Politika & Kriminal

Što je sve pogrešno s hrvatskom poljoprivredom: U 10 godina isplaćeno 40 milijardi kn poticaja, a proizvodnja pada

Zašto proizvodnja hrane raste u gotovo svim zemljama EU, a u Hrvatskoj su prisutni negativni trendovi

Hrvatska poljoprivreda u posljednjih deset godina dobila je preko 40 milijardi kuna poticaja, a istovremeno je godišnja vrijednost poljoprivredne proizvodnje pala za oko četiri milijarde. Od ulaska u Europsku uniju veći dio poticaja isplaćuje se iz fondova Europske unije. Tako je od ukupno 6,1 milijardu kuna, koje su hrvatski poljoprivrednici kroz razne programe dobili 2019. godine, 1,4 milijarde isplaćeno iz nacionalnog proračuna, dok se ostatak odnosi na novac iz EU fondova.

Financira se sve i svašta pa se u Godišnjem izvješću o stanju poljoprivrede u 2018. godini mogu pronaći čak i mjere za zaštitu leptira. Zanimljivo je da se potiče i uzgoj duhana. Iako država pokušava smanjiti potrošnju duhanskih proizvoda, pa su na njih uvedene vrlo visoke trošarine i zabranjeno ih je reklamirati, proizvodnja duhana svrstana je u “iznimno osjetljive sektore”, te je za tu poljoprivrednu kulturu u 2018. isplaćeno 37,6 milijuna kuna potpora.

Vrijednost poljoprivredne proizvodnje 2010. godine iznosila je 21,2 milijarde kuna, da bi do prošle godine pala na 17,2 milijarde. Iznos poticaja 2010. godine bio je 3,6 milijardi kuna, da bi do prošle godine dosegnuo 6,1 milijardu kuna.

 

‘Hrvatska poljoprivreda ima velike strukturne probleme’

Zvjezdana Blažić stručnjakinja iz konzultantske tvrtke Smarter kaže da hrvatska poljoprivreda ima velike strukturne probleme koji se ne rješavaju, pa imamo situaciju da je veliki nesrazmjer između uloženih sredstava i outputa. “Hrvatska nema jasnu viziju što želi od poljoprivredne proizvodnje, niti koja je budućnost ruralnog prostora”, kaže Blažić.

Jedan od ključnih problema hrvatske poljoprivrede, kaže Blažić, jest neadekvatno upravljanje poljoprivrednim zemljištem koje je glavni resurs za poljoprivrednu proizvodnju pa su hrvatski posjedi i dalje mali i rascjepkani. “Za strukturu poljoprivredne proizvodnje, u kojoj prevladavaju žitarice, prosječna veličina poljoprivrednog posjeda od 11,6 hektara je neadekvatna. Zemljište je neuređeno, nekomasirano, parcele su male i rascjepkane”.

Niska produktivnost i visoka cijena rada

Tu je još i cijeli niz drugih problema, poput prekinutog vertikalnog lanca vrijednosti između poljoprivrednih proizvođača, prerađivačke industrije i maloprodaje, a prehrambena industrija u velikoj mjeri oslanja se na uvozne sirovine. Hrvatska poljoprivreda ima nisku produktivnost, koja je u nekim sektorima najlošija u EU, a relativno visoku cijena rada.

Tehnologija poljoprivredne proizvodnje je zastarjela, javna infrastruktura, poput sustava za navodnjavanje i skladišnih kapaciteta je loša, a prisutan je i otpor udruživanju od strane poljoprivrednih proizvođača koji su premali za nastup na tržištu, slabo tehnološki opremljeni, nepovoljne dobne i kvalifikacijske strukture.

Zašto nema kontinuiranog rasta poljoprivrede

“Iz svih tih razloga rezultati u poljoprivredi su vrlo skromni pa se vrijednost poljoprivredne proizvodnje smanjuje i zadnjih godina, unatoč sve većim ulaganjima, stagnira. Stručnjaci Smartera u svojima analizama stalno upozoravaju da hrvatska poljoprivredna proizvodnja ima velike oscilacije, ovisno od godine do godine, a posebice je to očito u voćarstvu i povrtlarstvu.

Uvjereni smo da je uzrok tome slaba razina ulaganja u agrotehnološke mjere, povećanje produktivnosti kroz nova znanja i uvođenje novih tehnologija u proizvodnji. Potpuno je izostalo okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta, zbog čega u konačnici nema kontinuiranog rasta, već je isti sporadičan, s velikim godišnjim oscilacijama”, kaže Blažić.

 

Proizvodnja hrane raste gotovo svugdje osim u Hrvatskoj

Za razliku od drugih zemalja članica, Hrvatska očito nije u dovoljnoj mjeri iskoristila Zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP) Europske unije. Proizvodnja hrane raste u gotovo svim zemljama EU, no u Hrvatskoj su prisutni negativni trendovi.

“Mi u Hrvatskoj zadnjih godina smo se često pitali kako je ZPP tako uspješna i kako zemlje EU uglavnom napreduju kroz provođenje poljoprivrednih politika, naročito u proizvodnji hrane, koja u gotovo svim zemljama EU raste i kroz nju se zadovoljava najveći dio potreba za hranom stanovništava. Uz to, EU poljoprivreda je i veliki izvoznik.

Hrvatska je ulaskom u EU u poljoprivredi doživjela veliki pad proizvodnje, pad prihoda u poljoprivredi, te pad dohotka. Po svim tim pokazateljima potpuno je jasno da pravila Zajedničke poljoprivredne politike za Hrvatsku nisu djelovala pozitivno. Jesmo li bili nepripremljeni ili smo se slabo snašli u EU? Što smo krivo radili? Jesmo li imali premalo novca? Vjerojatno od svega po malo”, kaže Blažić.

Nesnalaženje sustava nakon ulaska u Europsku uniju

Hrvatske poljoprivrednike je nakon ulaska u EU šokiralo ukidanje zaštitnih carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda iz europskih zemalja, dok su istovremeno izgubili slobodan pristup tržištima regije, odnosno zemalja CEFTA-e. “U jednom trenutku su sve carinske zaštite iz EU ukinute, a uvedene su carine prema zemljama susjedstava, gdje su naši proizvođači bili konkurentni i imali puno lakši pristup tržištu.

Taj kumulativni šok nije na vrijeme prepoznat i došlo je do velikog pada poljoprivrednog outputa u prvih par godina. Našli su se na otvorenom – vrlo konkurentnom i teškom tržištu, cijene poljoprivrednih proizvoda su bile niske, a naši troškovi proizvodnje visoki. Pravila koja se uvode za dobivanje sredstava iz fondova EU često su vrlo komplicirana, a postupci jako složeni i dugotrajni”, pojašnjava Blažić.

Poticaji i u slučaju kada uopće ništa ne proizvode

No, u svemu tome neki su se snašli tako da su od samih poticaja napravili biznis, pa smo došli u situaciju da sve više novca odlazi za sve manju proizvodnju. “Poljoprivredni proizvođači su vrlo brzo uvidjeli kako im je lakše ne proizvoditi, a dobivati takozvane ‘poticaje’ kroz povijesna prava – pa i u slučaju kada uopće ništa ne proizvode.

Često se moglo čuti kako proizvođači, koji ništa ne proizvode, dobivaju velike poticaje, od pašnjaka bez stoke, zemlje na ugaru i mnogobrojnih hektara na kojima postoje neke kulture koje ne daju nikakve rezultate – kao primjerice čak 9000 ha nasada pod orasima. Tako smo se našli u situaciji da dajemo sve više novca za poljoprivredu, a da nam proizvodnja pada, te zadnjih godina uglavnom stagnira”, upozorava Blažić.

Da bi se adekvatno iskoristili EU fondovi, potrebno je riješiti već ranije navedene strukturne probleme zbog kojih je hrvatska poljoprivreda nekonkurentna. “Nužno je izraditi Strategiju zaokreta poljoprivrede kojom će se utvrditi mogućnosti poljoprivredne proizvodnje, potrebe, bilance svih proizvodnji, uvjete konkurentne proizvodnje, potrebna ulaganja. Tek onda se mogu utvrditi adekvatne sheme poticaja.”

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu