Bio sam potpuno uvjeren da sam nešto gadno pogriješio. Brojka je izgledala nemoguća kao stvarnost, a sasvim moguća kao klasična početnička pogreška – jedna nula “vamo-tamo”… Kako je bila tek polovica druge polovice devedesetih, mobiteli s instantnim pristupom memoriji cijelog svijeta još su bili stvar daleke budućnosti, pa se umjesto guglanja valjalo pozabaviti s par telefonskih poziva (s fiksne mreže, dakako).
Nije bilo pogreške. Brojka je bila točna. Zagreb je doista gubio 40 posto vode iz vodovoda. Otišlo u zemlju. Strava.
Socijalizam efikasniji u upravljanju vodom
Četvrt stoljeća kasnije, svijet je dramatično drugačiji. Promijenila se tehnologija, promijenili su se ljudi, promijenila se struktura vremena. Promijenila se i situacija sa zagrebačkim vodovodom. Sad se, prije nego što uopće dođe do potrošača, gubi preko 50 posto vode koja se pusti kroz cijevi.
Rezultat je to – prije svega – teškog nemara cijelog niza političkih vlasti koje je glavni grad Hrvatske prebacio preko svoje glave od demokratskih promjena naovamo. Podatak da je u doba kasnog socijalizma, 1987. godine, gubitak u cijevima iznosio 22 posto (Europska unija 45 godina kasnije prihvatljivim smatra gubitak od 15-18 posto) može služiti na sramotu svim političkim opcijama koje su, nakon pada socijalizma, vodile ovaj grad.
EU fondove baš i nisu voljeli
Pogotovo onima koji su imali većine u Gradskoj skupštini od ulaska Hrvatske u EU (srpanj 2013. godine) do danas. Stranka rada i solidarnosti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića i Hrvatska demokratska zajednica imale su na raspolaganju za obnovu dramatično zastarjele vodovodne mreže i sredstva iz EU fondova. No, tadašnje gradske vlasti baš i nisu, tko bi znao zašto, bile ljubitelji prevelikog korištenja europskog novca.
Stoga je posebno mučno što upravo HDZ danas uzima Grad Zagreb kao taoca svog političkog obračuna s gradskom vlasti na pitanju cijene vode. Mučno, ali ne i neočekivano – ono što Andrej Plenković i njegovi posljednjih tjedana na državnoj razini rade s Ustavom, vojskom i međunarodnim ugledom zemlje zapravo je prilično slično ovome što rade Zagrebu i Tomislavu Tomaševiću oko obnove vodovodne infrastrukture.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Granice elementarne pristojnosti
Recept je jednostavan – tamo gdje se na državnoj razini postavlja lažna i binarna dilema “Ili Rusija ili Ukrajina”, na lokalnu se kači slika Vlade koja radi sve da poskupljenja ne bude i gradske vlasti koja na poskupljenjima inzistira. Tamo gdje se, kao, bira između Rusije (oporbe) i Ukrajine (Vlade) sad se, kao, bira između poskupljenja (Možemo!) i održavanja nižih cijena (HDZ).
S obzirom na grozomorno stanje medijske scene u zemlji i još goru opću političku pismenost javnosti, nije uopće isključeno da će navedene taktike imati stanovite političke benefite za vladajuću stranku. Što ih, međutim, i dalje ne čini legitimnima, niti ih, zapravo, uopće stavlja unutar granica elementarne pristojnosti.
“Dobro promislite što radite”
Što se tiče vode i Zagreba priča ide otprilike ovako. Grad je odlučio za 20 posto podići cijene vode, kako bi nadoknadili razliku zbog planiranog stupanja na snagu Vladine Uredbe o naknadi za korištenje vode, ali i kako bi investirali u obnovu potpuno zastarjele i poluraspadnute vodovodne mreže. Otprilike tri četvrtine iznosa poskupljenja išlo bi za obnovu mreže.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon te najave i nakon što se o poskupljenju vode počelo govoriti i u drugom gradu, koji sa Zagrebom tvori dva najtraumatičnija izborna poraza Andreja Plenkovića, dakle Splitu, krenula je akcija HDZ-a. Vlada se trudi da ne poskupe struja i plin, a evo što radi vlast u Zagrebu, pričao je prije nekoliko dana Plenković, odaslavši zagrebačkoj vlasti jasnu poruku da “dobro promisli što radi”.
Puki izgovor za loše upravljanje
Na sličnom fonu je nastupio i resorni ministar Davor Filipović pozvavši javno Zagreb da odustane od poskupljenja. Za Večernji list je, pak, izvor iz Vlade kazao čak i kako je poskupljenje “puki izgovor za loše upravljanje”.
Jučerašnja sjednica Vlade, pak, dala je još jednu priliku Andreju Plenkoviću za pravi performans na vodi – on je najavio kako Banski dvori odgađaju za narednu godinu primjenu Uredbe o naknadi za korištenje vode. I dodao kako će se time omogućiti svim lokalnim jedinicama da nema potrebe za dizanjem cijena vode. “Osobito u gradovima kao što su Zagreb, Split i ostali veliki gradovi”, kazao je premijer, ne propustivši bocnuti one koji su ga toliko rastužili na lokalnim izborima, Tomaševića i Ivicu Puljka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili skuplje ili jeftnije – ili oporba ili HDZ
Ukratko, Plenkovićeva stranka je, barem što se Zagreba tiče, svojim višedesetljetnim nemarom ili, kako bi to rekao “izvor iz Vlade” – lošim upravljanjem, jedan od glavnih krivaca za kataklizmično stanje zagrebačke vodovodne mreže. Plenkovićeva Vlada je donijela Uredbu koja znači da će oni gradovi koji gube više vode u mreži morati plaćati i veću naknadu. Plenkovićeva stranka je, pak, na vlasti u cijelom nizu jedinica lokalne samouprave koje su ove godine već podigle cijenu vode.
Nakon što je isto najavio i Zagreb, Plenkovićeva Vlada odgađa primjenu Uredbe za još godinu dana lažno tvrdeći kako, eto, sad više nema nikakvog razloga za poskupljenja. Pogotovo, je li, u Zagrebu. I Splitu.
Ukratko, stvar ne može biti jednostavnija. Ili skuplje ili jeftinije. Ili oporba ili HDZ. Činjenice su ionako precijenjene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što premijer izvodi s vodom u Zagrebu: nečinjenje HDZ-a i Bandića pokušava svaliti na Tomaševića
Ili poskupljenja ili HDZ - vrišti iz zadnjih istupa vladajuće stranke. A činjenice? Eh...
Recept je jednostavan - tamo gdje se na državnoj razini postavlja lažna i binarna dilema “Ili Rusija ili Ukrajina”, na lokalnu se kači slika Vlade koja radi sve da poskupljenja ne bude i gradske vlasti koja na poskupljenjima inzistira
Bio sam potpuno uvjeren da sam nešto gadno pogriješio. Brojka je izgledala nemoguća kao stvarnost, a sasvim moguća kao klasična početnička pogreška – jedna nula “vamo-tamo”… Kako je bila tek polovica druge polovice devedesetih, mobiteli s instantnim pristupom memoriji cijelog svijeta još su bili stvar daleke budućnosti, pa se umjesto guglanja valjalo pozabaviti s par telefonskih poziva (s fiksne mreže, dakako).
Nije bilo pogreške. Brojka je bila točna. Zagreb je doista gubio 40 posto vode iz vodovoda. Otišlo u zemlju. Strava.
Socijalizam efikasniji u upravljanju vodom
Četvrt stoljeća kasnije, svijet je dramatično drugačiji. Promijenila se tehnologija, promijenili su se ljudi, promijenila se struktura vremena. Promijenila se i situacija sa zagrebačkim vodovodom. Sad se, prije nego što uopće dođe do potrošača, gubi preko 50 posto vode koja se pusti kroz cijevi.
Rezultat je to – prije svega – teškog nemara cijelog niza političkih vlasti koje je glavni grad Hrvatske prebacio preko svoje glave od demokratskih promjena naovamo. Podatak da je u doba kasnog socijalizma, 1987. godine, gubitak u cijevima iznosio 22 posto (Europska unija 45 godina kasnije prihvatljivim smatra gubitak od 15-18 posto) može služiti na sramotu svim političkim opcijama koje su, nakon pada socijalizma, vodile ovaj grad.
EU fondove baš i nisu voljeli
Pogotovo onima koji su imali većine u Gradskoj skupštini od ulaska Hrvatske u EU (srpanj 2013. godine) do danas. Stranka rada i solidarnosti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića i Hrvatska demokratska zajednica imale su na raspolaganju za obnovu dramatično zastarjele vodovodne mreže i sredstva iz EU fondova. No, tadašnje gradske vlasti baš i nisu, tko bi znao zašto, bile ljubitelji prevelikog korištenja europskog novca.
Stoga je posebno mučno što upravo HDZ danas uzima Grad Zagreb kao taoca svog političkog obračuna s gradskom vlasti na pitanju cijene vode. Mučno, ali ne i neočekivano – ono što Andrej Plenković i njegovi posljednjih tjedana na državnoj razini rade s Ustavom, vojskom i međunarodnim ugledom zemlje zapravo je prilično slično ovome što rade Zagrebu i Tomislavu Tomaševiću oko obnove vodovodne infrastrukture.
Granice elementarne pristojnosti
Recept je jednostavan – tamo gdje se na državnoj razini postavlja lažna i binarna dilema “Ili Rusija ili Ukrajina”, na lokalnu se kači slika Vlade koja radi sve da poskupljenja ne bude i gradske vlasti koja na poskupljenjima inzistira. Tamo gdje se, kao, bira između Rusije (oporbe) i Ukrajine (Vlade) sad se, kao, bira između poskupljenja (Možemo!) i održavanja nižih cijena (HDZ).
S obzirom na grozomorno stanje medijske scene u zemlji i još goru opću političku pismenost javnosti, nije uopće isključeno da će navedene taktike imati stanovite političke benefite za vladajuću stranku. Što ih, međutim, i dalje ne čini legitimnima, niti ih, zapravo, uopće stavlja unutar granica elementarne pristojnosti.
“Dobro promislite što radite”
Što se tiče vode i Zagreba priča ide otprilike ovako. Grad je odlučio za 20 posto podići cijene vode, kako bi nadoknadili razliku zbog planiranog stupanja na snagu Vladine Uredbe o naknadi za korištenje vode, ali i kako bi investirali u obnovu potpuno zastarjele i poluraspadnute vodovodne mreže. Otprilike tri četvrtine iznosa poskupljenja išlo bi za obnovu mreže.
Nakon te najave i nakon što se o poskupljenju vode počelo govoriti i u drugom gradu, koji sa Zagrebom tvori dva najtraumatičnija izborna poraza Andreja Plenkovića, dakle Splitu, krenula je akcija HDZ-a. Vlada se trudi da ne poskupe struja i plin, a evo što radi vlast u Zagrebu, pričao je prije nekoliko dana Plenković, odaslavši zagrebačkoj vlasti jasnu poruku da “dobro promisli što radi”.
Puki izgovor za loše upravljanje
Na sličnom fonu je nastupio i resorni ministar Davor Filipović pozvavši javno Zagreb da odustane od poskupljenja. Za Večernji list je, pak, izvor iz Vlade kazao čak i kako je poskupljenje “puki izgovor za loše upravljanje”.
Jučerašnja sjednica Vlade, pak, dala je još jednu priliku Andreju Plenkoviću za pravi performans na vodi – on je najavio kako Banski dvori odgađaju za narednu godinu primjenu Uredbe o naknadi za korištenje vode. I dodao kako će se time omogućiti svim lokalnim jedinicama da nema potrebe za dizanjem cijena vode. “Osobito u gradovima kao što su Zagreb, Split i ostali veliki gradovi”, kazao je premijer, ne propustivši bocnuti one koji su ga toliko rastužili na lokalnim izborima, Tomaševića i Ivicu Puljka.
Ili skuplje ili jeftnije – ili oporba ili HDZ
Ukratko, Plenkovićeva stranka je, barem što se Zagreba tiče, svojim višedesetljetnim nemarom ili, kako bi to rekao “izvor iz Vlade” – lošim upravljanjem, jedan od glavnih krivaca za kataklizmično stanje zagrebačke vodovodne mreže. Plenkovićeva Vlada je donijela Uredbu koja znači da će oni gradovi koji gube više vode u mreži morati plaćati i veću naknadu. Plenkovićeva stranka je, pak, na vlasti u cijelom nizu jedinica lokalne samouprave koje su ove godine već podigle cijenu vode.
Nakon što je isto najavio i Zagreb, Plenkovićeva Vlada odgađa primjenu Uredbe za još godinu dana lažno tvrdeći kako, eto, sad više nema nikakvog razloga za poskupljenja. Pogotovo, je li, u Zagrebu. I Splitu.
Ukratko, stvar ne može biti jednostavnija. Ili skuplje ili jeftinije. Ili oporba ili HDZ. Činjenice su ionako precijenjene.