Nitko od nadležnih tijela ne reagira na visoku ogradu kojom je hotelska tvrtka Supetrus Hoteli u Supetru na otoku Braču zapasala i 2000 kvadratnih metara pomorskog dobra i tako ga bespravno pridodala svom posjedu.
Vlasnik tvrtke u čijem su imenu, valjda zbog prenemaganja, slova ”u” zamijenjena slovima ”v” – Svpetrvs Hoteli – američki Hrvat Marijan Dužić, alias Marion Duzich, dao je na ogradu postaviti vrata. Na vratima je katanac. No, Državno odvjetništvo ne pokreće kazneni postupak. Inspekcija ne podnosi prijave i ne ruši nezakonito postavljeni objekt. Bune se i pišu pisma samo Grad Supetar i otočke udruge, ali bez rezultata.
U bračkom turističkom mjestu s tom situacijom dočekuju novi zakon o pomorskom dobru koji ovoga tjedna dolazi u sabornicu na prvo čitanje, a o kome nemaju ni jednu lijepu riječ. Boje se da Marion Duzich i njemu slični drugdje na obali samo čekaju novi zakon da legaliziraju što su već zauzeli postavljanjem ograda, rampi i prepreka. Jer supetarski slučaj samo je jedan od stotina i stotina na Jadranu u kojima je pomorsko dobro – teoretski svojina sviju – ili fizički zauzeto ili devastirano, a da na to iz sustava uglavnom nije bilo nikakvoga odgovora.
Bilaver tjednima uvjerava javnost da je zakon izvrstan
Iz udruge ‘Javno je dobro’ upozoravaju da se pomorsko dobro moglo sasvim dobro štititi i po dosadašnjem zakonu, ali su nemar i korupcija doveli do ovoga što imamo sada. No, umjesto da se zaštitni mehanizmi jednom pokrenu, vladajuća većina donosi novi zakon s nizom rješenja koja su, kako tvrde kritičari, potpuno nepoveziva s kategorijom općeg dobra. Za to iznose niz primjera.
Recimo, koncesije na pomorskom dobru po dosadašnjem se zakonu nisu odobravale za područje, nego samo za obavljanje određene djelatnosti na tom području. Prijedlog novog zakona, međutim, bitno jača status koncesionara dajući im sada pravo na posjed nad područjem koncesije. To znači da se koncesionar može ponašati skoro kao vlasnik i poduzimati sva pravna sredstva za zaštitu posjeda na pomorskom dobru uključujući i podizanje tužbi.
Drugi primjer. Državni tajnik u Butkovićevom ministarstvu mora Josip Bilaver već tjednima uvjerava javnost da je zakon izvrstan i da oponenti vide bijele miševe kad tvrde da će se njime suziti ustavno pravo na neometano korištenje pomorskog dobra duž šest metara širokog pojasa uz more. Samo pomorsko dobro odnosno, uređene plaže, mogu biti i puno šire od šest metara. Pritom Bilaver u medijskoj kampanji rado citira određene članke i alineje u kojima doista piše da ”morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima” da je ”zabranjeno” ograđivati prirodne plaže, javne plaže kao i ”plaže ispred hotela, kampova ili turističkih naselja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Malo je ljudi koji su prijedlog zakona čitali svojim očima
No, malo je ljudi koji su prijedlog zakona čitali svojim očima, a Bilaver i drugi propagatori nikad ne spominju druge članke koji direktno potiru dojam o navodnoj zabrani zabrana. Takav je recimo članak 86. u kome izričito piše da će davatelj koncesije odlučivati o ”stupnju ograničenja opće upotrebe” plaža. Prema zamislima predlagača, stupanj ograničenja može se protegnuti i na 70 posto površine pomorskog dobra koja je pod koncesijom. To je veliki obrat jer do sada nikakvo ograničenje pristupa i korištenja plaža nije bilo predviđeno niti ga je po zakonu smjelo biti.
”Ako se izglasa ovo da se dijelovi plaža u određenim postocima mogu rezervirati za koncesionara, jasno je kao dan da slobodnog korištenja za građane više neće biti”, kaže Vladimira Mascarell iz udruge Javno je dobro. A ograde, dakako, nisu jedina brana koja koncesionaru stoji na raspolaganju da rastjera namjernike. Može po terenu rasporediti zaštitare da legitimiraju kupače i šetače tako da im prilaz prisjedne. Svoje će rekvizite i montažne objekte moći legalno postaviti tako da zauzmu 70 posto plaže i slično.
Sve to proizlazi iz novog zakona iako se Bilaver zgraža nad prigovorima tvrdeći da su kritičari ili podlegli paranoji, ili skupljaju jeftine političke poene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto Supetar nije podnio kaznenu prijavu protiv hotela?
Krajnje je opasno, kažu u udruzi Javno je dobro, i to što se Vladi sada želi dati diskrecijsko pravo da mijenja čak i granice pomorskog dobra utvrđene 2002. godine uredbom sa zakonskom snagom. Do sada je korekcija granice po zakonskoj proceduri bila moguća jedino nakon što se s njom složi nadležno županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra.
Županijsko Povjerenstvo za granice pomorskog dobra dva puta je odbilo vlasnika Supetrus Hotela koji uporno traži da se izmjesti granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom Vlade iz 2002. i odobrena od Državnog geodetskog zavoda 2010. kako bi mu pripalo onih 2000 kvadrata koje je zauzeo i ogradio. U odbijenici od 14. rujna 2020. godine pozvali su se na Uredbu Vlade iz 2002. godine. Krajem te godine, Dužićevim Hotelima je istekla i koncesija, a nova im nije odobrena. No, unatoč tome, tvrtka je nastavila uzurpirati pomorsko dobro, a nakon što je u veljači 2020. Splitsko- dalmatinska županija angažirala geodeta da iskolči granicu pomorskog dobra tako da svima bude jasno gdje je ona na terenu, te su oznake uklonili.
No, Ministarstvo Olega Butkovića i Josipa Bilavera oko toga ništa nije poduzelo, niti se u slučaj uključio DORH, odakle su od 2014. do danas nekoliko puta povlačili nalog za upis pomorskog dobra. Pitamo naše sugovornike zbog čega Grad Supetar nije podnio kaznenu prijavu protiv Supetrus Hotela zbog uzurpacije i ograđivanja. Kažu nam da tužbu po službenoj dužnosti može podnijeti samo DORH, a on neće premda bi to morao kao skrbnik nad pomorskim dobrom u ime Republike Hrvatske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijedlog Zakona o pomorskom dobru ne zvuči nimalo dobro
S takvim se, eto, stvarima bore lokalne zajednice uz more – one koje i same ne sudjeluju u korupciji – a od viših instanci uglavnom im ili nema nikakve pomoći, ili se negdje u lancu pojavi blokada iz same vlasti koju se ne da eliminirati. Zato je ograda na pomorskom dobru u Supetru i dalje zaključana.
A kad se uskoro izglasa novi zakon, uzurpatori diljem jadranske obale očekuju da će se karte miješati iznova i sasvim drugačije. U tome nisu u krivu jer po novim bi pravilima mnoge stvari išle puno lakše nego do sada, a onima koji su se protuzakonito širili na pomorsko dobro otvaraju se lijepe mogućnosti legalizacije devastacija i uzurpacija. Plaže uz hotele, kampove i turistička naselja postat će ”dio funkcionalne cjeline” tih kapaciteta, a za obavljanje njihove gospodarske djelatnosti moći će se vlasnicima koji to zatraže odobriti ekskluzivno korištenje do 70 posto kopnenog dijela plaža i do 50 posto pripadajućeg mora na čak 50 godina. Za to se Supetrus već raspitivao u Županiji.
Kako god okreneš, prijedlog Zakona o pomorskom dobru, koji bi trebao čuvati opće dobro – ne zvuči nimalo dobro. Jer koncesionari postaju strana koja dobiva skoro sve što joj padne na pamet, a građani i lokalne zajednice strana koja gubi. Ako je to bila ideja novog zakona, onda HDZ-ova vladajuća garnitura postiže točno ono što je htjela.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se krije iza novog zakona koji gura Vlada? Priča iz Supetra idealan je primjer kako bi građani mogli ostati bez plaža
Supetarski slučaj samo je jedan od stotina i stotina na Jadranu u kojima je pomorsko dobro ili fizički zauzeto ili devastirano
Kako god okreneš, prijedlog Zakona o pomorskom dobru, koji bi trebao čuvati opće dobro - ne zvuči nimalo dobro. Jer koncesionari postaju strana koja dobiva skoro sve što joj padne na pamet, a građani i lokalne zajednice strana koja gubi. Ako je to bila ideja novog zakona, onda HDZ-ova vladajuća garnitura postiže točno ono što je htjela.
Nitko od nadležnih tijela ne reagira na visoku ogradu kojom je hotelska tvrtka Supetrus Hoteli u Supetru na otoku Braču zapasala i 2000 kvadratnih metara pomorskog dobra i tako ga bespravno pridodala svom posjedu.
Vlasnik tvrtke u čijem su imenu, valjda zbog prenemaganja, slova ”u” zamijenjena slovima ”v” – Svpetrvs Hoteli – američki Hrvat Marijan Dužić, alias Marion Duzich, dao je na ogradu postaviti vrata. Na vratima je katanac. No, Državno odvjetništvo ne pokreće kazneni postupak. Inspekcija ne podnosi prijave i ne ruši nezakonito postavljeni objekt. Bune se i pišu pisma samo Grad Supetar i otočke udruge, ali bez rezultata.
U bračkom turističkom mjestu s tom situacijom dočekuju novi zakon o pomorskom dobru koji ovoga tjedna dolazi u sabornicu na prvo čitanje, a o kome nemaju ni jednu lijepu riječ. Boje se da Marion Duzich i njemu slični drugdje na obali samo čekaju novi zakon da legaliziraju što su već zauzeli postavljanjem ograda, rampi i prepreka. Jer supetarski slučaj samo je jedan od stotina i stotina na Jadranu u kojima je pomorsko dobro – teoretski svojina sviju – ili fizički zauzeto ili devastirano, a da na to iz sustava uglavnom nije bilo nikakvoga odgovora.
Bilaver tjednima uvjerava javnost da je zakon izvrstan
Iz udruge ‘Javno je dobro’ upozoravaju da se pomorsko dobro moglo sasvim dobro štititi i po dosadašnjem zakonu, ali su nemar i korupcija doveli do ovoga što imamo sada. No, umjesto da se zaštitni mehanizmi jednom pokrenu, vladajuća većina donosi novi zakon s nizom rješenja koja su, kako tvrde kritičari, potpuno nepoveziva s kategorijom općeg dobra. Za to iznose niz primjera.
Recimo, koncesije na pomorskom dobru po dosadašnjem se zakonu nisu odobravale za područje, nego samo za obavljanje određene djelatnosti na tom području. Prijedlog novog zakona, međutim, bitno jača status koncesionara dajući im sada pravo na posjed nad područjem koncesije. To znači da se koncesionar može ponašati skoro kao vlasnik i poduzimati sva pravna sredstva za zaštitu posjeda na pomorskom dobru uključujući i podizanje tužbi.
Drugi primjer. Državni tajnik u Butkovićevom ministarstvu mora Josip Bilaver već tjednima uvjerava javnost da je zakon izvrstan i da oponenti vide bijele miševe kad tvrde da će se njime suziti ustavno pravo na neometano korištenje pomorskog dobra duž šest metara širokog pojasa uz more. Samo pomorsko dobro odnosno, uređene plaže, mogu biti i puno šire od šest metara. Pritom Bilaver u medijskoj kampanji rado citira određene članke i alineje u kojima doista piše da ”morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima” da je ”zabranjeno” ograđivati prirodne plaže, javne plaže kao i ”plaže ispred hotela, kampova ili turističkih naselja”.
Malo je ljudi koji su prijedlog zakona čitali svojim očima
No, malo je ljudi koji su prijedlog zakona čitali svojim očima, a Bilaver i drugi propagatori nikad ne spominju druge članke koji direktno potiru dojam o navodnoj zabrani zabrana. Takav je recimo članak 86. u kome izričito piše da će davatelj koncesije odlučivati o ”stupnju ograničenja opće upotrebe” plaža. Prema zamislima predlagača, stupanj ograničenja može se protegnuti i na 70 posto površine pomorskog dobra koja je pod koncesijom. To je veliki obrat jer do sada nikakvo ograničenje pristupa i korištenja plaža nije bilo predviđeno niti ga je po zakonu smjelo biti.
”Ako se izglasa ovo da se dijelovi plaža u određenim postocima mogu rezervirati za koncesionara, jasno je kao dan da slobodnog korištenja za građane više neće biti”, kaže Vladimira Mascarell iz udruge Javno je dobro. A ograde, dakako, nisu jedina brana koja koncesionaru stoji na raspolaganju da rastjera namjernike. Može po terenu rasporediti zaštitare da legitimiraju kupače i šetače tako da im prilaz prisjedne. Svoje će rekvizite i montažne objekte moći legalno postaviti tako da zauzmu 70 posto plaže i slično.
Sve to proizlazi iz novog zakona iako se Bilaver zgraža nad prigovorima tvrdeći da su kritičari ili podlegli paranoji, ili skupljaju jeftine političke poene.
Zašto Supetar nije podnio kaznenu prijavu protiv hotela?
Krajnje je opasno, kažu u udruzi Javno je dobro, i to što se Vladi sada želi dati diskrecijsko pravo da mijenja čak i granice pomorskog dobra utvrđene 2002. godine uredbom sa zakonskom snagom. Do sada je korekcija granice po zakonskoj proceduri bila moguća jedino nakon što se s njom složi nadležno županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra.
Županijsko Povjerenstvo za granice pomorskog dobra dva puta je odbilo vlasnika Supetrus Hotela koji uporno traži da se izmjesti granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom Vlade iz 2002. i odobrena od Državnog geodetskog zavoda 2010. kako bi mu pripalo onih 2000 kvadrata koje je zauzeo i ogradio. U odbijenici od 14. rujna 2020. godine pozvali su se na Uredbu Vlade iz 2002. godine. Krajem te godine, Dužićevim Hotelima je istekla i koncesija, a nova im nije odobrena. No, unatoč tome, tvrtka je nastavila uzurpirati pomorsko dobro, a nakon što je u veljači 2020. Splitsko- dalmatinska županija angažirala geodeta da iskolči granicu pomorskog dobra tako da svima bude jasno gdje je ona na terenu, te su oznake uklonili.
No, Ministarstvo Olega Butkovića i Josipa Bilavera oko toga ništa nije poduzelo, niti se u slučaj uključio DORH, odakle su od 2014. do danas nekoliko puta povlačili nalog za upis pomorskog dobra. Pitamo naše sugovornike zbog čega Grad Supetar nije podnio kaznenu prijavu protiv Supetrus Hotela zbog uzurpacije i ograđivanja. Kažu nam da tužbu po službenoj dužnosti može podnijeti samo DORH, a on neće premda bi to morao kao skrbnik nad pomorskim dobrom u ime Republike Hrvatske.
Prijedlog Zakona o pomorskom dobru ne zvuči nimalo dobro
S takvim se, eto, stvarima bore lokalne zajednice uz more – one koje i same ne sudjeluju u korupciji – a od viših instanci uglavnom im ili nema nikakve pomoći, ili se negdje u lancu pojavi blokada iz same vlasti koju se ne da eliminirati. Zato je ograda na pomorskom dobru u Supetru i dalje zaključana.
A kad se uskoro izglasa novi zakon, uzurpatori diljem jadranske obale očekuju da će se karte miješati iznova i sasvim drugačije. U tome nisu u krivu jer po novim bi pravilima mnoge stvari išle puno lakše nego do sada, a onima koji su se protuzakonito širili na pomorsko dobro otvaraju se lijepe mogućnosti legalizacije devastacija i uzurpacija. Plaže uz hotele, kampove i turistička naselja postat će ”dio funkcionalne cjeline” tih kapaciteta, a za obavljanje njihove gospodarske djelatnosti moći će se vlasnicima koji to zatraže odobriti ekskluzivno korištenje do 70 posto kopnenog dijela plaža i do 50 posto pripadajućeg mora na čak 50 godina. Za to se Supetrus već raspitivao u Županiji.
Kako god okreneš, prijedlog Zakona o pomorskom dobru, koji bi trebao čuvati opće dobro – ne zvuči nimalo dobro. Jer koncesionari postaju strana koja dobiva skoro sve što joj padne na pamet, a građani i lokalne zajednice strana koja gubi. Ako je to bila ideja novog zakona, onda HDZ-ova vladajuća garnitura postiže točno ono što je htjela.