kompetentna donijeti ovakav zakon. Osim toga, Sveučilište u Zagrebu opire se potpisati i programske ugovore koje je donijela Divjak, a putem kojih se sveučilišta financiraju prema dokazanim rezultatima.

Ministrica je, pokušavajući uvesti reda na zagrebačko sveučilište, ostala vezanih ruku i u pokušaju provođenja upravnih nadzora zbog prijepornih odluka na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima. Sveučilište u Zagrebu podiglo je ustavnu tužbu na članak Zakona koji Ministarstvu daje mogućnost provedbe upravnih nadzora, tvrdeći kako se time krši autonomija sveučilišta.

Poticanje izvrsne znanosti

Što se tiče znanosti, Blaženka Divjak može se pohvaliti da je Hrvatsku uvela u pridruženo članstvo jednog od najvećih međunarodnih istraživačkih centara – CERN-a. Iz Ministarstva su se, osim toga, pohvalili ulaganjem u znanost od 2,5 milijarde kuna iz EU fondova te brojnim drugim ulaganjima za, primjerice, znanstvene centre izvrsnosti, opremu i znanstvenu infrastrukturu.

Posebno zanimljivo zvuči projekt razvoja karijera mladih istraživača u iznosu većem od 81 milijun kuna iz Europskog socijalnog fonda. Njime će Hrvatska zaklada za znanost sljedećih pet godina financirati zapošljavanje 173 mladih istraživačica i istraživača u znanstvenim organizacijama u Hrvatskoj.