Što sam, kroz svoja dva intervjua s njim, saznao o turskom ambasadoru (i zašto ga Erdogan, izgleda, ne voli)
Nacional je danas objavio kako je nepoznato što se dogodilo s Tutom
Pozivajući se na dva diplomatska izvora, tjednik Nacional piše kako je nepoznato što se dogodilo s donedavnim turskim veleposlanikom u Zagrebu, Ahmetom Tutom i njegovom suprugom Mine Tutom. Uz to, nestalim se smatra Bekira Alpula koji obnašao funkciju atašea za kulturu, piše ovaj tjednik. Nestalim se također smatra, nastavlja Nacional, i donedavni turski vojni izaslanik u BiH, Aytuga Sekera, koji je s obitelji napusti BiH, ali se nije vratio.
Jedan je izvor, za spomenuti tjednik rekao kako su turske diplomate “Erdoganovi ljudi u crnim vrećama u tajnosti iz Hrvatske odvezli u nepoznato”. Nakon puča, turski je veleposlanik Tuta za Novu TV kazao kako i u Hrvatskoj djeluje ogranak organizacije FETO, klerika s adresom u SAD-u Fethullaha Gulena, koju je nazvao terorističkom. Sada se, čini se, dio ljudi iz turskog veleposlanstva u Zagrebu, našao pod sličnim sumnjama.
Nacional piše kako se na udaru našla upravo supruga bivšeg veleposlanika, Mina Tuta koja je vodila Institut Yunus Emre za turski jezik, povijest i kulturu. Ubrzo je i sam Tuta dobio zahtjev da se povuče, a njegov je odlazak u Hrvatskoj prošao pomalo nezapaženo. Nakon neuspjelog puča u Turskoj, Erdogan je krenuo u uklanjanje svih svojih oponenata, što nije zaobišlo niti diplomaciju.
Razgovor uz čaj i Ataturkov portret
Prvi puta sam s Tutom razgovarao prije nešto više od godinu dana, u prosincu prošle godine. Neposredan povod tadašnjeg intervjua za Telegram bilo je tursko rušenje ruskog aviona zbog preleta iznad turskog zračnog prostora. Sastali smo se u turskom veleposlanstvu u strogom centru Zagreba. Djelatnici veleposlanstva ponudili su me čajem, na čemu sam se zahvalio. “Veleposlanik inzistira”, rekli su mi, pa smo sljedećih sat vremena razgovora veleposlanik i ja ipak proveli uz turski čaj.
Razgovarali smo u prostoriji do njegova ureda u kojem je, odmah iznad Tutinog radnog stola, visio portret Mustafe Kemala paše Ataturka, turskog oca domovine, čije sekularno nasljeđe Erdogan prošlih godina na simboličkoj, ali i stvarnoj razini sve više razgrađuje. Na masivnim foteljama, za vrlo mali stolićem u prostoriji pored njegova ureda gdje smo razgovarali, Tuta mi je strpljivo objašnjavao kako su iz minute u minutu izgledali trenuci neposredno prije nego što je srušen ruski avion. Tuta je strpljivo i ekstenzivno odgovarao na sva moja pitanja vezana uz rušenje aviona, odnose s Rusijom, tursku ulogu na Bliskom istoku i borbi protiv Islamske države, odnosno Daeša, kako je inzistirao da zovemo tu terorističku organizaciju.
Turski interesi na Balkanu
No, na pitanja o turskoj ulozi i ambicijama na Balkanu bio je znatno zatvoreniji. Moja pitanja odjednom su počela biti dulja od njegovih odgovora, što je bilo sasvim netipično za dosadašnji tijek razgovora. Nisam ostao sasvim uvjeren da Turska zaista nema nikakvih ambicija na Balkanu i da Tutu to ne zanima, posebno stoga što je nekad bio savjetnik bivšeg turskog premijera Ahmeta Davutoglua koji je u svojoj knjizi “Strateška dubina”, jasno obznanio te ambicije. U njoj je zapisao kako Turska, prije svega preko bliskosti s Bošnjacima i Albancima mora ostvariti svoje interese u regiji.
Neposredno nakon neuspjelog puča protiv Erdogana, Tuta je dao još jedan intervju za Telegram. Ovog puta na moja je pitanja odgovorio mailom. “Ovaj pokušaj državnog udara organizirala je teroristička organizacija Fethullaha Gulena, odnosno njihova paralelna državna struktura. Turska vlada pokušala je otkriti pravu prirodu ove terorističke organizacije prijateljskim i savezničkim zemljama, koje nažalost sve do sada nisu mogli shvatiti ozbiljnost ove prijetnje. Nakon recentnih događaja u Turskoj pravi identitet ove terorističke organizacije postao je jasan”, kazao je tada Tuta.
‘Teroristička izdajnička grupa’
Rekao je i kako je “Turska nažalost postala meta izdajničke terorističke grupe koja je bila spremna bombardirati svoj vlastiti parlament i institucije i koja je bila spremna pucati na svoj vlastiti narod i pucati na svoje vlastite suborce i zapovjednike s leđa.”
Do 2014. Tuta je bio šef kabineta tadašnjeg turskog šefa diplomacije Ahmeta Davutoglua. Davutoglu je kasnije postao premijer, a u svibnju je odstupio s dužnosti. U noći prvog svibnja, novi politički blog postao je politička tema broj jedan u Turskoj. Nazvan Slučaj Pelikan, kao očita referenca na holivudski triler iz 1993., blog je žestoko napadao turskog premijera Davutoglua, koji je zbog toga na kraju i odstupio.
Slučaj Pelikan
Sav značaj tog bloga nije bio u tome tko je napadnut, nego u onome za koga se vjerovalo da stoji iza napada. A bio je to predsjednik Erdogan, kako je pisao Al Monitor. Autor se tada predstavio samo “kao jedan od onih koji će se žrtvovati za ŠEFA”. Riječ “šef” koristila se 73 puta u tekstu i svaki puta u caps locku. Ne treba naglašavati da je šef, zapravo, bio Erdogan. U krugovima oko Ankare počelo se spekulirati kako je autor novinar vrlo blizak Erdoganu koji bi ovako nešto mogao napisati samo uz odobrenje iz predsjedničkog kabineta.
Blog je navodio uobičajenu Erdoganovu teoriju zavjere, prema kojoj jedino što štiti turski narod jest mudrost i snaga njezina predsjednika. “Dame i gospodo, ovo je zastrašujuća zemlja u kojoj svaka velika sila igra šah… Čak i ako srušite jednu izdajicu, one će odmah dovesti drugu”. Autor je tada kazao na koga mislim pod izdajicom, “koji je okrenuo ljude protiv nas”. Bio je to Ahmet Davutoglu. Šef ga je, nastavlja autor, blagoslovio s mjestom premijera sa samo dva očekivanja “da ne kolaborira sa Zapadom” i “njegovim trojanskim konjima” i da “olakša prijelaz na predsjednički sistem” – koji je predsjednik Erdogan toliko želio. No Davutoglu, tvrdio je anonimni autor, nije realizirao niti jednu od tih zadaća.
Premijer blizak Zapadu
Radije je davao pozitivne signale Zapadu, intervjuima u zlom Economistu, družeći se s bankarima u New Yorku, pokušavajući organizirati sastanak s Obamom i sklapajući sporazume sa Europskom unijom. Slučaj Pelikan pisao je kako je Davutoglu radio mnoge stvari na svoju ruku i protiv Erdoganove volje.
Dva dana nakon tog bloga, u utorak 3. svibnja Davutoglu je, u redovnom obraćanju zastupnicima AKP-a osudio “virtualne šarlatane i klevetnike”, što je shvaćeno kao poruka onima koji su napisali blog. Također je rekao kako bi “odbio sve pozicije, ali ne bi slomio srca svojih drugova”. Tada je to ispravno shvaćeno kao poruka da će odstupiti, što se za koji dan i dogodilo.
Brutalna čistka
“Vodio sam vas, ali sada ću biti među vama”, kazao je tog istog tjedna zastupnicima svoje stranke, rekavši kako će ostati lojalan AKP-u. Do tada je, formalno, imao znatno moćniju poziciju od Erdoganove. No, nakon puča, Erdogan je krenuo u brutalan obračun, koji je zahvatio i ljude za koje se smatralo da su mu lojalni.
Prošlog je mjeseca gotovo 30 turskih diplomata i njihovih članova obitelji tražilo azil u Njemačkoj zbog optužbi da su surađivali s Gulenom.
Zašto je Tuta morao otići?
U kolovozu ove godine, turska je policija uhitila bivšeg Davutogluovog glavnog savjetnika iz vremena kada je bio premijer, Gurcana Balika. To je uhićenje bilo dio operacije protiv osoba povezanih s pokretom Hizmet Fethullaha Gulena. Među diplomatima koji su opozvani, bili su i dva visoka diplomata, turski generalni konzul u Jeruzalemu Mustafa Sarnic i turski veleposlanik u Hrvatskoj, Ahmet Tuta. Za obojicu je ministarstvo vanjskih poslova, očito, pisao je Der Standard, sumnjao da su gulenisti.
Nakon neuspjelog puča, turski je sultan Erdogan odlučio ukloniti sve oponentne. Protiv vojske, koja je nosioc tradicije sekularizma u Turskoj, nekad se borio zajedno s Gulenom. Do raskola “sultanovih ljudi” došlo je još davno, a sada Erdogan Gulena optužuje da je orkestrirao vojsku protiv njega.
No, osim Gulena, Erdogan je puč iskoristio za borbu protiv svih onih koji su mu smetali. Davutoglu, dobro prihvaćen od stane zapadnih saveznika, prije svega Sjedinjenih Država i na formalno politički moćnijoj poziciji od njega, potencijalno ga je mogao ugroziti. Pitanje je, je li zbog toga, kao bivši Davutogluov šef kabineta i osoba od povjerenja, maknut i veleposlanik u Zagrebu.