Što stoji iza Putinove odluke da razmjesti nuklearno oružje u Bjelorusiji? Dopisnica iz Moskve: 'Samo očaj'

Washington nije pretjerano zabrinut

Vijest je izazvala veliku zabrinutost u Europi, u kojoj od početka rata u Ukrajini mnogi strepe od eskalacije i nuklearnog incidenta na istoku. Reakcije u SAD-u bile su značajno manje panične. Washington je najavio da će “pratiti implikacije” Putinova plana, ali da zbog njega neće mijenjati svoju strategiju.

“Nismo vidjeli nijedan razlog za prilagodbu našeg strateškog nuklearnog stava niti bilo kakve naznake da se Rusija priprema koristiti nuklearno oružje”, rekla je glasnogovornica Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Adrienne Watson, dodavši da SAD ostaje predan kolektivnoj obrani NATO saveza.

Kakvo je to taktičko nuklearno oružje?

Dvojake reakcije zapadnih saveznika razumljive su kada se u obzir uzme to koju je vrstu nuklearnog oružja Putin odlučio poslati u Bjelorusiju. Objašnjenje je ponudio šef dopisništva Reutersa u Moskvi, Guy Faulconbridge. Taktičkim nuklearnim oružjem (TNW) nazivaju se manje atomske bombe i bojeve glave koje se koristi za specifične taktičke zadatke na bojnom polju, ističe novinar Reutersa.

Njihov zadatak nije uništavanje velikih neprijateljskih ciljeva na drugoj strani svijeta, (primjerice u SAD-u), za što služe balistički interkontinentalni projektili. U Washingtonu vjeruju da Rusija ima oko 2000 takvih naprava, odnosno 10 puta više nego što ih se nalazi u arsenalu SAD-a.

Riječ je o razornom potencijalu koji djeluje zastrašujuće, ali zapravo je neizmjerno razumniji od onoga koji je bio u igri tijekom Hladnog rata. Kada se Sovjetski Savez raspao 1991., Rusija je imala oko 22.000 TNW-a, dok su Sjedinjene Države posjedovale oko 11.500 komada. Većina tog oružja je rastavljena ili je konzervirana i čeka na rastavljanje, mada je sada upitno hoće li do toga zaista doći.

Putinova odluka je presedan

Taktičko nuklearno oružje moguće je isporučiti pomoću raznih projektila, torpeda i bombi, a može ga se i naprosto odnijeti u određeno područje i tamo detonirati. Oko polovice američkog arsenala taktičkih nuklearki, dakle stotinjak razornih naprava, nalazi se u bazama u Europi. Riječ je o oružjima snage od 0,3 do 170 kilotona (TNT-a), raspoređenih u šest zračnih baza diljem Italije, Njemačke, Turske, Belgije i Nizozemske. Dakle, taj dio Putinova objašnjenja za postavljanje dijela nuklearnog arsenala u susjednu zemlju drži vodu.

Preostalo rusko taktičko nuklearno oružje pohranjeno je u najmanje 30 vojnih baza i silosa pod kontrolom odjela po imenu 12. direktorat uprave Ministarstva obrane (12. GUMO), na čijem je čelu Igor Kolesnikov, koji odgovara izravno ruskom ministru obrane. Osim ako Putin iz nekog razloga ne promijeni svoju odluku, dio tog arsenala uskoro će biti raspoređen na teritorij Bjelorusije, što će biti prvi put da Rusija postavlja nuklearno oružje izvan vlastitih granica. Nuklearke SSSR-a koje su se nalazile na teritorijima savezničkih država povučene su 1991. godine.

Kome Putin prijeti?

Dakle, Putin u Bjelorusiju raspoređuje oružje kojim nikako ne može dosegnuti SAD, i koje je predviđeno za napade na vojne formacije u blizini linije fronta, a ne za ciljeve duboko u teritoriju neprijatelja. Kome onda njime prijeti, i zbog čega to čini baš sada? Odgovor na ta pitanja ponudila je analitičarka i dugogodišnja šefica dopisništva CNN-a u Moskvi Jill Dougherty, koja smatra da se radi o pomalo očajničkom potezu.

Dougherty ističe da se ruski predsjednik upravo susreće s brojnim, velikim problemima koje je sam izazvao agresijom na Ukrajinu u veljači prošle godine. Njegove snage bjesomučno napadaju ukrajinske linije obrane, ali teritorij osvajaju ekstremno sporo. Osim nekoliko novih trgovinskih sporazuma s Kinom, Putin nije dobio mnogo na toliko očekivanom sastanku s kineskim čelnikom Xijem Jinpingom. Uz sve to, Međunarodni kazneni sud nedavno je izdao nalog za uhićenje ruskog predsjednika.

Poruka Europljanima i učvršćivanje u Bjelorusiji

Naposljetku, Velika Britanija je prošlog tjedna najavila da će Ukrajini poslati granate koje sadrže osiromašeni uranij, na što je Moskva reagirala prijetnjama da će “uzvratiti na odgovarajući način”. S obzirom na goleme gubitke ruskih oklopnih snaga u dosadašnjem ratu, koji su doveli do toga da je Rusija prisiljena na bojište poslati prastare tenkove, jasno je zbog čega Putin strahuje od ubojitih britanskih granata.

Ako svoje drevne oklopljene naprave bude prisiljena suprotstaviti njemačkim Leopardima i drugim modernim ratnim strojevima koje je Zapad obećao Ukrajini, Rusiju čeka još veća katastrofa od one koju su joj u prvim fazama rata priredili ukrajinski lovci na tenkove naoružani Javelinima i NLAW-ima. Razmještanje nuklearnog oružja na teritorij Bjelorusije očito je ruski odgovor na odluku Britanaca da Ukrajini pošalju granate s osiromašenim uranijem, ali i pokušaj da se uzdrma ostale europske zemlje koje bi mogle poslati sličnu pomoć Kijevu.

Analitičarka ističe kako je vrlo značajan i dio Putinove izjave o tome da neće predati kontrolu nad taktičkim nuklearnim oružjem bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku. Ovaj to već neko vrijeme traži, iako je 1994. potpisao sporazum o odustajanju od strateškog nuklearnog oružja koje je u Bjelorusiji bilo postavljeno na kraju Hladnog rata. S obzirom na to da Bjelorusi neće moći koristiti oružje, očito je da će ga morati održavati ruske snage koje će biti trajno stacionirane na bjeloruskom tlu. Lukašenko i Bjelorusija tako će se naći pod još čvršćom kontrolom Moskve.