Što očekivati od suđenja za ubojstvo profesora? Huligani koji su tako ubili dečka iz Čakovca 10 godina nisu osuđeni
Suđenje traje od 2011., a nedavno je već po drugi puta donesena presuda koja je i dalje nepravomoćna
Javnost je ovog vikenda šokirao mučan slučaj iz Varaždina gdje su, nakon svađe u klubu Kulturana, trojica mladića i jedna djevojka brutalno pretukli 35-godišnjeg Nina Čengića, profesora engleskog jezika iz Gospodarske škole te ga ostavili na ulici. Čengić je kasnije podlegao ozljedama.
Počinitelji su u međuvremenu uhićeni, a kako je Telegram već izvještavao, ključno za rasvjetljavanje ovog zločina, osim iskaza preostalih očevidaca, bit će i vještačenje kojim će se analizirati svi udarci koje je nesretni profesor zadobio. Naime, vještak će morati precizno utvrditi koji je udarac bio koban, te tko ga je i čime nanio Čengiću. No upravo bi taj detalj, odnosno odgovor na pitanje tko ga je doista ubio, mogao biti nešto što će cijeli proces oduljiti na više godina.
Gotovo identičan slučaj dogodio se i u susjednoj Međimurskoj županiji i to sada već daleke 2011. Trojica mladića tada su ispred lokalnog kluba u Čakovcu prebili 22-godišnjeg Tomislava Pergara iz Vukanovca. Iako od početka nije bilo sporno da su Tomislava prebila trojica mladića i nanijeli mu ozljede od kojih je kasnije preminuo, zbog utvrđivanja kobnog udarca, ali i sporosti hrvatskog pravosuđa, obitelj Pergar nakon 10 i pol godina i dalje nije dočekala pravdu.
Stradao zbog razbijene čaše
Tomislav Pergar umro je 27. siječnja 2011. u 8:45 u čakovečkoj bolnici. U nju je zaprimljen nakon što su ga nakon svađe u tadašnjem narodnjačkom klubu Guru prebila trojica mladića – Matija Marčec, Bruno Hančić i Deni Pikl. Tomislav se navodno spotaknuo o stol za kojim je sjedio trojac i razbio čašu, nakon čega su ga oni izvukli van, istukli te ostavili da leži u lokvi krvi.
Puknuće arterije koja dovodi krv u crijeva, krvni podljev stražnje strane oba bubrega, krvni podljev jetre, krvni podljev silaznog dijela debelog crijeva tek je dio ozljeda s kojima je Tomislav dovezen u Županijsku bolnicu Čakovec. Liječnici su ga dvaput oživljavali, ali zbog težine zadobivenih ozljeda mladić je na kraju umro.
Iako je proces okrivljenima počeo 2011., prva presuda trojcu donesena je tek 26. listopada 2017. i to nakon što je obitelj Pergar nekoliko puta izašla u javnost postavljajući pitanje zašto sve ide tako sporo. Naime, do te prve presude održano je svega desetak ročišta s time da, primjerice 2013. i 2014., nije održano niti jedno ročište, a 2015. samo jedno. Sve je dodatno usporilo i vještačenje je li jedan od okrivljenih raspravno sposoban, što je trajalo čak dvije i pol godine.
Sedam godina za prvu presudu pa sve ispočetka
Iako je prvom presudom u listopadu 2017., zbog nanošenja teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, svaki od trojice okrivljenika dobio tri godine i osam mjeseci zatvora, 2019. Županijski sud u Slavonskom Brodu vraća suđenje na početak jer je, prema njima, prvostupanjska presuda Općinskog suda u Čakovcu bila nerazumljiva i proturječna razlozima.
Ponovljeno suđenje potom je zatvoreno za javnost, a tek je ove godine, točnije 11. veljače, Općinski sud u Čakovcu objavio novu presudu kojom je okrivljenima kazna čak i smanjena – s tri godine i osam mjeseci na dvije godine i deset mjeseci zatvora svakome pojedinačno. No presuda je nepravomoćna te se na nju obrana okrivljenika može žaliti i ponovno oduljiti cijeli proces.
Štoviše, sud strankama u postupku još nije dostavio i zapisnik presude, otkriva za Telegram odvjetnik obitelji Pergar, Goran Gložinić. “U građanskim parnicama za suce postoji rok od 45 dana da objave zapisnik presude. No u kaznenima tog roka nema”, pojašnjava te dodaje kako bi obitelj zapisnik presude mogla čekati i do godinu dana. “Uz to, rok za žalbe teče od primitka pisanog otpravka, a ne od objave presude”, naglašava Gložinić.
Desetljeća suđenja nije bilo dovoljno
Majka stradalog Tomislava, Spomenka Pergar, za Telegram kaže kako joj nije jasno zašto njena obitelj mora čekati pravdu za događaj od kojeg je prošlo više od desetljeća. “Već mi je slabo od toga. Sve traje puno predugo, a mi želimo znati konačni pravorijek. Stvarno bi već bilo dosta”, priča nam se Spomenka Pergar.
Glasnogovornica Općinskog suda u Čakovcu, Barbara Ujlaki Strbad, tvrdi kako je riječ o izuzetno složenom predmetu s obimnom dokaznom građom, puno vještačenja te dodaje da je uz sve to sutkinja koja ga vodi opterećena i drugim predmetima.
Ujlaki Strbad kaže kako su do donošenja prve presude na njihovom sudu, dakle od 2011. do 2017., saslušali 22 svjedoka te održali 17 ročišta, uključujući i ročište za objavu presude. To pak znači da je u ovom slučaju u prosjeku godišnje bilo manje od tri ročišta. U svakom slučaju jasno je da će obitelj Pergar pravdu za Tomislava morati pričekati još koju godinu.