Što kad vas vaša djeca pitaju za Ukrajinu? Stručnjaci objasnili treba li i kako s njima pričati o ratu
Hrvatski priručnik 'Kako s djecom i mladima razgovati o ratu u Ukrajini' nastao je u nevladinom Forumu za slobodu odgoja
Kako s najranjivijima u ovoj kriznoj situaciji – djecom – razgovarati o razaranju i ratu u Ukrajini i napetostima na globalnoj pozornici? Na ta su pitanja odgovore dali iz nevladina Foruma za slobodu odgoja, koji se inače bavi sustavnom edukacijom učitelja i nastavnika za teme poput medijacije, građanskog odgoja, preventivnih programa i slično. Promptno su izradili koristan priručnik za roditelje, odgajatelje, učitelje, nastavnike u kojemu mogu pronaći savjete kako podržati djecu i mlade u ovoj stresnoj i neizvjesnoj situaciji.
Ističu kako hrvatsko društvo ima svježa sjećanja na rat i ratna stradanja u Domovinskom ratu te da ratne aktivnosti kojima svjedočimo posljednjih tjedan dana “zadaju dodatnu razinu brige, prizivaju sjećanja i pobuđuju negativna emocionalna stanja”. Savjetuju odrasle da, prije no što podrže djecu i mlade, moraju biti kapacitirani, upoznati s činjenicama i situacijama.
“Stručnjaci navode kako je primarni osjećaj koji djeca i mladi traže od odraslih – osjećaj zaštite i sigurnosti. Stoga je potrebno da vodimo računa o sebi te tako razvijemo više strpljenja i budemo kreativniji za trenutke kada ćemo trebati uvjeriti djecu i mlade u njihovu sigurnost. Vodite računa o sebi kako biste mogli brinuti o svom djetetu”, stoji u uvodu publikacije Foruma za slobodu odgoja. U cijelosti je možete pročitati na ovoj poveznici.
Djeca različito reagiraju
Stručnjaci Foruma potom navode kako je za djecu potrebno stvoriti podržavajuće okruženje u obitelji, razredu i školi. Cilj je, kažu, stvoriti okruženje u kojem djeca mogu izraziti svoje osjećaje. “To treba učiniti bez prisiljavanja djece da svoje osjećaje iskažu prije nego osjete da su spremni za to. No bitno je poslati im poruku da na razini škole postoje osobe (stručna služba) s kojima mogu razgovarati ukoliko su zabrinuti ili se teško nose s vlastitim emocijama”, navodi se u priručniku.
Potom se ističe kako djeca iz različitih dobnih skupina na različite načine reagiraju na stresna iskustva pa prilažu tablicu u kojoj se, prema dobi djeteta, navode moguća ponašanja djece i mladih u ovoj stresnoj situaciji i preporuke što odrasli mogu učiniti. Tablicu, objavljenu u priručniku “Kako s djecom i mladima razgovarati o ratu u Ukrajini?” Foruma za slobodu odgoja, prenosimo u nastavku:
Osluškivati dječje potrebe
U nastavku priručnika, iz Foruma navode kako djecu ne treba pretjerano izlagati vijestima. Posebno treba izbjegavati da izvanredne vijesti budu cjelodnevna pozadinska kulisa života. “S druge strane, djeca imaju pravo znati što se događa, no te vijesti moraju biti prilagođene i objašnjene na način koji je prikladan njihovoj dobi. Roditelji trebaju moći s djetetom razgovarati o onome što ih zanima, što su vidjeli i kako se osjećaju. Pitanja za razgovor mogu biti: Što si čuo/čula?; Što si vidio/vidjela?; Kako se osjećaš?“, navodi se u publikaciji.
Potom savjetuju da je nužno osluškivati djecu i u odluci oko započinjanja razgovora i u tijeku razgovora. “Usredotočimo se na slušanje djeteta i dopustite mu da vodi razgovor”, savjetuje se. Preporučuje se da odrasli obrate pažnju na eventualne znakove straha i tjeskobe koje djeca možda ne mogu izraziti riječima. Neki od znakova koji se mogu pojaviti jesu poremećaji u prehrani ili spavanju, povećana potreba za pažnjom, problemi u učenju, povučenost. “Ovo je osobito važno za djecu i mlade koji su već možda imali neku svoju osobnu traumu”, upozoravaju.
“Nikako nemojte olako odgovarati na njihovu zabrinutost i strahove govoreći im da se smire ili da pretjeruju”, stoji u Forumovom priručniku. Nužno je, nastavljaju, normalizirati osjećaje koje djeca imaju u ovoj situaciji (sasvim je normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto), razgovarati s djecom o vijestima i izvorima informacija (pritom posebnu pozornost obratiti na video sadržaje na društvenim mrežama).
Teme je moguće uklopiti u poučavanje
Važno je, dodaje se, razgovarati i o izbjegavanju etiketiranja i generaliziranja. “Ovakve situacije imaju točno određene izvore i aktere i njih treba jasno odrediti i identificirati. Bilo kakvo generaliziranje na cijelu skupinu, osobito ono negativno, može samo doprinijeti širenju predrasuda i negativnih emocija”, navodi se i dodaje kako u ovakvim situacijama posebno treba jačati opredjeljenje za mir, nenasilje, humanost i solidarnost.
Tu su i vrlo konkretni savjeti za rad u učionicama. Preporuka je da se na razini škole naprave strategije djelovanja te da učitelji i stručni suradnici trebaju stalno međusobno biti u kontaktu kako bi se učenicima pružila pomoć i podrška. Jedan od savjeta je i da se ovu situaciju uključi u kurikulum i poučavanje na način da se na nastavi o njoj progovara u skladu s predmetom i dobi učenika.
Korisni priručnici roditeljima i učiteljima
Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa Foruma za slobodu odgoja, ujedno i autor ove publikacije, za Telegram kaže kako je priručnik do jutros preuzet više od 10.000 puta. Objavljen je u ponedjeljak. Kaže i kako ne pamti da su na neku svoju objavu na Facebooku, gdje su prvo oglasili priručnik, imali toliki doseg i broj dijeljenja. Na hitno sklapanje priručnika potaknula ga je činjenica da su se učiteljice, učitelji i učenici u ponedjeljak vraćali na nastavu nakon tjedna odmora i da će učenici vjerojatno postavljati pitanja.
“Jednostavno, da ne bude bude čudan muk u školama, da postoje bar male smjernice kako djeci pomoći da prorade te informacije, znajući da svatko ima svoje strahove”, govori Bajkuša. Naglašava kako ovaj priručnik predstavlja nastavak Forumovog niza od 2015., kada su izradili prvu publikaciju na temu kako s učenicima razgovarati o nekoj temi. Tada je to bilo “Kako s učenicima razgovarati o izbjegličkoj krizi”, primjenjivo i danas. Niti jedan od njihovih “Kako su učenicima razgovarati o” priručnika nije dosegao toliko preuzimanja kao ovaj o Ukrajini, zaključuje Bajkuša.