Kao na dvoru kakva ludog kralja, dvorjani spletkare oko njega, međusobno posvađani i u strahu za vlastite guzice. Posvađana su čak i njegova djeca, koja kao na pravom dvoru imaju i formalne savjetničke funkcije. Krug oko poraženog predsjednika u strahu je od njegova bijesa. Samo se najhrabriji od njih usude na nezamislivo: da pobjednika izbora Joea Bidena nazovu “izabranim predsjednikom”; šačica nazovi-republikanaca koji se nikad nisu pomirili s Trumpovim predsjedništvom toliko je drska da je Bidenu čak i javno čestitala. Ali to je ipak samo šačica.
Takva je atmosfera napola komična, napola žalosna. Najmoćniji čovjek na svijetu, kako zovu američkog predsjednika, zapravo je najjadniji čovjek. Lider slobodnoga svijeta je odrasla beba, nesposoban upravljati ni vlastitim emocijama. Politički analitičari pokušavaju odgonetnuti sprema li se u Bijeloj kući državni udar ili cirkuska predstava; s Donaldom Trumpom teško je reći gdje je granica.
Trumpova teorija o izbornoj prevari
Trumpova meta neprestano se pomiče, ali njegova teorija slučaja glasi otprilike ovako: na izborima je pobijedio Donald Trump, a Joe Biden je izgubio. To je zato što na izborima postoje “legalni listići” i “ilegalni listići” – pogađate koji su glasali za koga. “Ilegalni listići” su svi oni koji su poslani poštom, osim onih poslanih poštom na Floridi i drugim državama koje je Trump osvojio; tamo su svi listići “legalni”.
Osim toga, “ilegalni listići” su i oni koji su zapravo glasali za Trumpa, ali su ih strojevi za brojanje listića prebacili Bidenu – stotine tisuća listića, tvrdi Trump. Provedene su provjere i testiranja softvera i ništa od toga nije dokazano, ali predsjednik ne posustaje i svako malo na Twitteru objavljuje nove brojke listića navodno ukradenih prilikom brojanja.
Budalaštine s interneta
Nije jasno otkud Trumpu te brojke – sigurno ne iz dnevnog obavještajnog brifinga, koji dobiva samo predsjednik: Trump je zadnji put primio predsjednički brifing 1. listopada. Prije mjesec i pol dana. Zapravo, jasno je otkud mu brojke. S interneta. Bilo koja budala može se predstaviti kao član biračkog odbora, objaviti “povjerljivo i anonimno svjedočanstvo” o tome kako je Trump pokraden, i predsjednik će retvitati tu budalaštinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik je u Pennsylvaniju poslao i specijalni tim, na čelu s Rudyjem Giulianijem, koji traži ukradene glasove. Čuli ste već da je on navodno našao dokaze krađe historijskih razmjera, ali nije znao naći hotel Four Seasons u centru grada, pa je pressicu održao u Four Seasons Total Landscapingu, vrtlarskom obrtu na periferiji Philadelphije. Tko ima takve odvjetnike ne mora se bojati poraza jer je već izgubio.
Problem samopomilovanja
Bauk poraza uvukao se i među Trumpovu djecu, o čijem se političkom razmišljanju izvještava na američkim televizijama, baš kao što kazahstanska televizija izvještava o njihovim uzorima, djeci Nursultana Nazarbajeva. Potomci Trumpa su se podijelili, taman očekivano, po iskazanoj inteligenciji: Eric i Don Junior savjetuju ocu da se ne predaje ni u kojem slučaju jer je ovo “totalni rat”; Ivanka i njezin muž Jared Kushner predlažu da ipak prizna poraz i odmah najavi kandidaturu za izbore 2024.
Ako misli sudjelovati na tim izborima, Trumpu bi dobro došlo da bude na slobodi – on nikad nije bio veliki fan Fikreta Abdića i kampanji iz zatvora. Najsigurniji put do ostanka na slobodi je da sam sebe pomiluje, o čemu se nakon izbora ozbiljno raspravlja u Ovalnom uredu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jedan problem sa “samopomilovanjem” je to što ga nitko nikad nije ni pokušao – da “samopomilovanje” nije normalno, svjedoči činjenica da sam tu riječ morao izmisliti (a i zvuči pomalo prosto). Drugi je problem politički, kažu iz Bijele kuće, jer onaj tko sebe pomiluje zapravo priznaje da je za nešto kriv, a predsjednik – to smo već naučili u ove četiri godine – nikad nije napravio ništa protuzakonito. Kako onda biti nevin i samopomilovan, to je enigma poput one što završava na “pošten”.
Odbija priznati Bidena za izabranog predsjednika
Trumpova sitna duša našla je zadovoljstvo u iživljavanju nad novoizabranim predsjednikom i njegovim timom. Administraciji je zabranio da potpiše dokument kojim se Bidena priznaje za “president-electa”, pa čovjek koji će od siječnja voditi Ameriku ne može dobiti ni uredski prostor za tranziciju, ni novac da plati suradnike, niti povjerljive predsjedničke brifinge (koji se tako već mjesec i pol dana pišu ni za koga, jer ih Trump ne sluša, a Bidenu ih ne da).
Iako je 2016. pobijedio sa znatno tanjom većinom nego Biden ove godine, Trump je sve te resurse dobio iste večeri, nakon što ga je Hillary Clinton nazvala i priznala poraz. E, da, Trump nije nazvao Bidena i ljudi oko njega kažu da to sigurno neće napraviti, bez obzira što se dalje dogodilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovog puta dakle neće biti ni posjeta novoizabranog predsjednika Bijeloj kući, tradicije koja se održala stoljećima. Olakotna okolnost je što je Biden osam godina bio potpredsjednik, pa mu ne treba Trump da ga provede po Bijeloj kući.
Sitne podvale Trumpove administracije
Pitanje je – čak i da je Trump normalan – bi li Biden htio tamo otići, jer u Bijeloj kući upravo traje treći veliki outbreak koronavirusa: zarazili su se u izbornoj noći, koju su čekali u Istočnoj dvorani, bez maski. Pozitivno je desetak ljudi, među njima šef kabineta predsjednika Mark Meadows, Trumpov dugogodišnji politički savjetnik David Bossie te prvi šef izborne kampanje 2016. Corey Lewandowski (koji je u međuvremenu stigao svratiti i do vrtlarskog obrta Four Seasons Total Landscaping u Philadelphiji).
Nedavni dubrovački gost Mike Pompeo – po ocjenama američkih diplomata najgori državni tajnik u dva i pol stoljeća američke diplomacije – zabranio je State Departmentu da novoizabranom predsjedniku proslijedi čestitke svjetskih državnika koje su stigle u ministarstvo vanjskih poslova. To je način na koji se u 21. stoljeću u Americi dokazuje lojalnost političkom šefu: sitnim podvalama i podlim komentarima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potez jeftinog diktatora
Na zgražanje slobodnog svijeta i veselje diktatora, Pompeo se kvalificirao u obje kategorije: mnogi su se i ovdje u Americi naježili kad je rekao da će State Department biti “spreman za mirnu tranziciju u drugi Trumpov mandat”. Jedan od poslova američkog državnog tajnika je da putuje po svijetu i stvarne ili potencijalne diktatore upozorava da moraju poštivati volju naroda. Državni tajnik Pompeo odabrao je stranu diktatora.
“Potezom diktatora” nazvali su visoki dužnosnici Pentagona Trumpovu iznenadnu odluku da smijeni ministra obrane Marka Espera. Smijenio ga je tvitom, bez razgovora s njim. Moglo bi se reći da je američki ministar obrane prilično važna pozicija, sigurno vrijedna par minuta razgovora. Osim toga, nikad u povijesti nije se dogodilo da predsjednik koji je izgubio izbore smjenjuje članove kabineta. Zašto? Što će nasljednik napraviti u dva mjeseca koliko je ostalo?
Također je nezapamćeno da se iz Pentagona – koji se kloni dnevne politike kao vrag križa – čuju riječi kao “potez diktatora”, makar anonimno. Nije jasno je li pozadina smjene ministra, koji je na čelu organizacije s najviše zaposlenika na svijetu, samo Trumpova taština ili postoje i vojni razlozi. Taština je jasna – Esper i načelnik glavnog stožera Mark Milley ispričali su se zbog sudjelovanja u Trumpovoj brutalnoj predstavi ovog ljeta, kad su mirni prosvjednici kod Bijele kuće rastjerani vojskom i suzavcem, da bi se Trump slikao pred crkvom s Biblijom u ruci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump nije gotov sa smjenama?
Vojni razlozi možda se tiču Trumpove želje da se potpuno povuče iz Afganistana u iduća dva mjeseca, čemu se Pentagon opire. No, predsjednikov bijes ne staje na Esperu – očekuje se da bi ovih dana mogao smijeniti i direktoricu CIA-e Ginu Haspel i direktora FBI-a Chrisa Wraya.
To dvoje ljudi također je postavio Trump, ali su se oni opirali zahtjevima da u predsjednikovu korist politiziraju svoje agencije. Haspel ne želi objaviti neke dokumente koji navodno dokazuju “parave korijene” istrage Trumpove “ruske afere”, a Wray je predsjedsjedniku više puta stao na žulj izjavama da nema namještanja izbora ili da Rusija želi Trumpovu pobjedu.
Trumpovo divljanje po obavještajnim i sigurnosnim agencijama te zabrana da Bidenu daju brifinge o nacionalnoj sigurnosti počela je pomalo smetati republikancima, koji su isprva svi stali na Trumpovu stranu i doveli ishod izbora u pitanje. To je bilo toliko bizarno da je vođa republikanske većine u Senatu Mitch McConnell izjavio kako Biden nije izabran za predsjednika jer “ne biraju predsjednika mediji”, a u isto vrijeme zahvalio biračima što su njega ponovno izabrali za senatora, iako su McConnellovu pobjedu također proglasili mediji, a izabran je na istim listićima na kojima se glasalo za Bidena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biden se ne hvata na mamce iz Bijele kuće
Kako dani odmiču, sramota u koju Trump gura Ameriku postaje sve veća. Nakon što je Bidenu čestitala i Kina, jedini koji ne priznaju ishod američkih izbora su Vladimir Putin, Donald Trump i Republikanska stranka.
Počeli su se sramežljivo javljati neki republikanski senatori koji traže da se Bidenu ipak da što mu pripada za tranziciju; nema naznaka da te sugestije dopiru do Trumpa. Biden nastupa smireno, kaže da je Trumpova predstava “sramota”, ali se ne hvata na mamce iz Bijele kuće: ništa Trump ne bi volio više od glasne svađe s Bidenom; ne dobiva je.
Zato se predsjednik obrušava na FoxNews, televiziju koja mu je do zadnjeg dana pokorno služila, ali je doživjela sudbinu njegovih brojnih lojalista: Trump apsolutnu lojalnost očekuje, ali nikad ne uzvraća. Političar koji uvijek mora naći krivca u drugome, nikad u sebi, sad optužuje FoxNews da ga nije dobro pratio u kampanji, da su “zaboravili tko im je bio Zlatna Guska”, pa su im sad pali rejtinzi gledanosti (i Trump je izgubio, ali potonje on ne kaže).
Zašto se zapravo toliko bori za ostanak u Bijeloj kući
To je budalaština jer je FoxNews u kampanji bio osobni kanal Trumpa i Republikanske stranke, najljigavije dodvoravanje s hvalospjevima i izokretanjem stvarnosti. No, Trumpu netko treba biti kriv, a FoxNews mu možda bude i konkurencija ako nakon odlaska s vlasti odluči pokrenuti TrumpTV. To je uostalom bio i plan zbog kojega se kandidirao za republikansku nominaciju 2015. – politički se profilirati pa pokrenuti televiziju. Trump nije računao da će osvojiti nominaciju, pa onda osvojiti i Bijelu kuću. Sad se može vratiti izvornom planu.
Dok sve ovo traje, Ameriku guta novi outbreak pandemije; jučer je umrlo više od 1.700 ljudi, zaraženo je 150.000 u jednom danu, hospitalizacije su na 60.000 dnevno. Najgore su pogođene države koje su glasale za Trumpa, ali njega nije ni najmanje briga.
U nekoliko stotina tvitova i retvitova koje je objavio od dana izbora, niti jedan se ne tiče pandemije. To tjera na logično pitanje – zašto Donald Trump želi biti predsjednik Amerike, ako ga taj posao očito ne zanima? Odgovor možda leži u kaznenim istragama koje krenu nakon što izađe iz Bijele kuće. Što nas opet vraća na našu riječ dana: samopomilovanje.
Što Trump zapravo izvodi? Nekoliko je mogućih objašnjenja, a jedno je zakonski iznimno dubiozno
Naš dopisnik o mogućem Trumpovom planu da samog sebe pomiluje radi mogućeg kriminala
Najmoćniji čovjek na svijetu, kako zovu američkog predsjednika, zapravo je najjadniji čovjek. Lider slobodnoga svijeta je odrasla beba, nesposoban upravljati ni vlastitim emocijama. Politički analitičari pokušavaju odgonetnuti sprema li se u Bijeloj kući državni udar ili cirkuska predstava; s Donaldom Trumpom teško je reći gdje je granica.
Poput kakva postkomunističkog diktatora, Donald Trump sakrio se u Bijelu kuću i odbija prihvatiti poraz. Sveti se ministrima i sitnijim ribama, utjeruje strah u kosti republikancima. Podriva demokraciju i sramoti zemlju kojoj je na čelu. Tvita kao mahnit, jednu teoriju zavjere za drugom; u svakoj je žrtva on – predsjednik Amerike i najmoćniji čovjek na svijetu. Tvrdi da su izbori namješteni, ukradeni, od pristaša traži da mu pošalju novac za “obranu izbora”.
Kao na dvoru kakva ludog kralja, dvorjani spletkare oko njega, međusobno posvađani i u strahu za vlastite guzice. Posvađana su čak i njegova djeca, koja kao na pravom dvoru imaju i formalne savjetničke funkcije. Krug oko poraženog predsjednika u strahu je od njegova bijesa. Samo se najhrabriji od njih usude na nezamislivo: da pobjednika izbora Joea Bidena nazovu “izabranim predsjednikom”; šačica nazovi-republikanaca koji se nikad nisu pomirili s Trumpovim predsjedništvom toliko je drska da je Bidenu čak i javno čestitala. Ali to je ipak samo šačica.
Takva je atmosfera napola komična, napola žalosna. Najmoćniji čovjek na svijetu, kako zovu američkog predsjednika, zapravo je najjadniji čovjek. Lider slobodnoga svijeta je odrasla beba, nesposoban upravljati ni vlastitim emocijama. Politički analitičari pokušavaju odgonetnuti sprema li se u Bijeloj kući državni udar ili cirkuska predstava; s Donaldom Trumpom teško je reći gdje je granica.
Trumpova teorija o izbornoj prevari
Trumpova meta neprestano se pomiče, ali njegova teorija slučaja glasi otprilike ovako: na izborima je pobijedio Donald Trump, a Joe Biden je izgubio. To je zato što na izborima postoje “legalni listići” i “ilegalni listići” – pogađate koji su glasali za koga. “Ilegalni listići” su svi oni koji su poslani poštom, osim onih poslanih poštom na Floridi i drugim državama koje je Trump osvojio; tamo su svi listići “legalni”.
Osim toga, “ilegalni listići” su i oni koji su zapravo glasali za Trumpa, ali su ih strojevi za brojanje listića prebacili Bidenu – stotine tisuća listića, tvrdi Trump. Provedene su provjere i testiranja softvera i ništa od toga nije dokazano, ali predsjednik ne posustaje i svako malo na Twitteru objavljuje nove brojke listića navodno ukradenih prilikom brojanja.
Budalaštine s interneta
Nije jasno otkud Trumpu te brojke – sigurno ne iz dnevnog obavještajnog brifinga, koji dobiva samo predsjednik: Trump je zadnji put primio predsjednički brifing 1. listopada. Prije mjesec i pol dana. Zapravo, jasno je otkud mu brojke. S interneta. Bilo koja budala može se predstaviti kao član biračkog odbora, objaviti “povjerljivo i anonimno svjedočanstvo” o tome kako je Trump pokraden, i predsjednik će retvitati tu budalaštinu.
Predsjednik je u Pennsylvaniju poslao i specijalni tim, na čelu s Rudyjem Giulianijem, koji traži ukradene glasove. Čuli ste već da je on navodno našao dokaze krađe historijskih razmjera, ali nije znao naći hotel Four Seasons u centru grada, pa je pressicu održao u Four Seasons Total Landscapingu, vrtlarskom obrtu na periferiji Philadelphije. Tko ima takve odvjetnike ne mora se bojati poraza jer je već izgubio.
Problem samopomilovanja
Bauk poraza uvukao se i među Trumpovu djecu, o čijem se političkom razmišljanju izvještava na američkim televizijama, baš kao što kazahstanska televizija izvještava o njihovim uzorima, djeci Nursultana Nazarbajeva. Potomci Trumpa su se podijelili, taman očekivano, po iskazanoj inteligenciji: Eric i Don Junior savjetuju ocu da se ne predaje ni u kojem slučaju jer je ovo “totalni rat”; Ivanka i njezin muž Jared Kushner predlažu da ipak prizna poraz i odmah najavi kandidaturu za izbore 2024.
Ako misli sudjelovati na tim izborima, Trumpu bi dobro došlo da bude na slobodi – on nikad nije bio veliki fan Fikreta Abdića i kampanji iz zatvora. Najsigurniji put do ostanka na slobodi je da sam sebe pomiluje, o čemu se nakon izbora ozbiljno raspravlja u Ovalnom uredu.
Jedan problem sa “samopomilovanjem” je to što ga nitko nikad nije ni pokušao – da “samopomilovanje” nije normalno, svjedoči činjenica da sam tu riječ morao izmisliti (a i zvuči pomalo prosto). Drugi je problem politički, kažu iz Bijele kuće, jer onaj tko sebe pomiluje zapravo priznaje da je za nešto kriv, a predsjednik – to smo već naučili u ove četiri godine – nikad nije napravio ništa protuzakonito. Kako onda biti nevin i samopomilovan, to je enigma poput one što završava na “pošten”.
Odbija priznati Bidena za izabranog predsjednika
Trumpova sitna duša našla je zadovoljstvo u iživljavanju nad novoizabranim predsjednikom i njegovim timom. Administraciji je zabranio da potpiše dokument kojim se Bidena priznaje za “president-electa”, pa čovjek koji će od siječnja voditi Ameriku ne može dobiti ni uredski prostor za tranziciju, ni novac da plati suradnike, niti povjerljive predsjedničke brifinge (koji se tako već mjesec i pol dana pišu ni za koga, jer ih Trump ne sluša, a Bidenu ih ne da).
Iako je 2016. pobijedio sa znatno tanjom većinom nego Biden ove godine, Trump je sve te resurse dobio iste večeri, nakon što ga je Hillary Clinton nazvala i priznala poraz. E, da, Trump nije nazvao Bidena i ljudi oko njega kažu da to sigurno neće napraviti, bez obzira što se dalje dogodilo.
Ovog puta dakle neće biti ni posjeta novoizabranog predsjednika Bijeloj kući, tradicije koja se održala stoljećima. Olakotna okolnost je što je Biden osam godina bio potpredsjednik, pa mu ne treba Trump da ga provede po Bijeloj kući.
Sitne podvale Trumpove administracije
Pitanje je – čak i da je Trump normalan – bi li Biden htio tamo otići, jer u Bijeloj kući upravo traje treći veliki outbreak koronavirusa: zarazili su se u izbornoj noći, koju su čekali u Istočnoj dvorani, bez maski. Pozitivno je desetak ljudi, među njima šef kabineta predsjednika Mark Meadows, Trumpov dugogodišnji politički savjetnik David Bossie te prvi šef izborne kampanje 2016. Corey Lewandowski (koji je u međuvremenu stigao svratiti i do vrtlarskog obrta Four Seasons Total Landscaping u Philadelphiji).
Nedavni dubrovački gost Mike Pompeo – po ocjenama američkih diplomata najgori državni tajnik u dva i pol stoljeća američke diplomacije – zabranio je State Departmentu da novoizabranom predsjedniku proslijedi čestitke svjetskih državnika koje su stigle u ministarstvo vanjskih poslova. To je način na koji se u 21. stoljeću u Americi dokazuje lojalnost političkom šefu: sitnim podvalama i podlim komentarima.
Potez jeftinog diktatora
Na zgražanje slobodnog svijeta i veselje diktatora, Pompeo se kvalificirao u obje kategorije: mnogi su se i ovdje u Americi naježili kad je rekao da će State Department biti “spreman za mirnu tranziciju u drugi Trumpov mandat”. Jedan od poslova američkog državnog tajnika je da putuje po svijetu i stvarne ili potencijalne diktatore upozorava da moraju poštivati volju naroda. Državni tajnik Pompeo odabrao je stranu diktatora.
“Potezom diktatora” nazvali su visoki dužnosnici Pentagona Trumpovu iznenadnu odluku da smijeni ministra obrane Marka Espera. Smijenio ga je tvitom, bez razgovora s njim. Moglo bi se reći da je američki ministar obrane prilično važna pozicija, sigurno vrijedna par minuta razgovora. Osim toga, nikad u povijesti nije se dogodilo da predsjednik koji je izgubio izbore smjenjuje članove kabineta. Zašto? Što će nasljednik napraviti u dva mjeseca koliko je ostalo?
Također je nezapamćeno da se iz Pentagona – koji se kloni dnevne politike kao vrag križa – čuju riječi kao “potez diktatora”, makar anonimno. Nije jasno je li pozadina smjene ministra, koji je na čelu organizacije s najviše zaposlenika na svijetu, samo Trumpova taština ili postoje i vojni razlozi. Taština je jasna – Esper i načelnik glavnog stožera Mark Milley ispričali su se zbog sudjelovanja u Trumpovoj brutalnoj predstavi ovog ljeta, kad su mirni prosvjednici kod Bijele kuće rastjerani vojskom i suzavcem, da bi se Trump slikao pred crkvom s Biblijom u ruci.
Trump nije gotov sa smjenama?
Vojni razlozi možda se tiču Trumpove želje da se potpuno povuče iz Afganistana u iduća dva mjeseca, čemu se Pentagon opire. No, predsjednikov bijes ne staje na Esperu – očekuje se da bi ovih dana mogao smijeniti i direktoricu CIA-e Ginu Haspel i direktora FBI-a Chrisa Wraya.
To dvoje ljudi također je postavio Trump, ali su se oni opirali zahtjevima da u predsjednikovu korist politiziraju svoje agencije. Haspel ne želi objaviti neke dokumente koji navodno dokazuju “parave korijene” istrage Trumpove “ruske afere”, a Wray je predsjedsjedniku više puta stao na žulj izjavama da nema namještanja izbora ili da Rusija želi Trumpovu pobjedu.
Trumpovo divljanje po obavještajnim i sigurnosnim agencijama te zabrana da Bidenu daju brifinge o nacionalnoj sigurnosti počela je pomalo smetati republikancima, koji su isprva svi stali na Trumpovu stranu i doveli ishod izbora u pitanje. To je bilo toliko bizarno da je vođa republikanske većine u Senatu Mitch McConnell izjavio kako Biden nije izabran za predsjednika jer “ne biraju predsjednika mediji”, a u isto vrijeme zahvalio biračima što su njega ponovno izabrali za senatora, iako su McConnellovu pobjedu također proglasili mediji, a izabran je na istim listićima na kojima se glasalo za Bidena.
Biden se ne hvata na mamce iz Bijele kuće
Kako dani odmiču, sramota u koju Trump gura Ameriku postaje sve veća. Nakon što je Bidenu čestitala i Kina, jedini koji ne priznaju ishod američkih izbora su Vladimir Putin, Donald Trump i Republikanska stranka.
Počeli su se sramežljivo javljati neki republikanski senatori koji traže da se Bidenu ipak da što mu pripada za tranziciju; nema naznaka da te sugestije dopiru do Trumpa. Biden nastupa smireno, kaže da je Trumpova predstava “sramota”, ali se ne hvata na mamce iz Bijele kuće: ništa Trump ne bi volio više od glasne svađe s Bidenom; ne dobiva je.
Zato se predsjednik obrušava na FoxNews, televiziju koja mu je do zadnjeg dana pokorno služila, ali je doživjela sudbinu njegovih brojnih lojalista: Trump apsolutnu lojalnost očekuje, ali nikad ne uzvraća. Političar koji uvijek mora naći krivca u drugome, nikad u sebi, sad optužuje FoxNews da ga nije dobro pratio u kampanji, da su “zaboravili tko im je bio Zlatna Guska”, pa su im sad pali rejtinzi gledanosti (i Trump je izgubio, ali potonje on ne kaže).
Zašto se zapravo toliko bori za ostanak u Bijeloj kući
To je budalaština jer je FoxNews u kampanji bio osobni kanal Trumpa i Republikanske stranke, najljigavije dodvoravanje s hvalospjevima i izokretanjem stvarnosti. No, Trumpu netko treba biti kriv, a FoxNews mu možda bude i konkurencija ako nakon odlaska s vlasti odluči pokrenuti TrumpTV. To je uostalom bio i plan zbog kojega se kandidirao za republikansku nominaciju 2015. – politički se profilirati pa pokrenuti televiziju. Trump nije računao da će osvojiti nominaciju, pa onda osvojiti i Bijelu kuću. Sad se može vratiti izvornom planu.
Dok sve ovo traje, Ameriku guta novi outbreak pandemije; jučer je umrlo više od 1.700 ljudi, zaraženo je 150.000 u jednom danu, hospitalizacije su na 60.000 dnevno. Najgore su pogođene države koje su glasale za Trumpa, ali njega nije ni najmanje briga.
U nekoliko stotina tvitova i retvitova koje je objavio od dana izbora, niti jedan se ne tiče pandemije. To tjera na logično pitanje – zašto Donald Trump želi biti predsjednik Amerike, ako ga taj posao očito ne zanima? Odgovor možda leži u kaznenim istragama koje krenu nakon što izađe iz Bijele kuće. Što nas opet vraća na našu riječ dana: samopomilovanje.