U Nizozemskoj je još prije korone oko 40 posto zaposlenih radilo od kuće, ali kod nas je taj model otkriven tek silom prilika, s ovom pandemijom. Snašavši se s radom od kuće, dosta je tvrtki kako-tako ipak opstalo, a dio njih je shvatio da to zapravo ima smisla i namjerava s time nastaviti gdje se može i kad se stanje vrati u normalu.
I sad naše vlasti izlaze s genijalnom idejom da rad od kuće treba pod hitno urediti zakonom. Ministar rada Josip Aladrović o tome ne prestaje burgijati već nekoliko dana. Gdje treba podnormirani, a gdje ne treba bolesno pre-prenormirani hrvatski zakonodavni sustav tako dobiva još jednu gnjavatorsku recku.
Već im se ionako mjeri i globi svaki korak
Vlada bi nam stvarno trebala dobro objasniti čemu rad od kuće u Zakonu o radu. Što bi se, naime, države i zakona imalo ticati ako su se poslodavac i zaposlenici dogovorili da dio njih sjedi doma i radi? I hoće li se određeni poslovi neke kompanije sa sjedištem u Zagrebu obavljati iz ureda na Črnomercu ili od kuće u Dubravi. Ili iz Donjeg Lapca. Ili s Mjeseca.
Gdje će i odakle zaposlenici raditi spada u domenu organizacije proizvodnog, odnosno radnog procesa. O takvim stvarima svaka tvrtka odlučuje kao o unutarnjem pitanju, onako kako misli da je za nju najbolje i država se u to nema što petljati. Bar tu moraju ostati suvereni kad im se već važe i globi svaki korak.
Naravno da rad od kuće ne igra za mnoge poslove. Ne možeš gostima posluživati kavu ”od kuće”. Jasno da se tramvajske tračnice daju preslagivati isključivo na cesti i da se krovovi mogu popravljati samo na krovu.
Što će Vladi još pasti na pamet?
No, i u poduzećima kojima je mjesto rada teren, dio administrativnih poslova opet se može raditi od kuće. Tehnologija omogućava da se u mnogim strukama i industrijama može djelomično, a ponegdje i skroz raditi od kuće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, što će to u zakonu? Što zakon ima s tim? Hoće li državi jednom pasti na pamet da regulira da svi stolovi u hrvatskim uredima moraju biti okrenuti prema sjeveru? Ili da radničke kute moraju biti žute, a ne plave, inače će plaćati globu?
Znamo, znamo, čuli smo već od besposlenih poklonika ovakvog normiranja kako treba zakonski riješiti da poslodavac zaposleniku koji radi od kuće mora osigurati opremu. Ma daj.
Projektiraj bez kompjutera?
Pa sigurno da nitko nije poslao svoje ljude da projektiraju kod sebe doma bez kompjutera, hard diskova i softvera. U to ministar rada može biti sto posto siguran i bez posebnog istraživanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takvi poslodavci bili bi ludi, a takvih je ipak neznatan broj iako Malenica očito u to ne vjeruje. Takvi ostaju na tržištu pola sezone. Da bi kuhari skuhali hranu za goste, hotel im mora osigurati namirnice i tave. Je li tako? Nikad nismo čuli da bi neki hotel radio drugačije.
Logično je isto tako da poslodavac, a pretežna većina ih je ipak razumnih, neće slati na rad od doma zaposlenika koji živi u 26 kvadrata s punicom i puncem, nezaposlenom ženom i dvoje male djece. Taj, dakako, ne može isporučiti ono što se od njega očekuje da se boguje pa se to od njega neće ni tražiti. On će raditi u uredu. Ni za to ne treba zakon da poslodavcu objasni ono što je evidentno.
I druge efemerne besmislice
U prilog zakonu navode se i razne druge efemerne besmislice. Kao, zakonom će se točno propisati uvjeti pod kojima čovjek koji radi od doma može dobiti odštetu za ozljedu na radu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako se oklizne kad ide na WC. Ili ako nad excel tablicama uzme jabuku pa mu zalogaj zapne u grlu. Pa tvrtke u svojim aktima imaju zapisano što je radno vrijeme. Ako se nezgoda desila u radno vrijeme, molim, kakve veze ima je li zaposlenik fizički u uredu ili nije?
Onda, navodno je važno pitanje i to hoće li im poslodavac uskratiti naknadu za prijevoz i za topli obrok? I treba li im to brisati? Pa dajmo se prizovimo pameti. Ako osoba trajno radi od kuće, naknada za prijevoz do posla stvarno nema smisla niti će se ljudi buniti ako im se to skine.
To se rješava zdravim razumom
A dotaciju za gablec ionako primaju samo zaposlenici na državnim jaslama, nitko drugi. Pa kad su za nju već izborili, neće im se ni ukidati. Nešto prigristi moraju i kod kuće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve te navodne strašne dileme kod 99 posto poslodavaca, vjerujem, uopće ne postoje. Rješavaju ih zdravim razumom. Radnika ionako nema, a vrsne već moraš svijećom tražiti ovdje i po inozemstvu. Dakle, uprave sigurno nisu tako mahnite da glupostima rastjeruju ljude s kojima su zadovoljni.
Vlada i ministar Malenica smatraju, međutim, da gospodarstvo upravo vrvi idiotima. Treba ih, prema tome, pritisnuti i zakonskom regulacijom rada od kuće. Ali zato, recimo, zakona o obnovi Zagreba još nema ni na vidiku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se države tiče radi li se iz ureda, od kuće ili s Mjeseca?
Tiče li se države odakle ljudi rade i što su se dogovorili sa šefom?
Gdje treba podnormirani, a gdje ne treba bolesno pre-prenormirani hrvatski zakonodavni sustav hvata se, evo, i rada od doma. Ali što zakon ima s tim obavlja li neka zagrebačka kompanija posao iz ureda na Črnomercu, iz privatne kuće u Dubravi. Ili iz Donjeg Lapca. To spada u domenu organizacije radnog procesa. O takvim stvarima svaka tvrtka odlučuje kao o unutarnjem pitanju, onako kako misli da je za nju najbolje i država se u to nema što petljati.
U Nizozemskoj je još prije korone oko 40 posto zaposlenih radilo od kuće, ali kod nas je taj model otkriven tek silom prilika, s ovom pandemijom. Snašavši se s radom od kuće, dosta je tvrtki kako-tako ipak opstalo, a dio njih je shvatio da to zapravo ima smisla i namjerava s time nastaviti gdje se može i kad se stanje vrati u normalu.
I sad naše vlasti izlaze s genijalnom idejom da rad od kuće treba pod hitno urediti zakonom. Ministar rada Josip Aladrović o tome ne prestaje burgijati već nekoliko dana. Gdje treba podnormirani, a gdje ne treba bolesno pre-prenormirani hrvatski zakonodavni sustav tako dobiva još jednu gnjavatorsku recku.
Već im se ionako mjeri i globi svaki korak
Vlada bi nam stvarno trebala dobro objasniti čemu rad od kuće u Zakonu o radu. Što bi se, naime, države i zakona imalo ticati ako su se poslodavac i zaposlenici dogovorili da dio njih sjedi doma i radi? I hoće li se određeni poslovi neke kompanije sa sjedištem u Zagrebu obavljati iz ureda na Črnomercu ili od kuće u Dubravi. Ili iz Donjeg Lapca. Ili s Mjeseca.
Gdje će i odakle zaposlenici raditi spada u domenu organizacije proizvodnog, odnosno radnog procesa. O takvim stvarima svaka tvrtka odlučuje kao o unutarnjem pitanju, onako kako misli da je za nju najbolje i država se u to nema što petljati. Bar tu moraju ostati suvereni kad im se već važe i globi svaki korak.
Naravno da rad od kuće ne igra za mnoge poslove. Ne možeš gostima posluživati kavu ”od kuće”. Jasno da se tramvajske tračnice daju preslagivati isključivo na cesti i da se krovovi mogu popravljati samo na krovu.
Što će Vladi još pasti na pamet?
No, i u poduzećima kojima je mjesto rada teren, dio administrativnih poslova opet se može raditi od kuće. Tehnologija omogućava da se u mnogim strukama i industrijama može djelomično, a ponegdje i skroz raditi od kuće.
No, što će to u zakonu? Što zakon ima s tim? Hoće li državi jednom pasti na pamet da regulira da svi stolovi u hrvatskim uredima moraju biti okrenuti prema sjeveru? Ili da radničke kute moraju biti žute, a ne plave, inače će plaćati globu?
Znamo, znamo, čuli smo već od besposlenih poklonika ovakvog normiranja kako treba zakonski riješiti da poslodavac zaposleniku koji radi od kuće mora osigurati opremu. Ma daj.
Projektiraj bez kompjutera?
Pa sigurno da nitko nije poslao svoje ljude da projektiraju kod sebe doma bez kompjutera, hard diskova i softvera. U to ministar rada može biti sto posto siguran i bez posebnog istraživanja.
Takvi poslodavci bili bi ludi, a takvih je ipak neznatan broj iako Malenica očito u to ne vjeruje. Takvi ostaju na tržištu pola sezone. Da bi kuhari skuhali hranu za goste, hotel im mora osigurati namirnice i tave. Je li tako? Nikad nismo čuli da bi neki hotel radio drugačije.
Logično je isto tako da poslodavac, a pretežna većina ih je ipak razumnih, neće slati na rad od doma zaposlenika koji živi u 26 kvadrata s punicom i puncem, nezaposlenom ženom i dvoje male djece. Taj, dakako, ne može isporučiti ono što se od njega očekuje da se boguje pa se to od njega neće ni tražiti. On će raditi u uredu. Ni za to ne treba zakon da poslodavcu objasni ono što je evidentno.
I druge efemerne besmislice
U prilog zakonu navode se i razne druge efemerne besmislice. Kao, zakonom će se točno propisati uvjeti pod kojima čovjek koji radi od doma može dobiti odštetu za ozljedu na radu.
Ako se oklizne kad ide na WC. Ili ako nad excel tablicama uzme jabuku pa mu zalogaj zapne u grlu. Pa tvrtke u svojim aktima imaju zapisano što je radno vrijeme. Ako se nezgoda desila u radno vrijeme, molim, kakve veze ima je li zaposlenik fizički u uredu ili nije?
Onda, navodno je važno pitanje i to hoće li im poslodavac uskratiti naknadu za prijevoz i za topli obrok? I treba li im to brisati? Pa dajmo se prizovimo pameti. Ako osoba trajno radi od kuće, naknada za prijevoz do posla stvarno nema smisla niti će se ljudi buniti ako im se to skine.
To se rješava zdravim razumom
A dotaciju za gablec ionako primaju samo zaposlenici na državnim jaslama, nitko drugi. Pa kad su za nju već izborili, neće im se ni ukidati. Nešto prigristi moraju i kod kuće.
Sve te navodne strašne dileme kod 99 posto poslodavaca, vjerujem, uopće ne postoje. Rješavaju ih zdravim razumom. Radnika ionako nema, a vrsne već moraš svijećom tražiti ovdje i po inozemstvu. Dakle, uprave sigurno nisu tako mahnite da glupostima rastjeruju ljude s kojima su zadovoljni.
Vlada i ministar Malenica smatraju, međutim, da gospodarstvo upravo vrvi idiotima. Treba ih, prema tome, pritisnuti i zakonskom regulacijom rada od kuće. Ali zato, recimo, zakona o obnovi Zagreba još nema ni na vidiku.