Što se događa u Splitu

Izvanredni izbori ne bi imali nikakvo racionalno opravdanje. Baš zato ih ne treba isključiti

FOTO: Vjekoslav Skledar

Grad poznat po svojim krajnostima, impulzivnosti i činjenici da nitko nikad u demokratskoj povijesti tamo nije obranio gradonačelnički mandat, nakon redovnih lokalnih izbora održanih pred samo ljeto, već na samom početku jeseni priča o - izvanrednim izborima

Možda omjer 18:13 ne viče “Izvanredni izbori na vidiku!” baš na sav glas. Ali, kad ovih 18 čini ukupno šest političkih stranaka i jedna nezavisna lista, stvari već djeluju malo skliskije. Kad su, pak, među tim strankama i žestoka ljevica i konzervativni Most, plus još dvije nastale velikom svađom iz jedne stranke, čovjek već počinje razmišljati gdje su mu osobna i kemijska, te kad se otvaraju birališta. A kad se sve skupa događa u Splitu, e onda je spektakl.

Grad poznat po svojim krajnostima, impulzivnosti i činjenici da nitko nikad u demokratskoj povijesti tamo nije obranio gradonačelnički mandat, nakon redovnih lokalnih izbora održanih pred samo ljeto, već na samom početku jeseni priča o – izvanrednim izborima.

Da je razapet’ šator…

Most i SDP, nezadovoljni kadroviranjem gradonačelnika Ivice Puljka već mašu izvanrednim izborima kao svjetlosnim mačevima, ukrašavajući svoja priopćenja gorkim pozivima – ako treba! – i na birališta. U slično tonu, citirajući Ivicu Račana – bolje izgubiti izbore nego obraz – istupa i gradonačelnik. Desna oporba, koja je do prije samo tri mjeseca bila na vlasti, pak, ogorčena je izostankom promjena. “Da je priko grada razapet’ šator, bija bi to najveći cirkus na svitu”, citat iz čuvenog Velog mista Miljenka Smoje još jednom, dakle, zvoni kao – činjenica.

Samo, cirkus izvanrednih izbora u Splitu neće biti baš tako lako za gledati. Pogotovo kad je u pitanju mogućih pokušaj detroniziranja Ivice Puljka. Zahvaljujući izmjenama Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi s kraja 2017. godine, koje je gurala Vlada Andreja Plenkovića i tadašnjeg resornog ministra Lovre Kuščevića i koje su u javnosti postale poznate pod nazivom “lex šerif” opoziv gradonačelnika postao je iznimno kompliciran sport.

Dug marš kroz lex šerif

Gradski vijećnici izvanredne izbore mogu izazvati tako da odbiju izglasati predloženi godišnji gradski proračun. Ako se to dogodi, raspušta se Gradsko vijeće i ide u nove izbore za samo za to tijelo. U splitskom slučaju, Puljak je i dalje gradonačelnik i čeka koga će mu birači u ponovljenom pokušaju poslati u Gradsko vijeće.

Dok se izbori raspišu, održe i konstituira novo Gradsko vijeće proći će sigurno nekoliko mjeseci. Tad gradonačelnik novom sazivu Vijeća još jednom šalje prijedlog gradskog proračuna koji se treba donijeti u roku od 45 dana. Ako u tom roku proračun ne potvrdi ni novo Gradsko vijeće, ide se na još jedne izvanredne izbore za to tijelo, a u isto vrijeme i na izvanredne izbore za gradonačelnika.

Racionalnost je precijenjena

Znači, ako ovi koji sad prijete Puljku izvanrednim izborima žele srušiti gradonačelnika, trebaju prvo odbiti gradski proračun, još jednom ući u Gradsko vijeće, te skupiti novu većinu protiv Puljka. Tek onda dolaze na nultu poziciju – u novu, treću zaredom predizbornu kampanju za Gradsko vijeće, te u utrku u kojoj tek trebaju opet pokušati pobijediti Ivicu Puljka. Koji bi, pritom, jer smo po rokovima sad već negdje u vrućem ljetu 2022. godine, bio gradonačelnik već punih godinu dana.

Komplicirano? Svakako znatno kompliciranije nego prijetiti izvanrednim izborima, što je valjda najčešće korištena pregovaračka taktika u politici. Pritom je i izrazito riskantno, jer bi birači mogli biti prilično neraspoloženi baš prema onima za koje procjene da ih u godinu dana već treći put tjeraju na birališta.

Uglavnom, racionalni zaključak je da se avantura izvanrednih izbora, barem zasad, apsolutno nikome ne isplati, pogotovo onima koji najžešće njima prijete. Kako je u pitanju ipak cvit Mediterana, sve opcije su – otvorene.