Što je to Milanović danas izgovorio o cijepljenju; je li itko proniknuo ta nepoveziva promišljanja?

Hrvatska ima cijelu plejadu političara koji sami sebi šest puta skaču u usta između buđenja kad raščupani uzimaju četkicu za zube do večeri kad nauznak padaju u postelju

14.11.2021., Grohote - Polaganje vjenaca u mjestu Grohote.
Predsjednik Zoran Milanovic polozio je vjence u spomen na poginule branitelje u obrani Splita te svecani skup u domu kulture Grohote.
FOTO: Zvonimir barisin/PIXSELL

Pitanje je, naravno, zašto Milanović ovo radi. Kao i zašto niz drugih visokopozicioniranih političara jednom jedno, drugi put drugo, a često bude i trećega. Ne žele se nikome zamjeriti? Htjeli bi se svima svidjeti? To je politika koji državu vodi ravno u Vrapče

Uz samokritičku i poniznu opasku da moj mozak stvarno nije uspio proniknuti u pola od onih užarenih misli koje je Zoran Milanović danas sasuo u kamere nakon susreta s Papom, moram deklarirati da mi je jedna bila upečatljiva. To je ona kad je naveo primjer ”običnog licemjera koji se presvlači brže od Batmana, Spidermana i Supermana u jednom kadru” nastupajući ”jednom ovako, a drugi put potpuno drukčije”.

Opis se konkretno odnosio na ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, sina socijalističkog direktora koji je u ”privatizaciji” privatizirao cijelu tvornicu na svoje ime, da bi njegov sinak i nasljednik potom postao žešći antititoist i antikomunist od Donalda Trumpa.

Figuru o neprispodobivom Grliću Radmanu, uvjerljivo najgorem ministru vanjskih poslova koga je ikad porodila vesela rađaonica domaće politike, čini jakom činjenica da imamo cijelu plejadu takvih licemjera koji sami sebi šest puta skaču u usta između buđenja kad raščupani uzimaju četkicu za zube do večeri kad nauznak padaju u postelju razmontirani od svojih teških državničkih briga.

Nepoveziva promišljanja o cijepljenju

No, među njih, da ne izostavimo već spomenute, spada i sam Zoran Milanović, koji uočava klizanja tamo-vamo kod ostalih, ali ne i kod sebe. Pa evo danas se predsjednik koji i inače zna izlaziti sam iz sebe na najčudesnije načine, istaknuo bujicom potpuno nepovezivih promišljanja o cijepljenju. U istom kadru.

Rekao je da poziva građane da se cijepe i da se i sam cijepio. Da su u svećeničkoj državi Vatikan svi cijepljeni i da kod njih ”nema antivaksera” jer tamo ”očito prevladava znanstveni pristup”. Citirao je Papu Franju da je cijepljenje (nužan) čin milosti i ljubavi. Ali već časkom poslije izjavio je kako ”u zadnje vrijeme” ima problem s tim ”mahnitanjem” s mjerama protiv Covida ”bez ikakvih argumenata”. Onda da se ”građani imaju pravo zaštititi od samovolje” i ”gdje je sad tu Sud za ljudska prava”. Zatim da izum cjepiva ”ne može biti znanost”. Da ”nisu zatrpane” bolnice nego samo neki njihovi dijelovi. I da je poznata totalitarna država Austrija, koja je zbog velikog broja oboljelih zabranila ljudima da izlaze na ulice, uvela ”fašizam”.

Politika koja državu vodi ravno u Vrapče

Novinari su ga kasnije pitali koju mu je poruku uputio Papa, no Milanović je nije bio spreman podijeliti s javnošću, “jer je previše intimna”. Možda mu je Franjo intimno očinski savjetovao da počne slati jasne, koherentne i barem minimalno obranjive poruke jer će ljudi misliti da je malo ćaknut.

Pitanje je, naravno, zašto Milanović ovo radi. Kao i zašto niz drugih visokopozicioniranih političara jednom jedno, drugi put drugo, a često bude i trećega. Ne žele se nikome zamjeriti? Htjeli bi se svima svidjeti? To je politika koji državu vodi ravno u Vrapče. I Milanovićev veliki rival Andrej Plenković ima s takvim obratima u pameti gomilu putra na glavi.

Kad smo već krenuli s mjerama i cijepljenjem, sjetimo se samo svih kontradiktornosti oko te životno aktualne stvari u ove dvije godine. Boli glava. Pa i sada, kad Plenkovićev stožer zauzima strože pozicije jer smo opet na vrhuncu tog nekog korona vala, opet ostaje odredba da iz našeg džepa idu milijuni za testiranja dvaput tjedno svih ovih koji misle da će im od cjepiva narasti gušterov rep.

Plenković se ne bi štel zamerit biskupima

Zgodno je vidjeti i kako je Plenković za vikend odgovorio na priopćenje Hrvatske biskupske konferencije koja se – za razliku od Pape – filistarski stavila na čelo antivakserskog pokreta iako nam svaki dan od zaraze umre po 50 do 60 do 70 ljudi, a Hrvatska je među 10 najgorih zemalja na svijetu po broju preminulih s obzirom na broj stanovnika. Premijer je rekao da eto stvarno ”ne zna” zbog čega je ovdašnja Crkva tako istupila.

Predsjedniku Vlade koja vodi državu bukvicu je utoliko morala održati Udruga bolničkih liječnika koja je kalkulaciju iz HBK nazvala ”mlakim, bljutavim i proračunatim kukavičlukom”. Plenković se evidentno ne bi štel zameriti biskupima, nema u njega tog integriteta da kaže što treba pa kome se sviđa, kome ne. To je osobina ozbiljnih državnika. Zato je i za zbilja sramotan slučaj kad je njegov ministar Banožić mrtav hladan privatizirao topovnjaču Hrvatske ratne mornarice da bi se biskupi prevezli s Hvara u Split kazao kako zbog toga ratna mornarice ”nije propala”.

Snishodljivost, zbunjivanje i kukavičluk zbog jadnog trgovanja izbornim glasovima – eto to, dakle, imamo na najvišim mjestima. Ta ”operi se” i ”svima se svidi” politika skupo nas košta svaki dan. Tako da nije košer apostrofirati samo patetičnog Grlića Radmana. Njegove braće na državnim plaćama toliko je da ih se ne da ni izbrojiti.