Što znači iznenadni dogovor o suradnji dosad velikih suparnika, Irana i Saudijske Arabije? Kina igra veliku ulogu
Umjesto Washingtona, koji je desetljećima vodio glavnu riječ u regiji, na ovu političku scenu iskoračili su Kinezi
Još samo prije desetak dana, nitko na svijetu nije mogao zamisliti da bi dvije najveće suparnice u islamskom svijetu, Saudijska Arabija u kojoj dominiraju suniti te Iran gdje su u velikoj većini šijiti, mogle tajno dogovoriti ponovnu uspostavu diplomatskih odnosa i aktivirati pakt o sigurnosnoj suradnji. Osim vjerske netrpeljivosti, te dvije države vojno su se sukobljavale u trećim državama, Jemenu, Iraku i Libanonu. Zbog toga je suparništvo između Irana i Saudijske Arabije dugo utjecalo na napetosti i sukobe na Bliskom istoku.
Princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, stvarni vladar Saudijske Arabije, ne tako davno kazao je da pokraj iranskog vrhovnog vođe, čak i “Hitler izgleda dobro”. Sada pak saudijski ministar vanjskih poslova, princ Faisal bin Farhan, na Twitteru piše kako zemlje regije dijele istu sudbinu te da je zbog toga nužno zajedno raditi na izgradnji modela prosperiteta i stabilnosti. I još jedan fenomen: taj mini-mirovni sporazum nije postignut uz posredovanje SAD-a, što bi bilo logično, već uz pomoć Kine.
Narasla važnost Kine na Bliskom istoku
Umjesto Washingtona, koji je desetljećima vodio glavnu riječ u regiji i koji je – malo je reći – bio zatečen tim dogovorom, na veliku političku scenu iskoračili su Kinezi koji su do sada imali tek sporednu ulogu promatrača. Zasigurno više od SAD-a, razvojem događaja zaprepašteni su Izraelci. Oni su dugo ohrabrivali i snubili Saudijce da im se priključe u borbi protiv zajedničkog neprijatelja. Sada im je princ Mohammed preko noći okrenuo leđa.
Posrednička uloga Kine u pregovorima posebno je zabrinjavajuća za Washington. Peking je time pokazao koliko je narasla njegova gospodarska i politička važnost na Bliskom istoku, regiji koja je dugo bila oblikovana vojnim i diplomatskim angažmanom SAD-a. Između ostalog, Bliski istok je postao glavno tržište za kinesku robu široke potrošnje i tehnologiju. Kineski telekomunikacijski div Huawei prodao je sustave 5G mreže Saudijskoj Arabiji, Kataru, Kuvajtu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Kina je također najveći trgovinski partner Saudijske Arabije i najveći uvoznik njene nafte, a za razliku od Washingtona, Peking se zalaže za poslovanje bez ikakvih obaveza. S druge strane Kina je obećala Iranu 2021. da će uložiti 400 milijardi dolara u zemlju u zamjenu za isporuke nafte i goriva. Kina je inače i najveći kupac iranske nafte.
Gubitak za američke interese
Analitičari kažu da kineski vođa Xi Jinping smatra Iran strateški važnim partnerom jer je žestoki kritičar Zapada te bogat prirodnim resursima. Saudijski profesor Mohammed Alyahya, suradnik u Belferovom centru za znanost i međunarodne odnose na Harvardu, kaže da se sada pokazalo koliko Peking ima političkog utjecaja u Teheranu te koliko su razvijene i duboke njegove gospodarske veze s Rijadom.
Kina želi stabilnost u regiji jer uvozi oko 40 posto nafte iz Zaljeva, smatra Jonathan Fulton, viši suradnik za programe za Bliski istok pri Atlantic Councilu. Mark Dubowitz, izvršni direktor Foundation for Defense of Democracies, istraživačkog instituta sa sjedištem u Washingtonu, opisao je obnovljene iransko-saudijske veze uz kinesko posredovanje kao “gubitak, gubitak, gubitak za američke interese”.
Širenje kruga saveznika
Dodao je da to pokazuje da Saudijci ne vjeruju Washingtonu da će im čuvati leđa, a da Iran vidi šansu u približavanju Pekingu kako bi spriječio ili barem ublažio štetu od daljnje političke i ekonomske izolacije Zapada.
Yasmine Farouk, znanstvenica Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, istraživačke skupine iz Washingtona, smatra pak da Rijad, kad je riječ o obrani i sigurnosti, “još uvijek razmišlja na engleskom, ali da istodobno želi širiti krug saveznika”. Zato se, kaže, Rijad okreće Pekingu s kojim je potpisao sporazum o strateškom partnerstvu te, među ostalim, izrazio interes za pridruživanje Šangajskoj organizaciji za suradnju pod pokroviteljstvom Pekinga.
‘Kinesko stoljeće’
Steven Cook, viši suradnik za studije Bliskog istoka pri Vijeću za vanjske odnose, tvrdi pak da političari na Bliskom istoku vjeruju da će 21. stoljeće, biti kinesko stoljeće. Saudijski diplomati objasnili su američkim kolegama da su pristali na sporazum jer su se Iranci obvezali da će pobunjeni Huti u Jemenu, koji su pod njihovom kontrolom, zaustaviti napade na Saudijsku Arabiju i smanjiti potporu anti-saudijskim militantnim skupinama.
Iran i Saudijska Arabija vodili su proxy rat u Jemenu, u kojem je više od 377.000 ljudi umrlo od nasilja, gladi ili bolesti. U isto vrijeme, Huti su ispalili stotine projektila i naoružanih dronova na Saudijsku Arabiju. Postignuti dogovor ipak ne znači da su suniti iz Rijada i šijiti iz Teherana ostavili po strani duboke vjerske razlike pa zbog toga tek valja vidjeti kako će se njihovi odnosi razvijati.
Tel Avivu propale nade
Što se pak Izraela tiče, Rijad je pokazao interes za normalizaciju odnosa s Tel Avivom, no prije toga traži sigurnosna jamstva od SAD-a te pomoć u razvoju civilnog nuklearnog programa. Nakon što je uspostavio diplomatske odnose s drugim zaljevskim državama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom, Izrael je želio učiniti to i sa Saudijskom Arabijom. Takav bi potez označio promjenu njegova statusa u neprijateljskom susjedstvu te kraj izolacije od strane arapskog svijeta.
Zbog toga je sada Tel Aviv uvjeren da su dogovorom u Pekingu propale sve nade u stvaranje antiiranske koalicije s Rijadom. Osim brutalnog ubojstva novinara i disidenta Jamala Khashoggija, Washington ne može oprostiti princu Mohammedu što je prošle jeseni, unatoč obećanju predsjedniku Joeu Bidenu, smanjio proizvodnju nafte kako bi podigao njenu cijenu. Zbog toga su optužili princa da podržava ruskog predsjednika Vladimira Putina.
‘Bitka narativa za budućnost’
Mara Rudman, izvršna potpredsjednica za politiku u Centru za američki napredak i izaslanica za Bliski istok bivšeg predsjednika Baracka Obame, kazala je da sporazum iz Pekinga pokazuje da su SAD dobile konkurenta na globalnoj pozornici. “Bitka za prevlast nipošto više nije ograničena na Indo-Pacifik niti samo na ekonomiju, sigurnost ili diplomatski angažman.”
Unatoč velikoj pobjedi Kine, SAD još uvijek dominiraju sa svojim trgovačkim, vojnim i obavještajnim vezama s većinom ključnih igrača u regiji. No, Peking će iskoristiti dogovor u Pekingu kako bi pokazao da Kina predstavlja alternativu poretku koji je u svijetu uspostavio Washington. “Ovo je bitka narativa za budućnost međunarodnog poretka”, zaključio je Yun Sun, direktor kineskog programa u Stimson Centru, istraživačkom institutu sa sjedištem u Washingtonu.