Nekad je nužno odabrati stranu

Što, zapravo, hrvatski sudovi kažu o sigurnosnim provjerama dužnosnika? Izvukli smo par zanimljivih presuda

Ustavni sud RH donio je par odluka na koje se sada mogu pozivati svi

Nakon masonskog skandala glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića, koji je bio prisiljen podnijeti ostavku, jer je zatajio da je član tajne udruge, ponovo je aktualizirano pitanje sigurnosnih provjera. Za glavnog državnog odvjetnika, primjerice, takva provjera nije potrebna. Ne provjerava se sigurnosno ni većina ostalih dužnosnika, među njima ni ministri. Suci, pak, ako žele na Vrhovni sud RH, moraju proći sigurnosnu provjeru.

Da sigurnosne provjere nisu bauk kakvim ih se pokušava prikazati, već jedan od pomoćnih alata u rukama države, potvrđuje i praksa hrvatskih sudova. Sudovi kažu da oni koje se provjerava moraju imati uvid u rezultate sigurnosnih provjera, te da procjena tajne službe može biti samo orijentir poslodavcu kod zapošljavanja ili imenovanja. Drugim riječima, svatko tko zapošljava može procijeniti je li mu ono što je tajna služba doznala uopće bitno. Ovdje valja naglasiti da je vrlo bitan stav o sigurnosnim provjerama zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske na čije se odluke svi mogu pozivati.

Političari razjedinjeni oko sigurnosnih provjera

Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin, inače član Državnoodvjetničkog vijeća i saborskog Odbora za pravosuđe, u četvrtak je izjavio kako bi po njegovom mišljenju trebalo provoditi sigurnosne provjere državnih odvjetnika i nakon što uđu u sustav. Pogotovo pri tome Grbin misli na osobu koja je kandidat za glavnog državnog odvjetnika. Predložio je čak Ministarstvu pravosuđa da po žurnom postupku izmjeni Zakon o Državnom odvjetništvu i prije imenovanja idućeg glavnog državnog odvjetnika inkorporira u njega obvezu sigurnosne provjere.

Novinari su uoči sjednice Vlade o mogućim sigurnosnim provjerama dužnosnika pitali gotovo sve ministre. Njihova mišljenja su još podijeljena, no sve su bliže stavu da se sigurnosne provjere ponovno uvedu. Ključno je ipak što misli ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. On najavljuje kako će se o mogućem uvođenju sigurnosnih provjera za dužnosnike raspravljati u idućim danima. Podsjeća uz to kako je bilo puno prigovora da se obavještajna zajednica ne bi trebala toliko petljati u imenovanja.

Sigurnosna procjena nije ključna kod zapošljavanja

Sudska praksa oko sigurnosnih provjera vrlo je zanimljiva i mogla bi političarima dati neke ideje za zakonsku regulativu oko sigurnosnih provjera. Naime, niz je sudskih postupaka koje su pokrenuli oni koji su dobili negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), pa im je to bilo zapreka za imenovanje ili napredovanje. Tužili svoje poslodavce ili pak one koji su ih birali.

Sudovi, a među njima kako smo spomenuli i Ustavni sud RH, te su tužbe mahom prihvaćali, zauzevši u konačnici stav kako isključivo sigurnosna procjena ne bi smjela biti ključna kod zapošljavanja ili imenovanja. Ustavni sud, koji je odlučivao o tužbi sutkinje Slavice Garac nakon što zbog loše sigurnosne procjene nije prošla na Vrhovni sud RH, rekao je upravo to. Njoj, naime, nije pokazan zaključak SOA-e, a Državno sudbeno vijeće ju je, unatoč tome, odbilo imenovati za sutkinju Vrhovnog suda RH. Sutkinja se žalila na takav tretman. Njezinu tužbu u kojoj je tvrdila da joj je povrijeđeno ustavno pravo na dostupnost pod jednakim uvjetima svakog radnog mjesta i dužnosti, Ustavni sud je prihvatio.

Naglasio je kako je, bez obzira na sigurnosnu procjenu SOA-e, Državno sudbeno vijeće samostalno trebalo donijeti konačnu ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka za imenovanje sutkinje na Vrhovni sud.

“Drugim riječima, u postupku imenovanja kandidata za suce, provođenje sigurnosnih provjera putem nadležne sigurnosno-obavještajne agencije predstavlja pomoćno sredstvo čije provođenje ne dovodi u pitanje ustavnu samostalnost i neovisnost DSV-a u odlučivanju o imenovanju sudaca”, naglasio je Ustavni sud.

Podaci tajne službe nisu baš uvijek tajni

Iz više sudskih odluka proizlazi i da svatko tko prolazi sigurnosnu provjeru mora imati mogućnost uvida u zaključak SOA-e. To je u normalnom postupku nužno kako bi ta osoba mogla propitivati ocjenu tajne službe, odnosno očitovati se na ono što je u njoj navedeno. Sudovi naglašavaju da je to ustavno pravo, kao i pravo što ga jamči Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Drugim riječima, ni SOA ni poslodavac ne mogu se pravdati tajnošću podataka, već su ih dužni pokazati osobi koja je provjeravana prije zapošljavanja.

Naglasio je to vrlo precizno Upravni sud u Rijeci u svojoj odluci iz travnja 2018. godine. Iako se u tom slučaju radilo o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo sud je jasno naveo svoju, kako kažu, prevladavajuću praksu. Tako piše da osoba koju se provjerava uopće ne može ostvariti svoje pravo na žalbu ako joj nisu poznati razlozi zbog kojih je dobila negativno očitovanje SOA-e.

Još jedan detalj iz te presude iznimno je zanimljiv i važan. Sud, naime, kaže kako klasificirani podaci ne mogu biti potpuno nedostupni ni široj javnosti. Doduše, svako šire objavljivanje ili neobjavljivanje takvih podataka mora biti dodatno obrazloženo.

I u ovoj odluci stoji kako je sigurnosna procjena SOA-e u biti samo mišljenje, a ne i suglasnost za primjerice zapošljavanje ili, kao u ovom slučaju, primitak u hrvatsko državljanstvo.

Treba vagati prava građana i zaštitu podataka

Da ne može mišljenje SOA-e ostati tajno dokazao je postupku pred Ustavnim sudom RH i jedan hrvatski policajac. Njegov slučaj iz 2018. zapravo je postao svojevrsni presedan. On je, naime, trebao dobiti cerfitikat za pristup tajnim podacima, no SOA je dala negativno mišljenje. Pri tome su mu poručili kako mu ne mogu reći zašto je negativno procijenjen, jer je to, eto, klasificirani podatak.

Policajac je podnio ustavnu tužbu i dobio spor. Ustavni sud podsjetio je kako i Europski sud za ljudska prava naglašava da se osnovna ljudska prava, a jedno od njih je i propitivanje odluka tijela javne vlasti, u ovom slučaju tajne službe, ne mogu neograničeno reducirati. Kod odlučivanja se mora posebno voditi računa o ravnoteži eventualne zaštite klasificiranih podataka i prava građana da ih propituju.

Zato je i tom policajcu dano za pravo da dobije razumnu mogućnost iznijeti argumente u svoju korist, te da se čituje o sigurnosnoj procjeni koju je SOA o njemu napravila.