Što je predsjednica ikad poduzela da se ta korupcijska hobotnica, kako ju je nazvala, razotkrije?

Je li se i šef SOA-e Markić odmetnuo u korupcionaške vode ili ga je predsjednica prodala?

Predsjednica jutros pojašnjava kako je korumpirani obavještajni sustav, s kojim se navodno bori, naslijedila od - Milanovića i Josipovića. Divno. Ali, ako i jest točno, bilo je to prije cijelih pet godina. Jesu joj ta dvojica podvalila i Daniela Markića? Ili je možda predsjednica u debati naprosto odlučila reći nešto epohalno zbog čega bi kao Xena ratnica morala još jednu petoljetku ostati na kulama Pantovčaka. Pa je kao monetu izabrala tajne službe?

”Ono što je meni problem jest da se ja već godinama borim s korupcijom u tajnim službama”, izjavila je Kolinda Grabar Kitarović u debati predsjedničkih kandidata na HTV-u imenujući pritom ”SOA-u, VSOA-u i druge službe”.

Još je kazala kako je došlo vrijeme da se u obavještajnom sustavu ”zaposle mladi ljudi koji nisu korumpirani i koji će raditi profesionalno”.

U nekim okolnostima koje nisu ove naše, nakon takve obznane, pa još i iz izvora te visine, ne bi više doista imalo smisla raspravljati o bilo čemu što je itko rekao u jednom tupavo organiziranom predizbornom sučeljavanju oko pitanja koja bi znao sastaviti i malo bolji maturant.

Bomba na željeznički kolodvor

Jer, da predsjednik bilo koje zemlje, na samom isteku svog dugačkog mandata, iznese pred javnost kako je njegov ”problem“ što se pet godina ”bori s korupcijom u tajnim službama”, to bi odjeknulo kao da je pala bomba na željeznički kolodvor.

Tresak takve vijesti u Hrvatskoj bi morao biti još puno žešći nego negdje drugo gdje je obavještajni aparat u isključivoj ingerenciji premijera i vlade i gdje predsjednik s time nema ništa. Kod nas su, naime, tajne službe jedna od glavnih ustavnih ovlasti predsjednika Republike, sada Kolinde Grabar Kitarović, pa kad ovlaštena dužnosnica kaže nešto takvo, onda se bi se doista trebala zaljuljati brda.

A kako je predsjednica upotrijebila prezent (”borim se”), mora se iščitati da njenoj borbi nije došao kraj. To jest, da njeni napori, o kojima prvi put čujemo, nisu bili uspješni. HTV-ovi novinari koji su pomno odabrani da vode predsjedničku debatu nisu, međutim, na to ni trznuli. Nije se čuditi, znamo što imamo u devastiranom informativnom programu javne televizije.

Kolinda je dovela Markića, je li se odmetnuo?

I tako je vrela senzacija o korumpiranosti hrvatskih tajnih službi, kojoj ne može stati na kraj ni zabrinuta predsjednica, ostala visjeti u zraku, bez objašnjenja i dodatnih pitanja.

No zato se na nju iz pozadine sigurno lecnula šefica Informativnog programa HRT-a Katarina Periša Čakarun, čiji je muž Željko Čakarun nedavno preuzeo SOA-u u Zagrebu. A premijera Plenkovića već vidimo kako zijeva u Kolindinom pravcu kao ljuskavi šaran.

Jer posljednju smjenu ravnatelja SOA-e inicirala je upravo Grabar Kitarović još početkom 2016. godine, da bi dovela svog čovjeka. Na mjesto tada otjeranog Dragana Lozančića postavljen je Daniel Markić koji je predsjednici bio po volji. Taj isti Markić vodi SOA-u i danas. Pa se pitaš u čemu onda može biti problem? Je li se i Markić odmetnuo u korupcionaške vode pa više ne sluša predsjednicu? Ili njega i nju sabotiraju neke mračne sile, ”možda Srbi, možda masoni”, što bi rekao Jandroković.

Krivi su, dakle, Josipović i Milanović?

Pitaš se također, kao i jutros poslije jake kave Miroslav Škoro, zna li predsjednik Vlade za to? Što je Kolinda ikad poduzela da se korupcijska hobotnica razbuca? Zašto je čekala izbore da to kaže? Zašto je Markić i dalje ravnatelj SOA-e? I od čega se, dovraga, cijela ta prokleta stvar uopće sastoji?

Jer, koliko se sjećamo, predsjednica je još lani bila sa SOA-om u jako dobrim odnosima. Prije točno godinu dana, poslala je, preko Markića, šefa njegovog kabineta Davora Franića, da njenog dotadašnjeg savjetnika Matu Radeljića obavijesti da će biti smijenjen ako sam ne podnese ostavku. Na povjerljivom sastanku u zagrebačkoj slastičarnici Torte i to, agent Franić je Radeljiću navodno zaprijetio da se ne batrga kako se SOA ne bi morala ”autom se zabiti u njega”. Radeljić je nakon toga krenuo svojim putem i izmislio je Miroslava Škoru, a na njegovom se mjestu pojavila Mirjana Hrga.

Nešto epohalno

Priča je doista suluda, zar ne, iako se doista nitko ne bi okladio u bezgrešnu profesionalnu čistoću naših tajnih agentura u koje se kadar desetljećima dovlači s političkog i rođačkog koca i konopca. Ali Plenkovićevi ministri danas se oko svega toga prave grbavi kao da su se novinari najeli bunike pa ih pitaju vole li više svinjsku krmenadlu ili kad u jesen onako prekrasno žuti lišće. Premijer je, pak, zauzet nečim drugim. A sama predsjednica već izjutra priopćenjem pojašnjava, jer sve njene izjave traže posebna pojašnjenja, kako je korumpirani obavještajni sustav s kojim se ”bori” naslijedila od – Milanovića i Josipovića. Divno.

Ali ako i jest točno, bilo je to prije cijelih pet godina. Jesu joj ta dvojica podvalila i Daniela Markića? Ili je možda predsjednica u debati naprosto odlučila reći nešto epohalno zbog čega bi kao Xena ratnica morala još jednu petoljetku ostati na kulama Pantovčaka pa je izabrala tajne službe koje moraju šutjeti. Pa je Markića prodala za sitnu paru.

Ova posljednja receptura za Kolindin papreni kazan čini se ipak najvjerojatnijom. Sad još treba očekivati da premijer njene izjave pokuša dedramatizirati, a što mu je drugo preostalo kad si je s takvom kandidatkinjom sam gurnuo glavu između čekića i nakovnja.