Što se događa u Francuskoj? Macron je kratko imao mir, ali sad ga razbijaju zbog mirovinske reforme

Francuski predsjednik opet je suočen s nizom prosvjeda i štrajkova

French President Emmanuel Macron parades in a car on the Champs Elysees avenue after his formal inauguration ceremony as French President on May 14, 2017 in Paris. / AFP PHOTO / Martin BUREAU
FOTO: AFP

Francuski predsjednik Emmanuel Macron tek se počeo politički oporavljati od višemjesečnih prosvjeda koji su mu srozali popularnost, a Francuzi su opet na ulicama. Ovoga puta zbog plana za mirovinsku reformu.

Reforma, protiv koje se Francuzi već bune, zapravo još ne postoji – nacrt novog zakona očekuje se tek u proljeće sljedeće godine. Ali riječ je o iznimno osjetljivom pitanju: dovoljno je podsjetiti da su upravo ovih dana hrvatski premijer Andrej Plenković i njegova vlada napravili nagli zaokret i odustali od ključnih elemenata svoje mirovinske reforme.

Masovna mobilizacija sindikata

Plenkovića je stisnulo više od 700 tisuća potpisa za referendum. Macron je, očekivano, suočen s daleko masovnijom mobilizacijom. Sredinom rujna sindikati u sektoru javnog prijevoza organizirali su štrajk koji je izazvao kaos u pariškom metrou. U najužurbanijem dijelu dana, kada ljudi idu na posao, privremeno je obustavljen promet na deset od 16 linija metroa. Bio je to prvi štrajk upozorenja protiv najavljene reforme mirovinskog sustava.

Nekoliko dana kasnije na ulice su izašli odvjetnici, liječnici, piloti. Prošle subote u Parizu su paralelno održani skup za klimu, protiv mirovinske reforme i prosvjed sada već značajno oslabljenih žutih prsluka. Ovoga tjedna, u utorak, prema navodima sindikata, oko 150 tisuća ljudi prosvjedovalo je u 170 francuskih gradova s ciljem zaustavljanja mirovinske reforme. Sindikati koji predstavljaju radnike javnog prijevoza najavljuju novi veliki štrajk za početak prosinca.

Jedinstven mirovinski sustav

Macronov plan u osnovi predviđa objedinjavanje svih mirovinskih režima u jedinstven sustav. Prema izvješćima medija, u Francuskoj postoje 42 mirovinska programa za različite profesije, svaki s vlastitim doprinosima i beneficijama. Francuski predsjednik to bi htio zamijeniti jednim sustavom, utemeljenim na bodovima koje bi zaposlenici skupljali tijekom radnog vijeka, temeljem čega bi im se na kraju izračunala mirovina.

Zasad, čini se, vlada ne planira produljiti radni vijek, mada su njezini savjetnici tijekom ljeta predlagali da se u punu mirovinu ne ide više sa 62, nego 64 godine. Kritičari, međutim, tvrde da bi u nekim zanimanjima, poput radnika u metrou, novi sustav efektivno značio da se produljuje radni vijek jer bi ostali bez prava na ranije umirovljenje, koje su ispregovarali još prije više desetljeća.

Slučaj Chiraca i Sarkozyja

Povijest Macronovih prethodnika pokazuje da je upravo mirovinska reforma tema na kojoj su se lomile njihove političke karijere. Jacques Chirac i njegova vlada pokušali su provesti reformu još 1995. godine, ali su štrajkovi doslovno paralizirali zemlju, pa je tadašnji predsjednik odustao. Nicolas Sarkozy povećao je za svog mandata dob za odlazak u punu mirovinu sa 60 na 62 godine, unatoč masovnoj pobuni, doslovno milijuna ljudi na ulicama. U studenom 2010. godine kontroverzni zakon stupio je na snagu. Možda to i nije bio glavni razlog (Francuska je tada bila u gospodarskoj krizi, s izuzetno visokom stopom nezaposlenosti), ali treba podsjetiti da je 17 mjeseci kasnije Sarkozy izgubio izbore.

Macron je i dosad bio suočen sa snažnim otporom prema reformama koje su se ticale upravo prava radnika. Francuski sindikati, koji su u stanju na ulice izvesti stotine tisuća ljudi, prosvjedovali su zbog reforme radnog zakonodavstva koju je Macron na kraju proveo. Val štrajkova pratio je restrukturiranje nacionalne željezničke tvrtke, ali se vlada ni tu nije povukla. No, ovoga puta situacija je ipak drugačija.

Nove nevolje na vidiku

Kada je prošle godine najavio viši porez na gorivo, stvari su se nenadano otele kontroli. Dotad vrlo popularni francuski predsjednik, koji je godinu dana ranije na izborima pomeo konkurenciju, suočio se s masovnim, višemjesečnim, povremeno vrlo nasilnim prosvjedima tzv. žutih prsluka. S vremenom su ti prosvjedi prerasli u šire, antimacronovske demonstracije koje su francuskog predsjednika natjerale na uzmak.

Pokret žutih prsluka u međuvremenu je značajno oslabio, ali kako su pokazali subotnji skupovi u Parizu , izgledno je da će pokušati spojiti svoju ljutnju s rastućim nezadovoljstvom, prosvjedima i štrajkovima zbog najavljene mirovinske reforme. To bi za francuskog predsjednika moglo ponovno izazvati ozbiljne nevolje, baš kad se koliko-toliko uspio oporaviti od dramatičnih događaja koji su krajem prošle godine uzdrmali njegov mandat.