Još gore – udarac na Bandića mogao bi doći s najgoreg mogućeg mjesta za HDZ, s mjesta koje je u posljednjih desetak mjeseci skupo, skupo koštalo stranku Andreja Plenkovića. S ulice.
Izbjegavanje, ignoriranje, bahatost
Usred predizborne kampanje za europske izbore prošlog proljeća sindikati su digli na noge “pola Hrvatske” zbog potpisa za referendum protiv mirovinske reforme. Priča koju su Andrej Plenković i resorni ministar Marko Pavić (inače, u rekonstrukciji Vlade preseljen u još važnije ministarstvo, ono regionalnog razvoja i fondova Europske unije) neshvatljivo ignorirali i podcijenili eksplodirala je u 748 tisuća potpisa prikupljenih protiv mirovinske reforme. Usred kampanje za izbore, dakle, građani su masovno obilazili štandove i potpisivali se protiv Vladine politike. Plenković je ustuknuo, dobili su što su htjeli. Na europskim izborima je HDZ prošao jako loše.
Slično se dogodilo i pred samu kampanju za predsjedničke izbore. Teško objašnjiv splet nesposobnosti, izbjegavanja vlastitog posla i odgovornosti, ignorancije i bahatosti je od štrajka prosvjetara napravio skoro pa opći pokret otpora protiv vlasti. U Zagrebu je na glavnom trgu prosvjedovalo 40-ak tisuća bijesnih građana. Protiv Vladine politike. Plenković je ustuknuo, dobili su što su htjeli. Na predsjedničkim izborima je HDZ-ova kandidatkinja izgubila.
Bolno previjanje
Ulica bi se, dakle, mogla dogoditi HDZ-u i pred parlamentarne izbore. Samo, ovaj put nema opcije da Plenković (ili tko god tad vodio HDZ) samo tako ustukne i da ljutitim prosvjednicima da ono što žele. Taktika SDP-a i svih ostalih koji će se vjerojatno u nekom trenutku pridružiti opozivu je jasna. Na sjednici skupštine koja će se održati u ožujku pokušat će se skupiti dvije trećine glasova gradskih zastupnika što bi bilo dovoljno za raspisivanje referenduma o opozivu zagrebačkog gradonačelnika.
Već tu će se HDZ bolno previjati – jer teško da mogu dati svoj potpis za opoziv važnog koalicijskog partnera u gradu i državi, a da ne izazovu dramatična politička previranja u stranci (koja će tad taman biti pred unutarstranačkim izborima), Zagrebu i Hrvatskoj. S druge strane, ne daju li HDZ-ovci potpis za referendum, radit će se o sličnoj situaciji kao kod pjesme, torte i kolača za Bandića koji su skupo stajali Kolindu Grabar-Kitarović. Ukratko, vrlo jakom argumentu opoziciji za ulazak u posljednjih pola godine mandata vlasti HDZ-a i partnera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ljetni referendum
Ako se ne skupi dovoljno gradskih zastupnika za pokretanje referenduma o opozivu Bandića, Maras i ekipa kane izaći na – štandove. Skupe li u 15 dana nešto više od 139 tisuća potpisa, što nije lako, ali nije ni nemoguće, referendum će morati biti raspisan. Ovo će biti ključni dio priče – uspiju li se SDP i ostali logistički organizirati te motivirati gradonačelnikom sve nezadovoljniju zagrebačku javnost, sve nakon toga će biti lagano jedrenje. Bitna politička pobjeda bit će već ostvarena i ostaje vidjeti samo kolika će se količina štete nanijeti političkim suparnicima.
Naime, predaju li se potpisi negdje u travnju (a takav je okvirni plan), procedura raspisivanja referenduma može potrajati maksimalno četiri mjeseca. Što znači da bi negdje vjerojatno početkom ljeta (jer pokušati raspisati referendum u polupraznom Zagrebu usred srpnja ili kolovoza bi bio megaskandal sam po sebi) Zagrepčani išli na svoja biračka mjesta i odlučivali o tome ostaje li Bandić prvi čovjek grada.
Tvrda matematika, nezgodna politika
Kako bi se u toj situaciji – koja se pritom događa samo tri-četiri mjeseca prije parlamentarnih izbora! – postavio HDZ, teško je zamisliti. Sigurno je jedino da ne postoji opcija koja bi tu stranku uspjela obraniti od goleme političke štete – ako okrene leđa Bandiću i krene pozivati Zagrepčane na opoziv, ljudi će ih ismijavati. Stanu li uz Bandića, razbjesnit će birače gore od uskoro bivše predsjednice države. Ovdje će, pritom, za HDZ situacija ipak biti nešto lakša ne bude li Plenković dotad više predsjednik stranke, ali će se i nekom drugom (a i cijelom zagrebačkom HDZ-u) moći legitimno postavljati pitanje o tome gdje su bili dok je stranka godinama bila “u krevetu” s Bandićem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako smo već pisali, smjena gradonačelnika referendumom je vrlo težak zadatak. Po slovu zakona, naime, za opoziv mora glasati više od trećine ukupnog broja birača u Zagrebu – što je oko 231 tisuću glasova, gotovo 100 tisuća više nego što je Bandićeva protukandidatkinja dobila u drugom krugu izbora 2017. godine. U zagrebačkom SDP-u, doduše, izvlače jednu drugu i za njih nešto optimističniju brojku – na predsjedničkim izborima je u Zagrebu jasno antibandićevski nastrojeni Zoran Milanović dobio nešto više od 227 tisuća glasova.
Vlak koji se ne da izbjeći
No, bez obzira na to hoće li na kraju biti dovoljno Zagrepčana da Bandića izbiju iz fotelje ljetnim referendumom, jasno je da će priča o HDZ-ovom koalicijskom suučesniku biti vruća tema na ulicama glavnog grada (i u nacionalnim medijima) cijele godine. Uspije li oporba prikupiti cca 139 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma, to će značiti da se će se samo nekoliko mjeseci pred nacionalne izbore domaća javnost žestoko i dugo baviti Bandićem i njegovim odnosima s vladajućom strankom.
Znači, ukratko, da će HDZ, ne bude li pravosudnog Deus ex machina (koji bi također ostavio nezgodna pitanja o tome s kim je ta stranka godinama surađivala) opet pred izbore imati ulični pokret protkan bijesom prema vlasti. Ovaj put, međutim, Andrej Plenković zaista neće biti kriv za ignoranciju i bahatost kojom je previdio razoran problem. Za razliku od sindikalnog referenduma i štrajka prosvjetara, ovaj vlak koji mu se približava velikom brzinom premijer (ili njegov nasljednik na čelu HDZ-a) gotovo da nikako ne može izbjeći. Može se samo nadati da šteta neće biti – fatalna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što uopće Andrej Plenković može učiniti da se izvuče od katastrofe koja slijedi zbog Bandića
Potpisi i prosvjedi su skupo stajali HDZ na europskim i predsjedničkim izborima. A pred parlamentarne bi mogli imati referendum o Bandiću
Ovaj put Andrej Plenković zaista neće biti kriv. Slaba će to, međutim, biti utjeha za njegovu stranku dogodi li se scenarij koji je jučer najavio šef zagrebačkog SDP-a Gordan Maras – da se udari na najbolniju točku kompozicije koja cijelo vrijeme održava aktualnu vlast. Na Milana Bandića.
Još gore – udarac na Bandića mogao bi doći s najgoreg mogućeg mjesta za HDZ, s mjesta koje je u posljednjih desetak mjeseci skupo, skupo koštalo stranku Andreja Plenkovića. S ulice.
Izbjegavanje, ignoriranje, bahatost
Usred predizborne kampanje za europske izbore prošlog proljeća sindikati su digli na noge “pola Hrvatske” zbog potpisa za referendum protiv mirovinske reforme. Priča koju su Andrej Plenković i resorni ministar Marko Pavić (inače, u rekonstrukciji Vlade preseljen u još važnije ministarstvo, ono regionalnog razvoja i fondova Europske unije) neshvatljivo ignorirali i podcijenili eksplodirala je u 748 tisuća potpisa prikupljenih protiv mirovinske reforme. Usred kampanje za izbore, dakle, građani su masovno obilazili štandove i potpisivali se protiv Vladine politike. Plenković je ustuknuo, dobili su što su htjeli. Na europskim izborima je HDZ prošao jako loše.
Slično se dogodilo i pred samu kampanju za predsjedničke izbore. Teško objašnjiv splet nesposobnosti, izbjegavanja vlastitog posla i odgovornosti, ignorancije i bahatosti je od štrajka prosvjetara napravio skoro pa opći pokret otpora protiv vlasti. U Zagrebu je na glavnom trgu prosvjedovalo 40-ak tisuća bijesnih građana. Protiv Vladine politike. Plenković je ustuknuo, dobili su što su htjeli. Na predsjedničkim izborima je HDZ-ova kandidatkinja izgubila.
Bolno previjanje
Ulica bi se, dakle, mogla dogoditi HDZ-u i pred parlamentarne izbore. Samo, ovaj put nema opcije da Plenković (ili tko god tad vodio HDZ) samo tako ustukne i da ljutitim prosvjednicima da ono što žele. Taktika SDP-a i svih ostalih koji će se vjerojatno u nekom trenutku pridružiti opozivu je jasna. Na sjednici skupštine koja će se održati u ožujku pokušat će se skupiti dvije trećine glasova gradskih zastupnika što bi bilo dovoljno za raspisivanje referenduma o opozivu zagrebačkog gradonačelnika.
Već tu će se HDZ bolno previjati – jer teško da mogu dati svoj potpis za opoziv važnog koalicijskog partnera u gradu i državi, a da ne izazovu dramatična politička previranja u stranci (koja će tad taman biti pred unutarstranačkim izborima), Zagrebu i Hrvatskoj. S druge strane, ne daju li HDZ-ovci potpis za referendum, radit će se o sličnoj situaciji kao kod pjesme, torte i kolača za Bandića koji su skupo stajali Kolindu Grabar-Kitarović. Ukratko, vrlo jakom argumentu opoziciji za ulazak u posljednjih pola godine mandata vlasti HDZ-a i partnera.
Ljetni referendum
Ako se ne skupi dovoljno gradskih zastupnika za pokretanje referenduma o opozivu Bandića, Maras i ekipa kane izaći na – štandove. Skupe li u 15 dana nešto više od 139 tisuća potpisa, što nije lako, ali nije ni nemoguće, referendum će morati biti raspisan. Ovo će biti ključni dio priče – uspiju li se SDP i ostali logistički organizirati te motivirati gradonačelnikom sve nezadovoljniju zagrebačku javnost, sve nakon toga će biti lagano jedrenje. Bitna politička pobjeda bit će već ostvarena i ostaje vidjeti samo kolika će se količina štete nanijeti političkim suparnicima.
Naime, predaju li se potpisi negdje u travnju (a takav je okvirni plan), procedura raspisivanja referenduma može potrajati maksimalno četiri mjeseca. Što znači da bi negdje vjerojatno početkom ljeta (jer pokušati raspisati referendum u polupraznom Zagrebu usred srpnja ili kolovoza bi bio megaskandal sam po sebi) Zagrepčani išli na svoja biračka mjesta i odlučivali o tome ostaje li Bandić prvi čovjek grada.
Tvrda matematika, nezgodna politika
Kako bi se u toj situaciji – koja se pritom događa samo tri-četiri mjeseca prije parlamentarnih izbora! – postavio HDZ, teško je zamisliti. Sigurno je jedino da ne postoji opcija koja bi tu stranku uspjela obraniti od goleme političke štete – ako okrene leđa Bandiću i krene pozivati Zagrepčane na opoziv, ljudi će ih ismijavati. Stanu li uz Bandića, razbjesnit će birače gore od uskoro bivše predsjednice države. Ovdje će, pritom, za HDZ situacija ipak biti nešto lakša ne bude li Plenković dotad više predsjednik stranke, ali će se i nekom drugom (a i cijelom zagrebačkom HDZ-u) moći legitimno postavljati pitanje o tome gdje su bili dok je stranka godinama bila “u krevetu” s Bandićem.
Kako smo već pisali, smjena gradonačelnika referendumom je vrlo težak zadatak. Po slovu zakona, naime, za opoziv mora glasati više od trećine ukupnog broja birača u Zagrebu – što je oko 231 tisuću glasova, gotovo 100 tisuća više nego što je Bandićeva protukandidatkinja dobila u drugom krugu izbora 2017. godine. U zagrebačkom SDP-u, doduše, izvlače jednu drugu i za njih nešto optimističniju brojku – na predsjedničkim izborima je u Zagrebu jasno antibandićevski nastrojeni Zoran Milanović dobio nešto više od 227 tisuća glasova.
Vlak koji se ne da izbjeći
No, bez obzira na to hoće li na kraju biti dovoljno Zagrepčana da Bandića izbiju iz fotelje ljetnim referendumom, jasno je da će priča o HDZ-ovom koalicijskom suučesniku biti vruća tema na ulicama glavnog grada (i u nacionalnim medijima) cijele godine. Uspije li oporba prikupiti cca 139 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma, to će značiti da se će se samo nekoliko mjeseci pred nacionalne izbore domaća javnost žestoko i dugo baviti Bandićem i njegovim odnosima s vladajućom strankom.
Znači, ukratko, da će HDZ, ne bude li pravosudnog Deus ex machina (koji bi također ostavio nezgodna pitanja o tome s kim je ta stranka godinama surađivala) opet pred izbore imati ulični pokret protkan bijesom prema vlasti. Ovaj put, međutim, Andrej Plenković zaista neće biti kriv za ignoranciju i bahatost kojom je previdio razoran problem. Za razliku od sindikalnog referenduma i štrajka prosvjetara, ovaj vlak koji mu se približava velikom brzinom premijer (ili njegov nasljednik na čelu HDZ-a) gotovo da nikako ne može izbjeći. Može se samo nadati da šteta neće biti – fatalna.