Oko prvog skandala ispalo je da djevojka ima astmu i liječničku potvrdu da se u javnom prostoru može kretati bez maske. Oko one dvije kune, izjave su ostale podijeljene, jedni kažu da je Beroš, premda u opravdanom rastrojstvu, platio sve do u lipu, drugi da nije.
Lepršav pristup mjerama
Zgusnutost tih dvaju kombiniranih podražaja dovela je ministra Beroša u ponašanje nalik predinfarktnom stanju. I, premda bi se moglo kazati da se ministar u svom mandatu suočava s neusporedivo težim izazovima i momentima pa kroz njih brodi stabilno i ne trepnuvši, svatko treba znati da psihosomatske promjene nisu matematika. Nekad tijelo luđe reagira na manji podražaj nego na puno veći. Upravo do takve inverzne poremetnje došlo je i kod Beroša u Zadru.
Ako ćemo prvo o koroni, pa tek onda o novcu i dugovima, sjetit ćemo se, naime, da je ministar zdravstva povremeno prisustvovao raznim okupljanjima sa svojim stranačkim kolegama i simpatizerima kojima nije palo na pamet staviti masku ni kad je epidemija bila na vrhuncu, a cjepivu još ni traga.
No tako lepršav pristup epidemiološkim mjerama namijenjenima svekolikom hrvatskom puku – mjerama koje on osobno supotpisuje – ne samo da ga ne bi izbacio iz takta, nego opće odsustvo maski ne bi ni zapazio. A kamoli da bi bijesno napuštao rečene događaje topćući nogama i kudeći na sav glas svoje neodgovorne družbenike.
Učestala druženja bez maski
Ta takorekuć sinkopa, koja zamućuje svijest o stanju u neposrednoj okolini, kod Beroša se učestalo pojavljivala u predizbornoj kampanji HDZ-a za lanjske parlamentarne izbore. Kao što je netom prije mene već naveo Index, prije godinu dana, na sam rođendan Ive Sanadera, a i moga muža, Beroš je sa svojim suradnicima bio u dobrohotnom političkom obilasku gradilišta nove bolnice u Rijeci gdje nitko od svite nije imao masku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ista čudesna stvar ponovila se nedugo nakon toga na sastanku Stožera civilne zaštite u Dubrovniku. Pa zatim na Stradunu s Brankom Bačićem i drugim HDZ-ovcima. Pa onda, nakon izbora, na slavlju u stranačkom stožeru u Zagrebu.
I na prijateljskom druženju s pjevačicom Ninom Badrić svi su uzvanici bili bez maski, a ministar se još posebno istaknuo kao starinski džentlmen koji žene pozdravlja rukoljubom. Nismo od njega čuli ni da je prekorio dr. Alemku Markotić, istaknutu članicu Vladine antikorona ekipe, zbog duhovnog popijevanja na crkvenim slavljima.
Sustav dužan milijarde kuna
Jučer u Zadru, Beroš je izjavio kako je morao napustiti tu terasu na kojoj se poslužuje bez maski jer je ”važno poslati poruku”. No u navedenim prigodama taj poriv ili nije imao ili bi ga je uspješno zatomio. Poruku nije slao. Dapače, slao je upravo suprotnu poruku da su mjere koje, čak pod prijetnjom kaznama, imaju vrijediti za sve – zapravo volatilna stvar kad je riječ o potrebama i impulsima vladajuće stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A sada malo i povrijeđenosti oko novca koju je Beroš potkrijepio argumentom da on ”kao ministar u Vladi sigurno ne bi nekome ostao dužan dvije kune”. Dvije kune iz džepa vjerojatno ne bi, ali zato je kompletni sustav koji on vodi dužan milijarde. I pitaj boga za koliko stvarno visi Beroševo javno zdravstvo jer jednom kažu šest, jednom deset, jednom 13 milijardi, nikad ne znaš što zbrajaju, a što ostavljaju za kasnije.
Ministar od velikog formata
Ali Beroš se, koliko vidimo iz njegovog djelovanja, nimalo ne uzrujava zbog tih rupa koje se vječno otvaraju na sve strane kao one na Baniji. Nema ideju što će s činjenicom da čitav pogon doprinosima financira samo 34 posto građana. Ne zna što bi s bolnicama i listama čekanja.
Ne adresira gorući problem privatnog rada i upitne lojalnosti dijela bolničkog kadra interesima navodno solidarnog zdravstvenog sustava. A o nužnim ”reformama” povremeno procijedi koju kao da ga se pita nešto iz resora ministra obrane. No zato je ministar dramatsku gestu odigrao na maloj zadarskoj konobarici. Kakav veliki format, taj Beroš.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što nam je razotkrila Beroševa uzrujanost zbog konobarice bez maske i prozivki zbog dvije kune
Ministar je dramatsku gestu odigrao na maloj zadarskoj konobarici. Kakav veliki format, taj Beroš
Ministar zdravstva povremeno je prisustvovao raznim okupljanjima sa svojim stranačkim kolegama i simpatizerima kojima nije palo na pamet staviti masku ni kad je epidemija bila na vrhuncu, a cjepivu još ni traga. No tako lepršav pristup epidemiološkim mjerama ne samo da ga ne bi izbacio iz takta, nego opće odsustvo maski ne bi ni zapazio
Ministra zdravstva Vilija Beroša jučer su užasno uzrujale dvije stvari. Obje su se desile na terasi zadarskog kafića. Prvo mu je za stol došla konobarica bez maske. A zatim su mu još prišili da je ostao dužan dvije kune ustajući od stola i demonstrirajući svoj ministarski integritet nakon što je već upozorena konobarica naručenu kavu donijela i dalje bez pokrivala na organima za disanje.
Oko prvog skandala ispalo je da djevojka ima astmu i liječničku potvrdu da se u javnom prostoru može kretati bez maske. Oko one dvije kune, izjave su ostale podijeljene, jedni kažu da je Beroš, premda u opravdanom rastrojstvu, platio sve do u lipu, drugi da nije.
Lepršav pristup mjerama
Zgusnutost tih dvaju kombiniranih podražaja dovela je ministra Beroša u ponašanje nalik predinfarktnom stanju. I, premda bi se moglo kazati da se ministar u svom mandatu suočava s neusporedivo težim izazovima i momentima pa kroz njih brodi stabilno i ne trepnuvši, svatko treba znati da psihosomatske promjene nisu matematika. Nekad tijelo luđe reagira na manji podražaj nego na puno veći. Upravo do takve inverzne poremetnje došlo je i kod Beroša u Zadru.
Ako ćemo prvo o koroni, pa tek onda o novcu i dugovima, sjetit ćemo se, naime, da je ministar zdravstva povremeno prisustvovao raznim okupljanjima sa svojim stranačkim kolegama i simpatizerima kojima nije palo na pamet staviti masku ni kad je epidemija bila na vrhuncu, a cjepivu još ni traga.
No tako lepršav pristup epidemiološkim mjerama namijenjenima svekolikom hrvatskom puku – mjerama koje on osobno supotpisuje – ne samo da ga ne bi izbacio iz takta, nego opće odsustvo maski ne bi ni zapazio. A kamoli da bi bijesno napuštao rečene događaje topćući nogama i kudeći na sav glas svoje neodgovorne družbenike.
Učestala druženja bez maski
Ta takorekuć sinkopa, koja zamućuje svijest o stanju u neposrednoj okolini, kod Beroša se učestalo pojavljivala u predizbornoj kampanji HDZ-a za lanjske parlamentarne izbore. Kao što je netom prije mene već naveo Index, prije godinu dana, na sam rođendan Ive Sanadera, a i moga muža, Beroš je sa svojim suradnicima bio u dobrohotnom političkom obilasku gradilišta nove bolnice u Rijeci gdje nitko od svite nije imao masku.
Ista čudesna stvar ponovila se nedugo nakon toga na sastanku Stožera civilne zaštite u Dubrovniku. Pa zatim na Stradunu s Brankom Bačićem i drugim HDZ-ovcima. Pa onda, nakon izbora, na slavlju u stranačkom stožeru u Zagrebu.
I na prijateljskom druženju s pjevačicom Ninom Badrić svi su uzvanici bili bez maski, a ministar se još posebno istaknuo kao starinski džentlmen koji žene pozdravlja rukoljubom. Nismo od njega čuli ni da je prekorio dr. Alemku Markotić, istaknutu članicu Vladine antikorona ekipe, zbog duhovnog popijevanja na crkvenim slavljima.
Sustav dužan milijarde kuna
Jučer u Zadru, Beroš je izjavio kako je morao napustiti tu terasu na kojoj se poslužuje bez maski jer je ”važno poslati poruku”. No u navedenim prigodama taj poriv ili nije imao ili bi ga je uspješno zatomio. Poruku nije slao. Dapače, slao je upravo suprotnu poruku da su mjere koje, čak pod prijetnjom kaznama, imaju vrijediti za sve – zapravo volatilna stvar kad je riječ o potrebama i impulsima vladajuće stranke.
A sada malo i povrijeđenosti oko novca koju je Beroš potkrijepio argumentom da on ”kao ministar u Vladi sigurno ne bi nekome ostao dužan dvije kune”. Dvije kune iz džepa vjerojatno ne bi, ali zato je kompletni sustav koji on vodi dužan milijarde. I pitaj boga za koliko stvarno visi Beroševo javno zdravstvo jer jednom kažu šest, jednom deset, jednom 13 milijardi, nikad ne znaš što zbrajaju, a što ostavljaju za kasnije.
Ministar od velikog formata
Ali Beroš se, koliko vidimo iz njegovog djelovanja, nimalo ne uzrujava zbog tih rupa koje se vječno otvaraju na sve strane kao one na Baniji. Nema ideju što će s činjenicom da čitav pogon doprinosima financira samo 34 posto građana. Ne zna što bi s bolnicama i listama čekanja.
Ne adresira gorući problem privatnog rada i upitne lojalnosti dijela bolničkog kadra interesima navodno solidarnog zdravstvenog sustava. A o nužnim ”reformama” povremeno procijedi koju kao da ga se pita nešto iz resora ministra obrane. No zato je ministar dramatsku gestu odigrao na maloj zadarskoj konobarici. Kakav veliki format, taj Beroš.