Nekad je nužno odabrati stranu

Što Paladina ostavlja nasljedniku? Šest izgrađenih kuća na Baniji i još samo šest mjeseci za trošenje EU novca

Paladina će, u nešto više od godine dana, biti već treća osoba koja je otišla s pozicije ključne za obnovu

Andrej Plenković osluhnuo je “što govore stručnjaci i ljudi iz prakse”. Pa je, umjesto za stranačkim kadrom, posegnuo “za čovjekom koji ima iskustva u domeni graditeljstva, vođenja projekta, u privatnom sektoru, realizaciji projekata”. On je “doveden da dinamizira proces obnove”. Došao je “iz privatnog sektora, mlad je, pun energije”. Premijer od njega ima “velika očekivanja”.

“Ljudi koji su bili žrtve potresa, ne smiju biti žrtve propisa”, kazao je Ivan Paladina kada ga je premijer Plenković predstavio kao nasljednika Darka Horvata. Potresi su, dakako, oni iz 2020. u kojima su stradali Zagreb i Banija. Propisi su, pak, aluzija na notornu hrvatsku birokraciju. Bilo je to efektno poentiranje novog ministra dok je preuzimao resor kojim – iako to nije u službenom nazivu Ministarstva – dominira pitanje obnove.

‘Kadrovske promjene’

Ali očekivanja se, očito, nisu ispunila: devet mjeseci nakon što je predsjednik Vlade biranim riječima opisivao svoj kadrovski odabir za poziciju ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ivan Paladina jednom je nogom izvan Vlade. Mada njegov odlazak nije (još) izričito potvrdio, Plenković je u ponedjeljak ustvrdio da ima bianco potporu HDZ-a za “kadrovske promjene” vezane uz obnovu.

Odnosi li se to doista na ministra i odnosi li se samo na njega ili se sprema šira rošada, još nije poznato. Potvrde li se medijska nagađanja, Paladina će, u nešto više od godine dana, biti već treća osoba koja je otišla s pozicije ključne za obnovu (u veljači je, nakon uhićenja, razriješen bivši ministar Horvat, dok je nekadašnji šef Fonda za obnovu Damir Vanđelić otišao svojevoljno u kasnu jesen 2021.)

Nabildana statistika

Spekulacije o Paladininom odlasku s ministarske dužnosti počele su nakon što je premijer u jednom intervjuu ustvrdio ono što je široj javnosti odavno bjelodano: da obnova ide “nestvarno sporo”. Upravo to bit će glavna dijagnoza s kojom će se morati nositi osoba koja bude vodila resor obnove. A to može biti i otežavajuća i olakšavajuća okolnost: zbog “nestvarne sporosti”, ljudi gube strpljenje, no u isto vrijeme ljestvica je toliko nisko postavljena da ju je gotovo nemoguće ne preskočiti.

Suha statistika, kojom barata državna administracija, može, doduše, djelovati relativno povoljno: do kraja studenog je, primjerice, na području Banije nekonstrukcijski obnovljeno skoro pet tisuća objekata, a u Zagrebu nešto više od 2100 obiteljskih kuća i zgrada. No, i sama država priznaje da su to bili “manje zahtjevni radovi”. Ono što ide “nestvarno sporo” je izgradnja zamjenskih kuća i stambenih zgrada, pa neki ljudi još uvijek žive u kontejnerskim naseljima. Ovo im je treća zima u takvim uvjetima.

Donatori bolji od države

Od potresa na Baniji prošle su više od dvije godine, a država je uspjela završiti šest zamjenskih obiteljskih kuća od čega je jedna donatorska (podatak iz službenog izvješća stožera do 26. prosinca). Sredinom prosinca, potvrdio je nedavno sam ministar, u fazi izgradnje bilo je još 86 kuća, a na dodatnih 16 lokacija izvodili su se pripremni radovi.

Sve je to, dakako, vrlo tanko. S gotovo istim brojkama država je baratala i mjesec dana ranije kada je Ministarstvo odgovaralo na zastupničko pitanje o tempu obnove. I tada je na Baniji bilo gotovo tih istih šest zamjenskih kuća, a u nekom stupnju pripreme ili izgradnje još 94. Uz to, Ministarstvo je tada izvijestilo da se radi i na 14 višestambenih zgrada. Više od države učinili su donatori i nevladine udruge: u Glini je, na primjer, donacijama kupljeno ili izgrađeno 45 objekata.

Cure rokovi, stižu izbori

Tko god se u narednom razdoblju bude bavio obnovom, bit će pod dodatnim političkim i vremenskim pritiskom. Prvo, 2024. godina je izborna: teško da Plenković priželjkuje da u kampanji mora izmišljati opravdanja zašto četiri godine nakon potresa ljudi još žive u kontejnerima. Drugo, za nekoliko mjeseci istječe produženi rok za korištenje sredstava europskog Fonda solidarnosti za obnovu, a onda će se, najkasnije krajem godine, podvući crta – koliko smo iskoristili, koliko izgubili.

Na nedavnom sastanku s Europskom komisijom, ministar Paladina naveo je da je iskorišteno 34 posto sredstava iz Fonda solidarnosti, što je oko 340 milijuna eura. Ukupno je, za oba potresa – zagrebački i petrinjski – Hrvatskoj stavljeno na raspolaganje oko milijardu eura. Novac za Zagreb i okolicu počeo se koristiti ranije, pa je stopa iskorištenosti nešto viša, 37 posto, u odnosu na 28 posto za područje Banije.

Vladu spašava Crkva

Ti su podaci u međuvremenu vrlo vjerojatno i nešto poboljšani jer za prikupljanje sve potrebne dokumentacije da bi se predali zahtjevi za isplatu novca treba oko dva mjeseca. Zbog toga će, iako rok istječe s krajem lipnja, za konačni račun trebati pričekati par mjeseci. Paladina je očekivano optimističan, misli da će biti moguće iskoristiti sav novac – jer se iz mjeseca u mjesec povećava broj zahtjeva i njihov iznos – mada je za takva predviđanja ipak još prerano.

No, osim potrošene (ili izgubljene) svote, postavit će se i pitanje zašto država nije uspjela iskoristiti novac, a neke druge institucije, poput Katoličke crkve, jesu. Vladu će od debakla s europskim sredstvima spasiti upravo obnova sakralnih objekata, o čemu vrlo slikovito svjedoči prizor s Markovog trga gdje je crkva na sredini trga u skelama, a sa strane zgrade Sabora i Vlade još uvijek na čekanju.

Država je, uostalom, iskoristila višestruko manje novca za, primjerice, obnovu u zdravstvu, nego što je to dosad uspjelo Crkvi. Netko će morati odgovoriti zašto se to dogodilo. Iako ministar prostornog uređenja nije direktno odgovoran, bit će sigurno jedna od adresa na koju će biti upućena ovakva pitanja – jer ako nije odgovoran za zdravstvo, jest za obnovu.

Kako je sjelo premijeru?

Obnovu, pritom, prate i dodatni problemi. Zbog globalnih okolnosti, cijene u građevinskom sektoru enormno su skočile. Kvadrat kuće na Baniji do prije nekoliko mjeseci bilo je moguće izgraditi za 900 eura, danas je taj trošak procijenjen na barem 1250 eura. Osim toga, država ima problem s nalaženjem izvođača radova.

Državni tajnik Gordan Hanžek nedavno se požalio da je od nekadašnjih 48 izvođača, ostalo njih 26. Neki su se povukli iz ugovora, a neki su obavili posao i više se ne javljaju na natječaje.

Prije desetak dana, ministar Paladina je ustvrdio da ne postoji ime i prezime koje je odgovorno za usporenu dinamiku obnove. Bila je to doista nesvakidašnja izjava iz usta čovjeka koji je doveden – da citiramo predsjednika Vlade – “da dinamizira proces obnove”. Potvrde li se spekulacije o njegovom preuranjenom odlasku s ministarske dužnosti, bit će sasvim jasno kako je ta izjava sjela premijeru.