Nekad je nužno odabrati stranu

Što je uzrok ruskog debakla u Limanu? Putin prije 7 mjeseci nije povukao ključan potez, Ukrajince sada može zaustaviti samo jedno

Sad se vide sve prednosti pravovremenog provođenja mobilizacije

FOTO: Profimedia

Ukrajinci imaju dvije osnovne prednosti u odnosu na Rusku Federaciju. Kijev je mobilizaciju proglasio već na samom početku i imaju sedam mjeseci prednosti u odnosu na Ruse. I drugo, možda još važnije, ukrajinske vojne vlasti ne moraju svoje rezerviste tjerati pendrekom u vojsku

Kremlj se priprema za dugotrajni rat. Na to ukazuje nekoliko pokazatelja, a prije svega projekcija vojnog proračuna za period od 2023. do 2025. godine. Izdaci za rusku vojsku ove godine iznosit će gotovo 5 trilijuna rubalja (86,2 milijarde dolara), a ne 3,5 bilijuna koliko je prvotno planirano. U narednim godinama potrošnja će također premašiti predviđanja.

Istodobno, Kremlj povećava izdatke za policiju. Tu se želi osigurati od unutarnjih nemira i nastaviti s gušenjem svakog oblika političke opozicije uključujući i građanske prosvjede, koji su za sada malobrojni, spontani i lokalni. Sve ostalo, izvan sigurnosnog aparata, kao što je infrastruktura, zdravstvo, školstvo i kultura, otišlo je u drugi plan. Zakonima donesenima u srpnju stvoren je normativni okvir za prelazak na ratnu ekonomiju.

Ukrajince mogu zaustaviti jedino vremenske prilike

Međutim, da bi stvorio uvjete za vođenje dugotrajnog rata, sadašnje političko i vojno rukovodstvo mora pod svaku cijenu zaustaviti raspad ruskog borbenog stroja u Ukrajini. Još nisu ni pobrojani svi gubici ruske vojske u Harkovskoj oblasti, a samo dva tjedna kasnije Rusi su se suočili s drugim ponižavajućim porazom na tromeđi Harkovske, Donjecke i Luganske oblasti.

Oslobođenjem Limana, ukrajinske snage otvorile su prostor za daljnji prodor prema Kremini, Rubežnji i Severodonjecku, gradovima netom pripojenima Luganskoj oblasti. Kako sada stoje stvari, jedino vremenske prilike mogu zaustaviti ukrajinski parni valjak koji oslobađa sjeveroistok zemlje.

Lažni referendumi, djelomična mobilizacija, pompozno pripajanje okupiranog dijela Ukrajine Ruskoj Federaciji samo su dio napora kojim se žele ublažiti najveće slabosti ruske vojske, a to su nedostatak ljudi i strahovito nizak borbeni moral neprofesionalnih vojnika.

Rusi nisu uspjeli mobilizirati niti 100.000 ljudi

Kako militantni patriotizam kod ruskih građana nije na potrebnoj razini za popunu snaga na frontu dragovoljcima, uvedene su drakonske višegodišnje zatvorske kazne. Za neodazivanje na mobilizaciju, odbijanje odlaska na obuku, za predaju i za napuštanje jedinice, može se dobiti do 10 godina zatvora. Takav sustav kažnjavanja obično je vezan za ratno stanje, ali sad je proširena i na period trajanja mobilizacije bez proglašenja ratnog stanja.

Od planiranih 300.000 rezervista, djelomična mobilizacija koja se u Ruskoj Federaciji provodi već desetak dana, prema optimističnim predviđanjima nije uspjela prikupiti ni stotinu tisuća vojnika. Prema nekim procjenama jedva je osigurano 30 tisuća rezervista.

Mobilizacija je složen proces u kojem sustav mora pozvati, smjestiti, obučiti, hraniti i opremiti rezerviste koje poziva. Tek kao „gotov proizvod“ , rezervisti spremni za borbu raspoređuju se po borbenim postrojbama radi popune ili se formiraju potpuno nove borbene jedinice. Ni najveći pesimisti nisu očekivali takvu nespremnost, neorganiziranost, neažurnost i aljkavost lokalnih vojnih komesarijata zaduženih za provođenje mobilizacije.

Sve što je Šojgu rekao bila je čista laž

Lokalni uredi za mobilizaciju, koji su izvan sustava ministarstva obrane i rade još po sovjetskom modelu, sa svom svojom birokracijom, jednostavno nisu u stanju biti ažurni, fleksibilni, učinkoviti i brzi. Sve ono što je izjavio ministar obrane Sergej Šojgu na početku mobilizacije, kao i obično, bila je čista laž. U ruskom sustavu mobilizacije gotovo ništa ne štima.

Mobilizacijski spiskovi nisu ažurirani godinama. Pozivaju se mrtve osobe. Podižu se ostarjeli rezervisti, koji su daleko iznad propisane dobi prvog poziva do 35 godina. Pozivani rezervisti ne zadovoljava tražene kritičke vojne specijalnosti. Vojnici su bez dočasnika i časnika. O formiranju novih postrojbi nema niti govora u skorije vrijeme.

Pa krenimo redom. Od obećane obuke, prije odlaska na front, rezervisti dobiju ništa ili gotovo ništa. Jedan do tri dana brzinskog treninga i rezervisti se već šalju na ratište. Treba imati na umu da su pripadnici BARS-e, borbene armijske rezerve Vojske Ruske Federacije, koji su provodili vojnu obuku i nakon odsluženja vojnog roka, već odavno na ukrajinskom frontu.

Nedostatak obuke koštat će Ruse tisuće života

Sadašnji rezervisti koji se pozivaju nisu dobili ama baš nikakvu obuku otkad su odslužili redovni vojni rok. Obuka za običnog vojnika iz redova pješadije traje minimalno šest tjedana. Normalna obuka trajala bi šest mjeseci. Zapovjednici, dočasnici i časnici, obučavaju se od jedne do dvije godine.

Prisilno slanje nedovoljno obučenih ljudi na front ravan je zločinu. Nedostatak obuke Rusiju će vjerojatno koštati tisuće života. Vrijeme preživljavanja novopridošlih vojnika, bez kompletne obuke, vrlo je kratko. Mnogi od njih stradaju ne samo od neprijatelja nego i zbog nepravilnog rukovanja oružjem i ubojnim sredstvima.

Čak i kad bi Rusija željela obučavati svoje mobilizirane ljude, za to nema dovoljno časnika niti obučnih centara. Vojska Ruske federacije bukvalno je sve raspoloživo ljudstvo, koje može sudjelovati u ratu, poslala u Ukrajinu. Vojni instruktori, mornari s ratnih brodova, fizičko osiguranje silosa i skladišta nuklearnog naoružanja, sve to sada ratuje u Ukrajini. Visoke stope gubitaka među časničkim kadrom i sadašnji tempo provođenja ratnih operacija ne osiguravaju dovoljno raspoloživih instruktora za provođenje obuke s rezervistima.

Što očekivati od vojnika bez obuke i motiva?

Oprema mobiliziranog rezervnog sastava više je nego katastrofalna. Velik dio rezervista sami su nabavili ruksake, prostirke i vreće za spavanje. U nekim dijelovima već je počelo sniježiti, a rezervisti imaju ljetne odore. Vrlo često nose civilne cipele. O zaštitnim kacigama i prslucima mogu samo sanjati.

Umjesto zavoja, preporuka je da koriste tampone u slučaju ranjavanja. Sanitetskog materijala nema nikako te se nosi prva pomoć iz automobila. Mnogi spavaju na podu i bez redovnih toplih obroka. Neki koji su dospjeli na front, pravili su priručne šatore od najlonskih prekrivača. Katastrofa.

Neosporna je činjenica da je najveći dio rezervista prisilno mobiliziran s vrlo niskim borbenim moralom. I što se može očekivati od slabo utreniranog, loše opremljenog, slabo vođenog i potpuno nemotiviranog vojnika? Njegov prvi i osnovni interes jest ostati živ pod svaku cijenu, što uključuje predaju i napuštanje položaja u slučaju, čak i same naznake, ozbiljnije ugroze.

Kaos je vladao i u Hrvatskoj vojsci 1991.

Nije to posebnost ruskih rezervista. Izostanak bilo kojeg elementa u pripremi vojnika vrlo često dovodi do nepredvidivih i nekontroliranih postupaka. Sjećam se slučaja jedne zagrebačke brigade s početka rata 1991. godine. U to vrijeme obuka i oprema postrojbi Hrvatske vojska bila je vrlo skromna.

Postrojbe su podizane gotovo bez ikakve obuke. Zapovjednici nisu imali vremena upoznati svoje vojnike, a kamo li razviti koheziju kolektiva unutar postrojbe. Cijela bojna napustila je položaj kad je poginuo jedan pripadnik. Zapovjednik je otišao na sprovod. Za njim je pošao i zamjenik. Na kraju je ostatak jedinice napustio položaje na Pokupskom i uredno razdužio naoružanje na Zagrebačkom velesajmu.

Druga bojna, iste brigade, otišla je s položaja na Baniji, a da nisu niti vidjeli a ni čuli neprijatelja. Vidjeli su samo narod i gardiste kako se povlače iz Viduševca pa su i oni krenuli razdužiti naoružanje na Velesajam. Bespomoćni zapovjednik brigade pokušao ih je zaustaviti, ali su mu nabili cijev kalašnjikova u usta. Potpuno druga slika u odnosu na vojsku iz 1995. godine.

Rusija novim zakonima prisiljava ljude u rat

Nedavna iskustvo s fronta kod Hersona, a i kod Bakalije, u Harkovskoj oblasti, pokazala su kako nedovoljno spremne i loše motivirane jedinice ruskih rezervista nisu u stanju izdržati ozbiljniji udar ukrajinske vojske. Uglavnom se neorganizirano razbježe, a što ne stigne pobjeći uredno se predaje.

Mobilizacija, koju provodi Ruska Federacija u prvom naletu trebala bi popuniti sadašnje gubitke koji se procjenjuju na preko 85.000 poginulih i ranjenih ruskih boraca. Osim toga, moraju se osigurati zamjene profesionalnih jedinica koje ratuju već sedam mjeseci bez prestanka.

Pored mobilizacije Ruska Federacija donijela je i cijeli niz zakonskih odredbi koje daju vojsci mogućnost neograničenog zadržavanja vojno sposobnih pojedinaca i nakon prestanka ugovorenih obaveza. Prvo, mobilizacija nema vremenskog roka trajanja. Drugo, vojnicima s ugovorom, po njegovom isteku, ugovor se automatski produžava ili ostaju kao mobilizirani vojnici. Zatvorenici u sastavu privatne grupacije Wagner, koji nakon šest mjeseci na bojištu dobivaju oprost kazne, ostaju u vojsci mobilizirani, ali kao slobodni građani – pa tko preživi.

Ogromna prednost pravovremene mobilizacije

Mladi ročnici, nakon odsluženja redovnog vojnog roka, umjesto da idu svojim kućama ostaju u postrojbama kao mobilizirani rezervisti. Oktobarska klasa ima oko 120.000 ročnika različitih specijalnosti. Međutim, jednim potezom pera svi se oni mogu „prekvalificirati“ u pješadiju, čitaj topovsko meso na poljima Ukrajine. Pošto je okupirano područje Ukrajine Putinovim dekretom postalo sastavni dio Ruske Federacije, nema zakonske prepreke za slanje devetnaestogodišnjaka u rat u Ukrajinu.

Na početku rata sustav mobilizacije za potrebe Združenih snaga Ukrajine imao je također masu organizacijskih, tehničkih, logističkih i mnogih drugi nedostataka. Međutim, Ukrajinci imaju dvije osnovne prednosti u odnosu na Rusku Federaciju. Kijev je mobilizaciju proglasio već na samom početku i imaju sedam mjeseci prednosti u odnosu na Ruse. I drugo, možda još važnije, ukrajinske vojne vlasti ne moraju svoje rezerviste tjerati pendrekom u vojsku. Bez problema, za nešto više od tri mjeseca, mobilizirali su 750.000 rezervista.

Sad se vide sve prednosti pravovremenog provođenja mobilizacije. Kijev je imao sedam mjeseci za ispravljanje pogreški. U tih sedam mjeseci stalno je podizao razinu obuke vojnika. Njihova oprema bila je sve kvalitetnija, a naoružanje sve ubojitije. Imali su manjak naoružanja, ali su zbog toga mogli rotirati i odmarati svoje vojnike. Moral vojnika teritorijalne obrane, koji su branili svoje kuće, često je bio nadopuna nedovoljnoj obučenosti i opremljenosti. Na samom početku rata, i pored relativno velikih gubitaka u srazu s profesionalnom ruskom armijom, svojom hrabrošću izdržali su silovite napade i zadržali su mnoge položaje.

Koraci koje Ruska Federacija hitno mora poduzeti

I konačno, vidljivo je da je sustav vođenja i zapovijedanja unutar Združenih snaga Ukrajine znatno napredovao u odnosu na početak rata. Jednako je važna činjenica da ukrajinski borci vjeruju svom vojnom vodstvu. Kod Rusa se događaju suprotni procesi. Najbolje profesionalne postrojbe gotovo su desetkovane i do kraja iscrpljene u neprekidnim borbama. Većina časničkog kadra je izginula ili je ranjena. Kako je rat odmicao, na frontu se pojavljivalo oružje sve lošije kvalitete. Oprema i snabdijevanje, pogotovo rezervista iz Donbasa i Luganska, sve su lošiji.

Ipak, jako nizak moral i dalje je ključni čimbenik koji presudno utječe na borbene sposobnosti ruskih vojnika. Vođenje i zapovijedanje ruskim snagama je nefleksibilno, bez inicijative i potpuno podređeno izravno političkom uplitanju iz Kremlja. I pored svih nedostataka ne treba podcijeniti ratne potencijale Ruske Federacije. Rusija raspolaže s daleko većim mobilizacijskim potencijalom od Ukrajine. Namjenska industrija Ruske Federacije, po svim segmentima, nadmašuje industrijske potencijale Ukrajine za proizvodnju naoružanja i streljiva.

Dakle, ukoliko bi Ruska Federacija mogla osigurati dostatnu obuku za svoje rezerviste, ako bi birokratizirani i visoko potkupljeni sustav nabave vojne opreme i naoružanja postao efikasniji i manje korumpiran, kad bi ruska namjenska industrija uspjela zaobići sankcije i osigurati potrebne visokotehnološke dijelove za suvremeno naoružanje, ukoliko bi ruski rezervisti išli u rat zbog osjećaja patriotske dužnosti a ne tjerani pendrekom, i kad bi politika iz Kremlja konačno postavila jasne i ostvarive ciljeve rata te se prestala miješati u odluke na bojnom polju možda bi ruska pobjeda bila i vidljiva.

Uvježbani Ukrajinci sve sigurnije izvode noćne operacije

Za sve navedeno potrebne su sustavne promjene i vrijeme. Međutim, izgleda da Združene snage Ukrajine ne daju baš puno predaha ruskom političkom i vojnom vodstvu za konsolidaciju svojih redova. Dostava najsuvremenijeg naoružanja, streljiva i vojne opreme Ukrajini, od strane Sjedinjenih Država i ostatka razvijenog svijeta, sve je obilnija i organiziranja.

Razina obučenosti pojedinih segmenata ukrajinske vojske dostigla je zavidnu razinu. Noćne napredne operacije, koje su do sada radile samo specijalne postrojbe, sad izvode i ukrajinske oklopno mehanizirane jedinice. Američka oprema i britanska obuka!

Vrlo je vjerojatno da će sadašnji ruski pristup prolongirati okončanje sukoba. Međutim, stvorit će se čitav niz novih problema za Kremlj – od niskog morala do nepouzdanosti trupa i visoke stope smrtnosti.