Što sada izvodi Milan Bandić? Vlasnici stanova bloka u centru tvrde da im se protuzakonito oduzima dvorište, Grad danima šuti
Blok 19 trebao bi, prema najavama iz Grada, biti pilot projekt obnove Zagreba. No već je došlo do spora
Suvlasnici zgrade u Dalmatinskoj 10 koja pripada Bloku 19, pilot projektu obnove koji gradonačelnik Milan Bandić planira predstaviti 22. ožujka, pobunili su se protiv postupka koji je Grad Zagreb pokrenuo na sudu. Tim bi postupkom, pribojavaju se suvlasnici, mogli ostati bez jednog dijela svojeg dvorišta.
Taj dio njihovog dvorišta od nekih šesto četvornih metara danas se koristi kao dio parka, a povezan je s parcelama zgrade na broju 8 i 12 gdje se nalaze park, dječje igralište, te dvorišni kafić Trokadero.
Iako suvlasnici zgrade pozdravljaju projekt obnove Blok 19 kojim bi se, između ostalog, smanjio promet u centru grada izgradnjom garaža, te se omogućilo kretanje pješacima kroz dvorišta tog bloka zgrada omeđenih Ilicom, Frankopanskom, Dalmatinskom i Medulićevom, ne pristaju da se to učini nauštrb njihovog prava vlasništva. Telegram je nadležnim gradskim službama poslao upit o ovom slučaju, no odgovor nismo dobili.
Katastar i zemljišne knjige se ne poklapaju
Odvjetnik Aleksandar Marjanović Kavanagh, jedan od suvlasnika i predstavnik stanara u Dalmatinskoj 10, objašnjava da je sud po službenoj dužnosti, kako bi s pravne strane pripremio projekt obnove Blok 19, krenuo u postupke usklađivanja stanja zemljišnih knjiga i katastra.
Prije nekoliko tjedana taj je postupak obnove, te povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora, pokrenut na njihovoj zgradi što znači, tvrdi Marjanović Kavanagh, da im se protuzakonito želi oduzeti pravo vlasništva nad jednim dijelom dvorišta koje je upisano u zemljišnim knjigama.
“Cijelo naše zemljište ima površinu od 1206 kvadratnih metara i tako je upisano u zemljišnu knjigu”, govori odvjetnik i dodaje kako je problem nastao sa stanjem na katastru. “Međutim, katastar ima drugačiju evidenciju koja prikazuje našu česticu umanjenu za 605 četvornih metara. Ta je izmjera napravljena početkom šezdesetih, no to nema veze sa zemljišno knjižnim stanjem”, objašnjava Marjanović Kavanagh.
Dobili su rješenje o brisanju društvenog vlasništva
Štoviše, nastavlja odvjetnik, za takvu izmjeru ne postoji nikakav službeni akt jer taj taj dio njihovog dvorišta nikada nije bio izvlašten. “Većina zgrada u Zagrebu su bile nacionalizirane, ali je u našem slučaju specifično to što nije bilo otkupa stanarskog prava, jer su u njoj živjeli vlasnici čiji su svi stanovi bili izuzeti iz nacionalizacije. Povrat imovine nije bio vođen, jer se nije imalo što vratiti pa se iz tog razloga na ročištu Republika Hrvatska izjasnila da ne polaže prava na navedenoj čestici”, objašnjava Marjanović Kavanagh.
Prije pet mjeseci, govori, dobili su to rješenje o brisanju društvenog vlasništva. “U zakonu postoji odredba po kojoj se mogao otkupiti samo stan i u tom slučaju se može braniti teza da se nije otkupilo cijelo zemljište koje pokriva zgradu, ali ovdje nije bilo otkupa jer nije ni bilo stanarskih prava. Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mi smo postali vlasnici ove zemlje što je, na kraju krajeva, potvrdio i sud kada je na temelju zakona dozvolio brisanje društvenog vlasništva”, govori Marjanović Kavanagh i ističe da su apsolutno zaštićeni institutom povjerenja u zemljišne knjige i imaju čisto vlasništvo od 1206 kvadrata.
Nakon što su dobili potvrdu da je zemljište njihovo, govori Marjanović, pisao je Gradu da im se očituju na sudsku odluku. “Tražili smo ih da nas puste u posjed, ali do danas nismo dobili nikakav odgovor. Samo su bez riječi krenuli u postupak obnove”, govori.
Bili bi, za početak, sretni da ih se uključi u projekt
Zanimljivo je, nastavlja odvjetnik, da ih za sudski postupak usklađivanja katastra i zemljišnih knjiga nitko nije obavijestio,već su za to slučajno doznali.
Predmet je pokrenut 2. veljače, a već u ponedjeljak 22. veljače bilo je zakazano ročište. U srijedu ujutro, 24. veljače u dvorištu Dalmatinske 10 održao se očevid na kojem je potvrđeno da se prati stanje u katastru, te da se radi na njegovom usklađivanju sa zemljišnim knjigama. Sudska savjetnica Ema Lovrić kazala je da će još biti rasprave i kako ništa nije konačno, a drugo ročište bi trebalo biti zakazano za 11. ožujka.
O cijeloj situaciji, Marjanović Kavanagh kaže, kako bi bili zadovoljni kada bi ih uključili u projekt. “Nitko nam nije ništa rekao, nije bilo anketa. Vlasnici ne znaju što se planira s ovim dvorištem jer je cijeli projekt još uvijek tajan. Bez obzira radi li se tu o izgradnji garaža ili uređenju parka, mi ne dozvoljavamo da se to napravi na uštrb našeg vlasništva”, govori Marjanović Kavanagh i dodaje kako su spremni i na naknadu za tih šest stotina kvadrata, ali u zakonu propisanoj proceduri za izvlaštenje, a ne birokratskom ispravljanju površina.
Čemu onda služe zemljišne knjige?
“Vidjet ćemo što će biti dalje, isto je važno spomenuti da se u ovaj park u kojem je zemljišno knjižno upisano naše dvorište može ući samo kroz kolne ulaze privatnih zgrada i ako zgrade zatvore svoja vrata u park se ne može ući. Zato to ne može biti javna površina bez dogovora sa svim vlasnicima okolnih zgrada. Bilo kako bilo, na našem dvorištu ne može biti javna površina, jer smo mi vlasnici”, govori.
“Isto tako mi imamo izvornik građevinske i uporabne dozvole na temelju koje je davne 1890. izgrađena zgrada. Danas je 600 kvadrata dovoljno za izgraditi zgradu, a mi imamo građevnu cijelu česticu na cijelih 1206 kvadrata”, govori odvjetnik i pita se: “Ako se stanje uređuje prepisivanjem podataka zatečenog u katastru čemu onda postoje zemljišne knjige?”.
Jedna od suvlasnica prisjeća se vrta od prije
U park se iz svojeg stana spustila i gospođa Antica Grubišić. Njezina je baka, govori, 1952. kupila pola te kuće koju je 1889. projektirao Herman Bollé, a Gjuro Carnelutti dao izvedbu.
“Sjećam se tog vrta. Protezao se na tih 1206 kvadrata. Ovdje smo imali voćnjak: maline, jagode, breskve“ , govori i pokazuje granicu gdje se nalazila drvena ograda njihove čestice. “Tu se nalazio i bunker kojeg smo kao klinci istraživali, a kasnije su ga zatrpali”, prisjeća se gospođa Grubišić.
Kanije je, potvrđuje, dio dvorišta pretvoren u park, a sada se boji kako bi im mogli oduzeti taj dio. “Ne bismo voljeli da se ovdje naprave nekakve garaže, a ako do toga i dođe bilo bi pravedno da nam daju naknadu za to zemljište. I naša je zgrada stradala u potresu i to bi nam sigurno pomoglo u sanaciji”, govori suvlasnica Dalmatinske 10.