Što se, zapravo, događa u podzemnom ratu oko Agrokora koji upravo traje; Goranko Fižulić objašnjava kontekst
Andrej Plenković očito ne odustaje od moguće primjene Lex Agrokora
Prije sedam dana samo su malobrojni profesionalci iz financijskog svijeta razumjeli značenje standstill sporazuma, a velika većina običnih smrtnika nikada nije ni čula za taj pojam. Kada je polovicom prošlog tjedna navedena engleska riječ postala dio svakodnevnog govora mnogi se nisu ni potrudili saznati njen pravi smisao. Prema Cambridge Business English Dictionary standstill sporazum je dogovor između osoba ili kompanija u kojem se osoba ili kompanija koja je posudila novac slaže da kredit koji je dala određeno vrijeme ne mora biti vraćen.
Pojednostavljeno, neki vjerovnici Agrokora spremni su na neko vrijeme odustati od prisilne naplate svojih potraživanja. Zauzvrat, žele preuzeti upravljanje nad najvećom regionalnom korporacijom te voditi njeno financijsko, poslovno i vlasničko restrukturiranje. Agrokor i kompanije u njegovom većinskom vlasništvu imaju ovog trenutka barem desetak tisuća vjerovnika. Kako bismo lakše razumjeli njihov položaj potrebno ih je podijeliti u nekoliko skupina. Sberbank uz asistenciju sestrinskog VTB-a preuzela je još prije dva mjeseca aktivnu vodeću ulogu u cijelom procesu.
Zašto su bankari uvjeravali javnost da je sve riješeno
Ukupna izloženost dvije ruske banke prema Agrokoru vjerojatno je u međuvremenu dosegla milijardu i pol eura. Za usporedbu, četiri zapadne banke, BNP Paribas, Credit Suisse, Goldman Sachs i J.P.Morgan zajedno potražuju 200 milijuna eura. Ukupnu izloženost hrvatskog bankarskog sektora prema kompanijama u sastavu Agrokora nije tako lako ustanoviti zbog prikrivenog financiranja putem pojedinih dobavljača, odnosno korištenja regresnog factoringa što je trenutno glavni predmet međusobnog spora između grupe najvećih dobavljača i dvije domaće banke.
Pretpostavimo da ruske, zapadne i domaće banke zajedno potražuju 2,7 milijardi eura te da je njihov zajednički prijedlog standstill sporazuma još od prošlog četvrtka čekao potpis Ivice Todorića. Sporazum osim preuzimanja kontrole nad koncernom, predviđa i dodatno kreditiranje Agrokora u narednih osam tjedana do kada bi dvije revizorske kuće, Deloitte i PwC te konzultantska tvrtka Alvarez&Marsal trebale završiti svoj dio posla. Rusi su bili uvjereni da će dodatnih 200 milijuna eura biti više nego dovoljno za održavanje likvidnosti sustava sve dok u petak jedan mali dio vjerovnika nije aktivirao instrumente osiguranja plaćanja.
Tada je i Rusima postalo jasno da njihova planirana dodatna kreditna sredstva mogu na kraju završiti na računima manjih banaka i Ministarstva financija te da je nužno u standstill sporazum uključiti i sve iole značajnije vjerovnike koji imaju instrumente prisilne naplate. Bez njih su džabe krečili. Kako bi spriječili nastavak stampeda na račune koncerna, grupa bankara pokušala je još u petak uvjeriti zainteresiranu javnost kako je standstill sporazum postignut“ te da se i dalje radi na „manjim tehničkim detaljima.“
Poziv državi da deblokira račune zvučao je kao šala
Odmah su najavili i imenovanje svog čovjeka u Upravu na poziciju Chief Restructuring Officera, ali i promjenu ostalih vodećih ljudi koncerna. Budući da je Agrokor prihvaćanje sporazuma potvrdio tek u nedjelju navečer postavlja se pitanje s kime su se to bankari zapravo dogovorili. Poziv jednog od njih upućen državi da sudjeluje u deblokadi računa Agrokora izgleda kao prvoaprilska šala. Vlada sigurno neće imati dovoljno apetita za povlačenje vlastitih instrumenta prisilne naplate bez odgovarajuće sudske odluke, što je i Andrej Plenković izravno potvrdio. Očito da Vlada i dio dobavljača koji su kreditno ili putem regresnog factoringa izloženi prema Agrokoru zapravo priželjkuju primjenu Lex Agrokora.
Druga skupina vjerovnika su vlasnici obveznica izdanih na vanjskim burzama. Cijena visokorizičnog PIK duga početne vrijednosti 485 milijuna eura u međuvremenu uvećana za neplaćene kamate pala je u petak na 8,3% nominale! Krovni Adria Group Holding u vlasništvu Ivice Todorića osigurao je kreditorima povrat navedenog duga svojim dionicama Agrokora te trenutna cijena najbolje pokazuje svu beznadnost kupaca obveznica među kojima su se nalazili prvoklasni investicijski fondovi kao što su Canadian Pension Plan Investment Fund i Invesco.
Istovremeno, tri tranše obveznica samog Agrokora vrijedne 900 milijuna eura pale su na trećinu svoje vrijednosti. Vlasnici PIK duga ne mogu sudjelovati u standstill sporazumu jer sam Agrokor formalno nema ništa s tim aranžmanom. Investitori u Agrokorove obveznice sudjelovat će u procesu restrukturiranja. Ovog trenutka nije jasna njihova trenutna pozicija u odnosu na predloženi sporazum te moguće postavljanje zahtjeva za prijevremenim iskupom obveznica koje dospijevaju 2019. i 2020. Inače su njihove vrijednosti doživjele pravi potop nakon što je Jurij Solovjev, drugi čovjek VTB-a, prošle srijede u Moskvi optužio Agrokor zbog „nepravilnosti u financijskim izvještajima.“
Što će, na kraju, učiniti Banski dvori?
Dobavljači i njihovih 16,2 milijarde kuna potraživanja evidentiranih na kraju trećeg kvartala prošle godine služe kao smokvin list za maskiranje pojedinačnih interesa vezanih uz prikriveno financiranje koncerna i njegovih kompanija. Naime, pola navedenog iznosa odnosi se na dobavljače iz inozemstva, domaći dobavljači za robu potražuju 6 milijardi kuna, a od toga je dospjela jedna četvrtina. Ostalo su financijski aranžmani pojedinih dobavljača koji su svoje viškove novca plasirali Agrokoru po respektabilnim kamatnim stopama i sada bezočno prizivaju državu da im pomogne u njihovoj naplati.
Dvadesetak najvećih koristilo je godinama gore spomenuti regresni factoring koji traži dodatno pojašnjenje. Factor je otkupljivao potraživanja dobavljača od Agrokora, ali nije preuzimao rizik naplate. Znači, u slučaju da factor, čitaj banka, nije naplatila tražbinu od Konzuma dobavljač već dobivena sredstva mora vratiti natrag. To je je pravi razlog recentnih beskonačnih sastanaka nekih hrvatskih banaka i nekolicine dobavljača. Sberbank sigurno ne misli davati nova sredstva da bi pokrio moralni hazard nekih dobavljača i njihovih banaka. HNB je odavno uočio navedeni problem pa možda jednom i saznamo zašto ga nije riješio.
Što će na kraju učiniti Banski dvori? Formalno, teško da mogu sudjelovati u samom standstill sporazumu ili povlačiti već evidentirane instrumente prisilne naplate kako to od njih očekuju pojedini vinovnici prikrivenog financiranja Agrokora. Lex Agrokor vjerojatno neće biti usvojen u Saboru bez određenih izmjena, naročito odredbi koje onemogućuju vjerovnicima da bez suglasnosti dužnika pokrenu postupak uvođenja izvanredne uprave. One su u suprotnosti sa Stečajnim zakonom, a ukoliko vjerovnička prava kod „sistemskih kompanija“ budu imalo manja nego kod običnih društava to će penalizirati njihov pristup dužničkom kapitalu.
Konačne odluke ionako će biti donesene u Moskvi
Teško je još jednom ne spomenuti i „ruski faktor“. Sberbank i VTB ipak nisu samo banke koje brinu o svojim potraživanjima. Nastupi i izjave ruskog veleposlanika u Zagrebu Anvara Azimova i jednog od čelnika VTB-a Jurija Solovjeva trebali bi biti upozorenje na moguća iznenađenja u dugotrajnom procesu preslagivanja najvećeg domaćeg i regionalnog poslodavca. Naivno je očekivati da će svi vjerovnici biti zadovoljni i da nepodopštine ruske verzije crony kapitalizma ne bi mogle uspjeti i na ovim prostorima. Nakon četvrt stoljeća našeg izvornog rođačkog modela stvarno nam ne treba njegova usavršena ruska verzija.
U vrijeme premijere filma Gazda početkom listopada prošle godine napisao sam da u Hrvatskoj nikada nije doveden u pitanje poslovni model Agrokora i rizici koje one–firm economy nužno nosi. Sada je vrijeme za promišljanje o posljedicama ruskog preuzimanja, jer realno, svi ostali samo statiraju. To što će Antonio Alvarez III predložiti proces financijskog restrukturiranja ne treba previše impresionirati, konačne odluke bit će ionako donesene u Moskvi. Zbog toga Andrej Plenković očito ne odustaje od moguće primjene Lex Agrokora.