Odlaskom Jim Mattisa iz Trumpova kruga je nestao i zadnji od tzv. “osovine odraslih” – iskusnih političara, mahom bivših generala – koji su administraciji davali kakvu-takvu stabilnost. Trump je sad sam na čistini – a ništa drugo što ga snalazi zadnjih tjedan dana nije bolje od katastrofe sa Sirijom. Njegov bivši odvjetnik završio je u zatvoru za kaznena djela za koja je Trump suokrivljen; njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost isto će vjerojatno u zatvor, a istraga veza Trumpa i Kremlja u kampanji samo se grana i postaje sve opasnija.
Mattis prvi koji je iz administracije otišao svojom voljom
Jim Mattis, prekaljeni general poznat po tome da nikad ni od čega ne odustaje, prvi je od pedesetak Trumpovih ljudi koji je iz administracije otišao svojom, a ne Trumpovom voljom. Predsjednik to nije mogao trpjeti, pa je lagao da se umirovio. Onda je Mattis objavio pismo ostavke – zapravo katastrofalnu kritiku Trumpovih pogleda i njegova karaktera – te otkrio da je podnio ostavku jer ne može više raditi s takvim predsjednikom. Potom se saznalo da je Trump, također neobjašnjivo, odlučio prepoloviti broj vojnika u Afganistanu. Odlazak Mattisa, zadnjeg “odraslog u prostoriji” prekretnica je u povijesti Trumpove administracije. Ako je ovo dosad bio kontrolirani kaos, sve što ćemo vidjeti dalje bit će nekontrolirano ludilo.
“Porazili smo ISIS u Siriji, moj jedini razlog da budemo tamo u vrijeme Trumpova predsjedništa.” Tim je tvitom u srijedu ujutro američka vanjska politika izvrnuta naglavce. Bijela kuća pojasnila je predsjednikove riječi: potpuno povlačenje navodno je već počelo. Impulzivna odluka donesena je bez pravih konzultacija, što otvara pitanje – zašto. Pogledajmo tko od nje ima koristi. Riječ je de facto o predaji Sirije Rusiji i Iranu i o sramotnoj izdaji američkih saveznika Kurda, koji su se godinama na terenu borili kao zamjenske američke kopnene snage, dok su Amerikanci napadali ISIS iz zraka. Sad su Kurdi prepušteni na milost i nemilost Turskoj.
Trump je odluku donio večer prije tvita – iako su se ministri obrane, vanjskih poslova i još par suradnika oštro protivili povlačenju. Načelnika glavnog stožera Trump nije ni konzultirao – general je o tome saznao ujutro, s Twittera. Nakon odluke, Trump se nije pojavio pred novinarima, nego je na Twitter stavio video gdje objašnjava kako bi “i oni htjeli da se povučemo”, pokazavši prstom prema nebu. Mislio je valjda na poginule američke vojnike u operacijama u Siriji. Dan kasnije saznalo se da je Trump odlučio prepoloviti i broj američkih vojnika u Afganistanu, još jednoj nezavršenoj misiji. Kako je ta odluka donesena, još se ne zna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odmah je bilo jasno da administracija ne podržava Trumpovu odluku
Bilo je odmah jasno da administracija ne podržava kapitulaciju pred Rusijom i Iranom – Mattisova ostavka to je samo potvrdila. “Predsjednik je neodgovorno ugrozio živote američkih vojnika, otklonio pritisak s ISIS-a i dopustio im da se regrupiraju, a našim sirijskim, iranskim i ruskim protivnicima isporučio stratešku pobjedu. To je pogreška kolosalnih razmjera. Trump ni ne zna koliko je ugrozio Ameriku”, rekao je CNN-u dužnosnik iz samog vrha administracije.
Za detalje o povlačenju Bijela kuća upućivala je novinare na Pentagon, a Pentagon nazad na Bijelu kuću. Povlačenje iz Sirije potpuno je suprotno svemu što su Trumpovi najbliži suradnici dojučer govorili. Amerika se neće povući sve dok je u Siriji i jedan iranski vojnik ili plaćenik, rekao je prije par mjeseci Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. “Ostat ćemo tamo sve do fizičkog uništenja ‘Kalifata’. Sve drugo bilo bi neodgovorno.” To je Brett McGurk, predsjednikov savjetnik za borbu protiv ISIS-a, rekao – prošlog tjedna. “U Siriji i dalje postoji značajna koncentracija najokorjelijih boraca ISIS-a. Ne možemo se samo pokupiti i otići. Tko zna išta o ovom sukobu, to razumije.” To je bila McGurkova istina prošlog tjedna. Pokušaji novinara da dođu do njega nakon Trumpove odluke o povlačenju bili su neuspješni.
Najgora osuda Trumpa među republikancima, ali i demokratima
Politička reakcija bila je dosad najgora osuda Trumpa među njegovim republikanacima, kao i demokratima. Riječ je o “kolosalnoj pogrešci”, rekao je senator Marco Rubio, s kojom se “nitko od nas ne slaže”, dodao je senator iz Teksasa John Cornyn – obojica su inače žestoki trampovci. Jedan od Trumpu najbližih senatora, Lindsey Graham, rekao je da je odluka o povlačenju “katastrofa”, “mrlja na časti Sjedinjenih Država”, “izdaja kurdskih saveznika”. “Da je ovo napravio Barack Obama, živoga bismo ga pojeli”, rekao je. Demokrati u Senatu suglasni su s republikancima – riječ je o ničim izazvanom i nepotrebnom ustupku Rusiji i Iranu, koji će vjerojatno pomoći oživljavanju ISIS-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump nije imao obraza suočiti se s kritičarima – unaprijed planirani sastanak s predsjednikom senatskog odbora za vanjsku politiku otkazao je dok je Bob Corker sjedio u Bijeloj kući i čekao da ga predsjednik primi. Riječ je o šefu relevantnog odbora, pritom republikancu, u trenutku kad Amerika iz temelja mijenja vanjsku politiku. Trump je rekao suradnicima da Corkera pošalju doma. Pet senatora poslalo je Trumpu pismo i zatražilo da promijeni odluku o povlačenju – potpisalo ga je dvoje demokrata te spomenuti Rubio i Graham, ali i još dvoje vrlo tvrdih republikanaca koji predstavljaju jezgru Trumpovih birača – senatori Tom Cotton i Joni Ernst. Uzalud.
Što su američki vojnici uopće radili u Siriji?
Dva koraka unatrag: zašto je Amerika uopće u Siriji? Barack Obama ograničeno je intervenirao nakon što je dobar dio Iraka i Sirije zauzela teroristička organizacija ISIS. Kad su počeli objavljivati barbarske snimke pogubljenja američkih taoca – kojima su pred kamerama tupim nožem odrubljivali glave – Obama je poslao avione, angažirao Kurde kao podršku na terenu i pridružio im malu grupu američkih vojnika. Misija oko 2.000 pripadnika specijalnih jedinica u Siriji bila je nevjerojatno uspješna – stukli su ISIS do te mjere da je izgubio 99 posto teritorija koji je kontrolirao 2014. To je mala grupa vojnika (za usporedbu, u Afganistanu ih je 15 tisuća), koja ne košta puno. Imala je tri strateška cilja: uništenje ISIS-a, podršku Kurdima i ograničenje ambicija Irana. Smješteni su uglavnom na sjeveru, gdje vladaju Kurdi. No, manja – i najvažnija – grupa Amerikanaca je na jugu, gdje Iranu kvare posao: strateški cilj Teherana je uspostava “šijitskog koridora” od Irana do Mediterana, kroz Irak, Siriju i Libanon. Ti američki vojnici prekidaju koridor kod Deir-el-Zura. Trump ih je sad povukao i pola Bliskog istoka predao Iranu.
Amerikanci su držali na životu Kurde, svoje najvjernije saveznike – stotine tisuća ih je poginulo nadajući se da će im Amerika pomoći da ostvare autonomiju u Siriji jednom kad se bude odlučivalo o budućnosti zemlje. Trump ih je upravo izdao. U sirijskoj operaciji ISIS je ozbiljno poražen, ali nije iskorijenjen – ostaje opasan i nakon što je desetkovan na terenu. No, u Siriji je i dalje 20 do 30 tisuća njegovih pripadnika. Sat vremena nakon Trumpova tvita, pripadnik ISIS-a raznio se u Raki, danas oslobođenom sjedištu “Kalifata”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za razliku od drugih američkih intervencija, ovu u Siriji gotovo nitko nije smatrao problematičnom, baš zato jer se koncentrirala na ISIS. Podržavali su je sirijski susjedi i glavni igrači u regiji. Jedina zemlja koja joj se protivila bila je Rusija, koja je i sama intervenirala – na strani Asada – u jesen 2015. U konsternaciji nakon Trumpove objave povlačenja, Marco Rubio napisao je kako je “pronašao barem jednu stranu koja podržava povlačenje” i retvitao čestitku Trumpu koja je došla iz Kremlja.
Trumpova odluka kolosalna je greška iz barem četiri razloga
Neće biti kraja interpretacijama zašto se ovo dogodilo, ali trebate znati je da je američko povlačenje iz Sirije JEDINA tema za koju pouzdano znamo da je bila točka razgovora na summitu Trumpa i Putina prošlog ljeta u Helsinkiju. Zaključci dolaze sami od sebe. Trumpova odluka kolosalna je strateška greška barem iz četiri razloga. Prvo, povlačenje je debelo preuranjeno: ISIS je potučen, ali ne i dokraja poražen. Američko povlačenje savršen je materijal za vahabitsku propagandu o “porazu križara”. Drugo, Amerika je iznevjerila Kurde, koji su joj služili kao zamjenske kopnene snage na terenu; njihovo izručivanje na milost i nemilost Erdoğanu može pomoći obnovi i metastaziranju ISIS-a, ili Kurde otjerati na stranu Irana – i jedno i drugo upravo je suprotno temeljnim američkim interesima.
Treće, povlačenjem iz Sirije dok su tamo Rusija i Iran, Trump je eliminirao američku pregovaračku poziciju u budućim pregovorima o budućnosti Sirije. Na njima će glavnu riječ imati Rusija, Iran, Turska – niti jedna nije demokratska država. Konačno, povlačenje znači predaju ključnih dijelova Sirije Asadu. To će ojačati iransku ulogu u Siriji i na Bliskom istoku – Teheran će prvi put uspostaviti neprekinuto područje utjecaja i izaći na Sredozemlje (tzv. šijitski kopneni most Teheran-Mediteran), te još ozbiljnije ugroziti Izrael i postati najutjecajniji igrač u regiji. Sve to izravno je suprotno interesima Amerike i njenih saveznika, kao i interesima većine građana Sirije, u kojoj je poginulo gotovo pola milijuna ljudi, a oko 11 milijuna je izbjeglo. Trumpovom odlukom Rusija i Iran postali su glavni igrači u geostrateškom centru Bliskog istoka, na granici pet važnih američkih saveznika – Izraela, Jordana, Iraka, Turske i Libanona. Također, Trump je Ameriku zapravo isključio iz budućih pregovora o političkom rješenju u Siriji. Američkim protivnicima isporučio pobjedu, bez ikakvog stvarnog razloga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najgore će biti Kurdima. Amerika je “na rubu još jednog povijesne izdaje kurdskih saveznika”, rekao je medijima član Trumpove administracije, koja ih je izdala. To će vjerojatno dovesti do produljenja rata u Siriji: američko povlačenje Kurde na tanjuru isporučuje njihovim glavnim neprijateljima – Turskoj, većoj i bolje organiziranoj sili, koja ih dosad nije smjela dirati jer su bili američki saveznici. No, Trumpova odluka imat će posljedice i daleko izvan kurdskog teritorija – nakon ove izdaje, tko će se u budućnosti htjeti povezati s Amerikancima? Kako će Washington u nekom novom ratu steći saveznike, ako je Kurde tako sramotno iznevjerio?
Odluka uslijedila pet dana nakon razgovora Trumpa i Erdoğana
Sve ovo posljedica je Trumpove kalkulacije – suprotne svemu što je američka politika bila zadnjih 70 godina. Novi kredo kaže: ako kupuješ američko naoružanje, onda si dobar. Ako gineš s Amerikancima – sorry, to nema dolarsku vrijednost. Promjena politike koja je Kurde izručila Turskoj došla je pet dana nakon telefonskog razgovora Trumpa i Erdoğana, gdje je očito postignut deal, a Kurdi izdani. Iste večeri kad je Trump na sastanku sa suradnicima – unatoč njihovom protivljenju – odlučio o povlačenju iz Sirije, State Department dao je amen za prodaju raketnog sistema Patriot Turskoj za 3,5 milijarde dolara. Deal je očito u tome da Turska kupi američko naoružanje (a ne ruski S-400, kako se prijetila), a Amerika zauzvrat pusti Erdoğanu da radi s Kurdima što ga je volja. Logikom koja vodi Trumpa – što nikad prije nije bila američka politika – čini se da bi Bijela kuća masno honorirala hrvatsku odluku da umjesto izraelskih kupi američke F-16. Tu je Trump i ne znajući odgovorio na pitanje zašto Hrvatska još nije načistu oko kupnje aviona. Po turskom primjeru, da Hrvatska kupi američke avione, Trump bi stao na njenu stranu ne samo u skandaloznom uplitanju u ishod izbora u BiH, nego bi joj vjerojatno pustio da okupira Hercegovinu (nemojte me shvatiti doslovno). Tako razmišlja čovjek koji nikoga ne sluša, ni o čemu ništa ne zna i vodi se samo kratkoročnim “pobjedama”.
Na Balkanu se to vjerojatno neće vidjeti, ali kurdski problem vrlo je izgledan. Već ranije ove godine Erdoğan je napao kurdsku enklavu na sjeveru Sirije. Kurdi su hitro prebacili snage s juga – gdje su se dotad borili protiv ISIS-a – na sjever, da se bore protiv Turske. Trumpova administracija samo je gledala. To će se sad dogoditi na puno većoj skali i otvorit će mogućnost obnove ISIS-a: ne samo da će oni iskoristiti američko povlačenje u propagandne svrhe kao “pobjedu Kalifata”, nego će imati odriješene ruke kad Kurdi snage preusmjere na neprijatelje koji ih nisu ozbiljno ugrožavali prije povlačenja. Time će vahabitskim barbarima – kojih još ima nekoliko desetaka tisuća – biti otvoren prostor za proplamsaj. I sve to bez ikakvog pravog razloga, samo zahvaljujući ignorantu Trumpu, koji je procijenio da je prodaja jednog raketnog sistema vrednija od cijele Sirije. Malo nakon razgovora s Trumpom u petak, Erdoğan je već poslao grupu komandosa preko granice da napadnu Kurde. Računica je jasna – čak i da zauzmu samo dio kurdskog teritorija, to će Turcima donijeti mjesto za pregovaračkim stolom kad se bude odlučivala sudbina Sirije. Trumpova Amerika, koja je pobjegla, tu neće imati utjecaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kurdima sad ostaje još jedan saveznik – Asadova vlast u Damasku
Što to znači za Kurde? Njima nakon američke izdaje ostaje samo jedan saveznik – Asadova vlast u Damasku. Drugim riječima – Iran. Dakle, Amerika je naoružala, obučila i iznevjerila saveznika, koji će onda – u nedostatku drugog izbora – preći na stranu najvećeg američkog neprijatelja. Stvar je besmislena – u ovom kupusu ne treba tražiti logiku, jer je nema. Ne drži vodu ni Trumpova sumanuta ideja da se ratovi naplaćuju tako da “uzmeš njihovu naftu”: mnoga sirijska naftna polja drže baš Kurdi, kojih se Trump odrekao. U ovom ludilu nema sistema.
Nije bolje ni drugim saveznicima. Trump se proglašava najvećim prijateljem Izraela u povijesti jer je preselio ambasadu u Jeruzalem. No, malo što je ozbiljno ugrozilo Izrael kao njegova odluka o naprasnom povlačenju iz Sirije. Kad Amerikanci napuste tanki potez kod Deir-el-Zura – glavnu branu uspostavi šijitskog koridora od Teherana do Mediterana, a Kurdi se preusmjere na sjevernu opasnost od Turske, taj će prostor preuzeti Asadove snage. Prvi put od Islamske revolucije Iran će vojno i politički zavladati neprekinutim kopnenim mostom od Afganistana do Mediterana – preko Iraka i Sirije, sve do Libanona. Taj geostrateški poduhvat – u rangu Aleksandra Velikog – olakšat će iranske napade na Izrael. To se nije moralo dogoditi, ali hoće zbog državničke mudrosti velikog prijatelja Izraela Donalda Trumpa. Da je to bio očajan dan za Izrael, govori reakcija Benjamina Netanjahua: “To je, jasno, američka odluka. Razmotrit ćemo posljedice.” Posljedice će biti još brojnije Hezbolahove rakete na izraelske gradove.
Zašto je Trump to napravio? Cijena angažmana u Siriji bila je tako niska da je Pentagon lako može održati bez da ugrozi druge prioritete. Nije bilo pritiska javnosti da se ode iz Sirije – ako išta, rat protiv razbojnika koji su objavljivali snimke zvjerskih pogubljenja Amerikanaca smatralo se opravdanim. Kako sam rekao, Trump se možda htio ukloniti s puta Erdoğanu. Možda je to napravio jer je kompromitiran, a odnosi s Putinom na drugim poljima su se zakomplicirali, pa je ovo bila prilika da se oduži čovjeku koji mu je pomogao da dođe na vlast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Donald Trump naprosto ne želi da Amerika brani saveznike
Istina, povlačenje iz Sirije u skladu je s Trumpovim svjetonazorom. On uživa biti vrhovni zapovjednik najveće vojske na svijetu, za koju se u njegovu mandatu izdvaja najviše novca u povijesti, ali bi tu vojsku najradije držao kod kuće. Ne želi da Amerika brani saveznike, niti da održava poredak koji je sama uspostavila i koji je svijetu donio sedam desetljeća mira. Svjetske probleme prepušta drugima, a ti drugi u pravilu su gori od Amerike – od Asada do Putina. No, upravo s njima Trump dijeli porive kakvih se demokratska društva groze: zloupotrebljava vojsku u unutarnjopolitičke svrhe. Šalje je na granicu s Meksikom da zaustavlja imigrante i da gradi zid. Ako je povlačenje iz Sirije znak što treba očekivati u preostale dvije godine mandata, puno je razloga za zabrinutost. Trump tretira saveznike gore od protivnika. Južna Koreja mogla bi s razlogom razmotriti sudbinu Kurda, kao i sve članice NATO-a. Hoćemo li se za par tjedana probuditi s novim Trumpovim tvitom o istupanju Amerike iz NATO-a? Zvuči ludo, ali pogledajte što on radi i shvatit ćete da se to može dogoditi doslovno sutra ujutro.
Postoje i alternativna objašnjenja njegovih postupaka. Kažu kako se Trump povukao iz Sirije da skrene pažnju s katastrofalnih vijesti o suđenjima i istragama: njegov bivši odvjetnik je priznao krivnju i ide tri godine u zatvor za djela u kojima je Trump sukrivac; njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn također će vjerojatno u zatvor: radio je kao agent turske vlade, pa se sve ovo možda spoji u jedan veliki loop. Tužitelji su utvrdili su da je Trump koristio svoju dobrotvornu zakladu kao kasicu-prasicu, pa su je jučer ugasili. I to su sve raspleti koji nemaju veze s najvećim Trumpovim problemom – istragom specijalnog tužitelja o vezama s Rusijom u kampanji. Stvari ne stoje dobro ni politički – Trump odbija potpisati proračun u kojem nema novca za gradnju zida prema Meksiku. Prijeti blokadom državnog računa. Diverzija sa Sirijom dođe kao zgodna prilika za odvlačenje pažnje, iako ima posljedice neusporedive sa zašutkivanjem pornozvijezde s kojom je Trump imao aferu.
Četiri moguća scenarija nakon Trumpove odluke o povlačenju iz Sirije
Koji su scenariji nakon Trumpove odluke o povlačenju iz Sirije? Ako preskočimo mogućnost da je on pod pritiskom opozove, odgodi ili modificira, povlačenje u roku 30 dana – što je najavila Bijela kuća – dovest će do nekoliko katastrofalnih ishoda. Svaki će biti posljedica zanemarivanja lekcija koje je Amerika naučila na Bliskom istoku – ali ih nije naučio Trump. Prvo, Iran uspostavlja “šijitski koridor”, kontrolu nad strateškim neprekinutim teritorijem do Mediterana, kakvu nije imao od 1979. Izrael je pod svakodnevnim napadima Hezbolaha. Drugo, ISIS preživljava. Možda i ojačava, barem na granici Sirije i Iraka. Američki “bijeg” je snažno propagandno sredstvo za regrutiranje novih fanatika, koji su dugo bili suzdržani jer je odlazak u ISIS dojučer značio odlazak u brzu smrt. Sad se ta kalkulacija mijenja. Trumpovo povlačenje Siriju prepušta Asadu, što radikalizira sunitske radikale protiv šijitske vlasti.
Treće, Kurdi u Siriji – nakon što su im propale sve druge opcije – priklanjaju se Asadu, koji im daje neku razinu autonomije na sjeveroistoku. Dakle, dojučerašnji glavni američki saveznik prelazi na stranu jednog od glavnih američkih neprijatelja. I to je dobar scenarij. Jer loš scenarij znači da se Asad udružuje s Turskom protiv Kurda, uz ruski blagoslov, što znači novi građanski rat, pa broj mrtvih više ne bi bio pola milijuna, nego nekoliko milijuna. Četvrto, buktaju novi pozivi na džihad među islamistima diljem svijeta – radikalizirani propovjednici mržnje ponavljaju ISIS-ovu interpretaciju Trumpovih poteza (doduše netočnu) da je Amerika intervenirala u Siriji protiv sunitskog ISIS-a, povukla se kad je mislila da ga je porazila, te zemlju prepustila šijitima i njihovim saveznicima (Iranu i Asadu). Dolazi do skoka u broju terorističkih napada, prvenstveno u Europi, ali i u Americi.
Najizgledniji scenarij je onaj da će se obnoviti Islamska država
Najizgledniji od svih scenarija je obnova ISIS-a – u tome već imamo iskustva. Kad se pod Obamom Amerika počela povlačiti iz Iraka, teroristička organizacija nastala iz al-Kaide u Iraku i Siriji bila je desetkovana. CIA je 2010. procijenila da ISIS ima jedva 700 boraca. Pentagon je bio ubio 34 od 42 vođa ISIS-a. Nagradu za glavu vođe ISIS-a Washington je tad snizio s pet milijuna na samo sto tisuća dolara. Taj vođa bio je Abu Bakir al-Bagdadi, koji će nakon američkog povlačenja “Kalifat” proširiti na polovicu Sirije i trećinu Iraka, uključujući i drugi najveći irački grad Mosul. Bagdadi je 2014. kontrolirao teritorij veličine Velike Britanije. State Department je morao povisiti nagradu za njegovu glavu na 25 milijuna dolara.
Zašto je to važno danas? Dok se njegova snaga procjenjivala na 700 boraca i gotovo nikakav teritorij, ISIS se uspio dići iz pepela i postati najopasnija, najbogatija i najveća teroristička organizacija na svijetu. To je bilo zadnji put kad je Washington procijenio da su zapravo gotovi. Danas je ISIS ponovno “poražen”, kaže Trump. Ali sad nije na 700, nego na 20 do 30 tisuća boraca. No, militanti mogu mirovati, pa postoji i drugo mjerilo opasnosti – broj napada. Samo u Iraku (gdje postoje podaci, jer je Sirija u kaosu) ISIS je ove godine izveo 1.200 terorističkih napada. Unatoč tome, premijer Hajdar al-Abadi proglasio je da je ISIS “poražen”. Kao i Trump.
Trump je Putinu dao najbolji poklon koji je mogao poželjeti
Božić je uranio u Kremlju, slažu se američki mediji. Odlukom o povlačenju iz Sirije Trump je Putinu dao najbolji poklon koji je ovaj mogao poželjeti. Ali to nije sve. Istog dana, Trumpova administracija odlučila je ukinuti sankcije dvjema tvrtkama u vlasništvu Olega Deripaske. Za Putinovog oligarha možda znate jer je u jednom trenutku, kupnjom aluminijskog kombinata, držao četvrtinu crnogorske ekonomije. Ovdje je poznatiji kao operativac Kremlja kojemu je Paul Manafort iz nekih prethodnih mutnih poslova dužan 10 milijuna dolara. Dok je bio šef Trumpove kampanje, Manafort mu je otplaćivao dug tako što je Deripasku – pazite sad, ovo ne bi napisao ni John Le Carré – redovito brifirao o unutarnjim odnosima u kampanji i planovima budućeg predsjednika Amerike. Sad je Trump uzvratio i Trumpovom oligarhu dao odrješenje grijeha za financiranje ruske agresije u Ukrajini. “Recimo da ste – hipotetski govoreći – predsjednik Amerike i da vas u isto vrijeme Rusija drži u šaci. Što biste u tom slučaju napravili – odnosno, što biste VIŠE napravili od toga da se povučete iz Sirije i da Deripaski ukinete sankcije? Pitam samo hipotetski”, napisao je jučer Preet Bharara, bivši državni tužitelj u New Yorku, kojega je Trump smijenio kad je počeo istraživati poslovanje njegove korporacije.
Ostavka Jima Mattisa i javno poniženje koje je u pismu Trumpu uputio bivši ministar obrane dosad je najgora uvreda koju je predsjednik doživio iz vlastitih redova. Čovjek koji se redovito busa u prsa svojom snagom i obećanjem “pobjeda”, podvukao je rep u Siriji i povukao se bez logičnog objašnjenja. Nije trebalo dugo da signal o njegovoj slabosti prepoznaju u svijetu – u bujici nevjerojatnih vijesti o Siriji, Afganistanu, blokadi proračuna i Trumpovim pravosudnim skandalima nezapaženo je prošla poruka iz Pjongjanga. Kim Jong-un nanjušio je slabost i rekao da – unatoč “ljubavi” između dvojice koju je Trump bio proglasio – Sjeverna Koreja nema namjeru riješiti se nuklearnog oružja. Tako to bude s luzerima koji se busaju u prsa. Trump je sveden na svoju mjeru. Nakon ovog tjedna, očekujte putanju nizbrdo. Nizbrdica će biti strma.
Što znači odlazak Jima Mattisa, ministra obrane kojem je prekipjelo pa je Trumpa ponizio kao nitko dosad
Telegramov dopisnik iz Amerike analizira događanja nakon odluke američkog predsjednika da iz Sirije povuče vojsku
Jim Mattis, prekaljeni general poznat po tome da nikad ni od čega ne odustaje, prvi je od pedesetak Trumpovih ljudi koji je iz administracije otišao svojom, a ne Trumpovom voljom. Predsjednik to nije mogao trpjeti, pa je lagao da se umirovio. Onda je Mattis objavio pismo ostavke – zapravo katastrofalnu kritiku Trumpovih pogleda i njegova karaktera – te otkrio da je podnio ostavku jer ne može više raditi s takvim predsjednikom. Potom se saznalo da je Trump, također neobjašnjivo, odlučio prepoloviti broj vojnika u Afganistanu. Odlazak Mattisa, zadnjeg "odraslog u prostoriji" prekretnica je u povijesti Trumpove administracije. Ako je ovo dosad bio kontrolirani kaos, sve što ćemo vidjeti dalje bit će nekontrolirano ludilo.
Donald Trump odlučio je naprasno povući američke vojnike iz Sirije, gdje su se s Kurdima borili i gotovo potukli ISIS. Napravio je tu usprkos pokušajima svih savjetnika da ga odvrate od te ideje. To zapravo znači da je Amerika kapitulirala i Siriju izručila Rusiji i Iranu, jednom od svojih glavnih neprijatelja. Trumpovo podvijanje repa gotovo je neobjašnjivo ako ne vjerujete u teoriju da Vladimir Putin drži američkog predsjednika u šaci. Rusija je Trumpovim povlačenjem postala glavni igrač u srcu Bliskog istoka. No, ovo nije prošlo glatko.
Trump je doživio dosad najveće poniženje iz vlastitih redova – ministar obrane Jim Mattis nije pristao na Trumpovu ničim izazvanu kapitulaciju. Pokušao ga je odgovoriti, a kad nije uspio, podnio je ostavku. U javnom pismu predsjednika je finim riječima proglasio osobom sklonom autoritarnim vladarima, političarem koji ne razumije – nego dapače potkopava – američku ulogu u svijetu. Stratešku cijenu Trumpova povlačenja platit će na terenu Kurdi, dojučer glavni američki saveznici, koje je Trump ostavio na milost i nemilost turskom predsjedniku Recepu Erdoğanu i sirijskom tiraninu Bašaru al-Asadu. Političku cijenu sirijske odluke Trump je već počeo plaćati – protiv njega su se okrenuli ne samo republikanci i demokrati, nego i najtvrđi među republikancima – oni na koje je uvijek računao kao na svoju bazu.
Odlaskom Jim Mattisa iz Trumpova kruga je nestao i zadnji od tzv. “osovine odraslih” – iskusnih političara, mahom bivših generala – koji su administraciji davali kakvu-takvu stabilnost. Trump je sad sam na čistini – a ništa drugo što ga snalazi zadnjih tjedan dana nije bolje od katastrofe sa Sirijom. Njegov bivši odvjetnik završio je u zatvoru za kaznena djela za koja je Trump suokrivljen; njegov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost isto će vjerojatno u zatvor, a istraga veza Trumpa i Kremlja u kampanji samo se grana i postaje sve opasnija.
Mattis prvi koji je iz administracije otišao svojom voljom
Jim Mattis, prekaljeni general poznat po tome da nikad ni od čega ne odustaje, prvi je od pedesetak Trumpovih ljudi koji je iz administracije otišao svojom, a ne Trumpovom voljom. Predsjednik to nije mogao trpjeti, pa je lagao da se umirovio. Onda je Mattis objavio pismo ostavke – zapravo katastrofalnu kritiku Trumpovih pogleda i njegova karaktera – te otkrio da je podnio ostavku jer ne može više raditi s takvim predsjednikom. Potom se saznalo da je Trump, također neobjašnjivo, odlučio prepoloviti broj vojnika u Afganistanu. Odlazak Mattisa, zadnjeg “odraslog u prostoriji” prekretnica je u povijesti Trumpove administracije. Ako je ovo dosad bio kontrolirani kaos, sve što ćemo vidjeti dalje bit će nekontrolirano ludilo.
“Porazili smo ISIS u Siriji, moj jedini razlog da budemo tamo u vrijeme Trumpova predsjedništa.” Tim je tvitom u srijedu ujutro američka vanjska politika izvrnuta naglavce. Bijela kuća pojasnila je predsjednikove riječi: potpuno povlačenje navodno je već počelo. Impulzivna odluka donesena je bez pravih konzultacija, što otvara pitanje – zašto. Pogledajmo tko od nje ima koristi. Riječ je de facto o predaji Sirije Rusiji i Iranu i o sramotnoj izdaji američkih saveznika Kurda, koji su se godinama na terenu borili kao zamjenske američke kopnene snage, dok su Amerikanci napadali ISIS iz zraka. Sad su Kurdi prepušteni na milost i nemilost Turskoj.
Trump je odluku donio večer prije tvita – iako su se ministri obrane, vanjskih poslova i još par suradnika oštro protivili povlačenju. Načelnika glavnog stožera Trump nije ni konzultirao – general je o tome saznao ujutro, s Twittera. Nakon odluke, Trump se nije pojavio pred novinarima, nego je na Twitter stavio video gdje objašnjava kako bi “i oni htjeli da se povučemo”, pokazavši prstom prema nebu. Mislio je valjda na poginule američke vojnike u operacijama u Siriji. Dan kasnije saznalo se da je Trump odlučio prepoloviti i broj američkih vojnika u Afganistanu, još jednoj nezavršenoj misiji. Kako je ta odluka donesena, još se ne zna.
Odmah je bilo jasno da administracija ne podržava Trumpovu odluku
Bilo je odmah jasno da administracija ne podržava kapitulaciju pred Rusijom i Iranom – Mattisova ostavka to je samo potvrdila. “Predsjednik je neodgovorno ugrozio živote američkih vojnika, otklonio pritisak s ISIS-a i dopustio im da se regrupiraju, a našim sirijskim, iranskim i ruskim protivnicima isporučio stratešku pobjedu. To je pogreška kolosalnih razmjera. Trump ni ne zna koliko je ugrozio Ameriku”, rekao je CNN-u dužnosnik iz samog vrha administracije.
Za detalje o povlačenju Bijela kuća upućivala je novinare na Pentagon, a Pentagon nazad na Bijelu kuću. Povlačenje iz Sirije potpuno je suprotno svemu što su Trumpovi najbliži suradnici dojučer govorili. Amerika se neće povući sve dok je u Siriji i jedan iranski vojnik ili plaćenik, rekao je prije par mjeseci Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton. “Ostat ćemo tamo sve do fizičkog uništenja ‘Kalifata’. Sve drugo bilo bi neodgovorno.” To je Brett McGurk, predsjednikov savjetnik za borbu protiv ISIS-a, rekao – prošlog tjedna. “U Siriji i dalje postoji značajna koncentracija najokorjelijih boraca ISIS-a. Ne možemo se samo pokupiti i otići. Tko zna išta o ovom sukobu, to razumije.” To je bila McGurkova istina prošlog tjedna. Pokušaji novinara da dođu do njega nakon Trumpove odluke o povlačenju bili su neuspješni.
Najgora osuda Trumpa među republikancima, ali i demokratima
Politička reakcija bila je dosad najgora osuda Trumpa među njegovim republikanacima, kao i demokratima. Riječ je o “kolosalnoj pogrešci”, rekao je senator Marco Rubio, s kojom se “nitko od nas ne slaže”, dodao je senator iz Teksasa John Cornyn – obojica su inače žestoki trampovci. Jedan od Trumpu najbližih senatora, Lindsey Graham, rekao je da je odluka o povlačenju “katastrofa”, “mrlja na časti Sjedinjenih Država”, “izdaja kurdskih saveznika”. “Da je ovo napravio Barack Obama, živoga bismo ga pojeli”, rekao je. Demokrati u Senatu suglasni su s republikancima – riječ je o ničim izazvanom i nepotrebnom ustupku Rusiji i Iranu, koji će vjerojatno pomoći oživljavanju ISIS-a.
Trump nije imao obraza suočiti se s kritičarima – unaprijed planirani sastanak s predsjednikom senatskog odbora za vanjsku politiku otkazao je dok je Bob Corker sjedio u Bijeloj kući i čekao da ga predsjednik primi. Riječ je o šefu relevantnog odbora, pritom republikancu, u trenutku kad Amerika iz temelja mijenja vanjsku politiku. Trump je rekao suradnicima da Corkera pošalju doma. Pet senatora poslalo je Trumpu pismo i zatražilo da promijeni odluku o povlačenju – potpisalo ga je dvoje demokrata te spomenuti Rubio i Graham, ali i još dvoje vrlo tvrdih republikanaca koji predstavljaju jezgru Trumpovih birača – senatori Tom Cotton i Joni Ernst. Uzalud.
Što su američki vojnici uopće radili u Siriji?
Dva koraka unatrag: zašto je Amerika uopće u Siriji? Barack Obama ograničeno je intervenirao nakon što je dobar dio Iraka i Sirije zauzela teroristička organizacija ISIS. Kad su počeli objavljivati barbarske snimke pogubljenja američkih taoca – kojima su pred kamerama tupim nožem odrubljivali glave – Obama je poslao avione, angažirao Kurde kao podršku na terenu i pridružio im malu grupu američkih vojnika. Misija oko 2.000 pripadnika specijalnih jedinica u Siriji bila je nevjerojatno uspješna – stukli su ISIS do te mjere da je izgubio 99 posto teritorija koji je kontrolirao 2014. To je mala grupa vojnika (za usporedbu, u Afganistanu ih je 15 tisuća), koja ne košta puno. Imala je tri strateška cilja: uništenje ISIS-a, podršku Kurdima i ograničenje ambicija Irana. Smješteni su uglavnom na sjeveru, gdje vladaju Kurdi. No, manja – i najvažnija – grupa Amerikanaca je na jugu, gdje Iranu kvare posao: strateški cilj Teherana je uspostava “šijitskog koridora” od Irana do Mediterana, kroz Irak, Siriju i Libanon. Ti američki vojnici prekidaju koridor kod Deir-el-Zura. Trump ih je sad povukao i pola Bliskog istoka predao Iranu.
Amerikanci su držali na životu Kurde, svoje najvjernije saveznike – stotine tisuća ih je poginulo nadajući se da će im Amerika pomoći da ostvare autonomiju u Siriji jednom kad se bude odlučivalo o budućnosti zemlje. Trump ih je upravo izdao. U sirijskoj operaciji ISIS je ozbiljno poražen, ali nije iskorijenjen – ostaje opasan i nakon što je desetkovan na terenu. No, u Siriji je i dalje 20 do 30 tisuća njegovih pripadnika. Sat vremena nakon Trumpova tvita, pripadnik ISIS-a raznio se u Raki, danas oslobođenom sjedištu “Kalifata”.
Za razliku od drugih američkih intervencija, ovu u Siriji gotovo nitko nije smatrao problematičnom, baš zato jer se koncentrirala na ISIS. Podržavali su je sirijski susjedi i glavni igrači u regiji. Jedina zemlja koja joj se protivila bila je Rusija, koja je i sama intervenirala – na strani Asada – u jesen 2015. U konsternaciji nakon Trumpove objave povlačenja, Marco Rubio napisao je kako je “pronašao barem jednu stranu koja podržava povlačenje” i retvitao čestitku Trumpu koja je došla iz Kremlja.
Trumpova odluka kolosalna je greška iz barem četiri razloga
Neće biti kraja interpretacijama zašto se ovo dogodilo, ali trebate znati je da je američko povlačenje iz Sirije JEDINA tema za koju pouzdano znamo da je bila točka razgovora na summitu Trumpa i Putina prošlog ljeta u Helsinkiju. Zaključci dolaze sami od sebe. Trumpova odluka kolosalna je strateška greška barem iz četiri razloga. Prvo, povlačenje je debelo preuranjeno: ISIS je potučen, ali ne i dokraja poražen. Američko povlačenje savršen je materijal za vahabitsku propagandu o “porazu križara”. Drugo, Amerika je iznevjerila Kurde, koji su joj služili kao zamjenske kopnene snage na terenu; njihovo izručivanje na milost i nemilost Erdoğanu može pomoći obnovi i metastaziranju ISIS-a, ili Kurde otjerati na stranu Irana – i jedno i drugo upravo je suprotno temeljnim američkim interesima.
Treće, povlačenjem iz Sirije dok su tamo Rusija i Iran, Trump je eliminirao američku pregovaračku poziciju u budućim pregovorima o budućnosti Sirije. Na njima će glavnu riječ imati Rusija, Iran, Turska – niti jedna nije demokratska država. Konačno, povlačenje znači predaju ključnih dijelova Sirije Asadu. To će ojačati iransku ulogu u Siriji i na Bliskom istoku – Teheran će prvi put uspostaviti neprekinuto područje utjecaja i izaći na Sredozemlje (tzv. šijitski kopneni most Teheran-Mediteran), te još ozbiljnije ugroziti Izrael i postati najutjecajniji igrač u regiji. Sve to izravno je suprotno interesima Amerike i njenih saveznika, kao i interesima većine građana Sirije, u kojoj je poginulo gotovo pola milijuna ljudi, a oko 11 milijuna je izbjeglo. Trumpovom odlukom Rusija i Iran postali su glavni igrači u geostrateškom centru Bliskog istoka, na granici pet važnih američkih saveznika – Izraela, Jordana, Iraka, Turske i Libanona. Također, Trump je Ameriku zapravo isključio iz budućih pregovora o političkom rješenju u Siriji. Američkim protivnicima isporučio pobjedu, bez ikakvog stvarnog razloga.
Najgore će biti Kurdima. Amerika je “na rubu još jednog povijesne izdaje kurdskih saveznika”, rekao je medijima član Trumpove administracije, koja ih je izdala. To će vjerojatno dovesti do produljenja rata u Siriji: američko povlačenje Kurde na tanjuru isporučuje njihovim glavnim neprijateljima – Turskoj, većoj i bolje organiziranoj sili, koja ih dosad nije smjela dirati jer su bili američki saveznici. No, Trumpova odluka imat će posljedice i daleko izvan kurdskog teritorija – nakon ove izdaje, tko će se u budućnosti htjeti povezati s Amerikancima? Kako će Washington u nekom novom ratu steći saveznike, ako je Kurde tako sramotno iznevjerio?
Odluka uslijedila pet dana nakon razgovora Trumpa i Erdoğana
Sve ovo posljedica je Trumpove kalkulacije – suprotne svemu što je američka politika bila zadnjih 70 godina. Novi kredo kaže: ako kupuješ američko naoružanje, onda si dobar. Ako gineš s Amerikancima – sorry, to nema dolarsku vrijednost. Promjena politike koja je Kurde izručila Turskoj došla je pet dana nakon telefonskog razgovora Trumpa i Erdoğana, gdje je očito postignut deal, a Kurdi izdani. Iste večeri kad je Trump na sastanku sa suradnicima – unatoč njihovom protivljenju – odlučio o povlačenju iz Sirije, State Department dao je amen za prodaju raketnog sistema Patriot Turskoj za 3,5 milijarde dolara. Deal je očito u tome da Turska kupi američko naoružanje (a ne ruski S-400, kako se prijetila), a Amerika zauzvrat pusti Erdoğanu da radi s Kurdima što ga je volja. Logikom koja vodi Trumpa – što nikad prije nije bila američka politika – čini se da bi Bijela kuća masno honorirala hrvatsku odluku da umjesto izraelskih kupi američke F-16. Tu je Trump i ne znajući odgovorio na pitanje zašto Hrvatska još nije načistu oko kupnje aviona. Po turskom primjeru, da Hrvatska kupi američke avione, Trump bi stao na njenu stranu ne samo u skandaloznom uplitanju u ishod izbora u BiH, nego bi joj vjerojatno pustio da okupira Hercegovinu (nemojte me shvatiti doslovno). Tako razmišlja čovjek koji nikoga ne sluša, ni o čemu ništa ne zna i vodi se samo kratkoročnim “pobjedama”.
Na Balkanu se to vjerojatno neće vidjeti, ali kurdski problem vrlo je izgledan. Već ranije ove godine Erdoğan je napao kurdsku enklavu na sjeveru Sirije. Kurdi su hitro prebacili snage s juga – gdje su se dotad borili protiv ISIS-a – na sjever, da se bore protiv Turske. Trumpova administracija samo je gledala. To će se sad dogoditi na puno većoj skali i otvorit će mogućnost obnove ISIS-a: ne samo da će oni iskoristiti američko povlačenje u propagandne svrhe kao “pobjedu Kalifata”, nego će imati odriješene ruke kad Kurdi snage preusmjere na neprijatelje koji ih nisu ozbiljno ugrožavali prije povlačenja. Time će vahabitskim barbarima – kojih još ima nekoliko desetaka tisuća – biti otvoren prostor za proplamsaj. I sve to bez ikakvog pravog razloga, samo zahvaljujući ignorantu Trumpu, koji je procijenio da je prodaja jednog raketnog sistema vrednija od cijele Sirije. Malo nakon razgovora s Trumpom u petak, Erdoğan je već poslao grupu komandosa preko granice da napadnu Kurde. Računica je jasna – čak i da zauzmu samo dio kurdskog teritorija, to će Turcima donijeti mjesto za pregovaračkim stolom kad se bude odlučivala sudbina Sirije. Trumpova Amerika, koja je pobjegla, tu neće imati utjecaja.
Kurdima sad ostaje još jedan saveznik – Asadova vlast u Damasku
Što to znači za Kurde? Njima nakon američke izdaje ostaje samo jedan saveznik – Asadova vlast u Damasku. Drugim riječima – Iran. Dakle, Amerika je naoružala, obučila i iznevjerila saveznika, koji će onda – u nedostatku drugog izbora – preći na stranu najvećeg američkog neprijatelja. Stvar je besmislena – u ovom kupusu ne treba tražiti logiku, jer je nema. Ne drži vodu ni Trumpova sumanuta ideja da se ratovi naplaćuju tako da “uzmeš njihovu naftu”: mnoga sirijska naftna polja drže baš Kurdi, kojih se Trump odrekao. U ovom ludilu nema sistema.
Nije bolje ni drugim saveznicima. Trump se proglašava najvećim prijateljem Izraela u povijesti jer je preselio ambasadu u Jeruzalem. No, malo što je ozbiljno ugrozilo Izrael kao njegova odluka o naprasnom povlačenju iz Sirije. Kad Amerikanci napuste tanki potez kod Deir-el-Zura – glavnu branu uspostavi šijitskog koridora od Teherana do Mediterana, a Kurdi se preusmjere na sjevernu opasnost od Turske, taj će prostor preuzeti Asadove snage. Prvi put od Islamske revolucije Iran će vojno i politički zavladati neprekinutim kopnenim mostom od Afganistana do Mediterana – preko Iraka i Sirije, sve do Libanona. Taj geostrateški poduhvat – u rangu Aleksandra Velikog – olakšat će iranske napade na Izrael. To se nije moralo dogoditi, ali hoće zbog državničke mudrosti velikog prijatelja Izraela Donalda Trumpa. Da je to bio očajan dan za Izrael, govori reakcija Benjamina Netanjahua: “To je, jasno, američka odluka. Razmotrit ćemo posljedice.” Posljedice će biti još brojnije Hezbolahove rakete na izraelske gradove.
Zašto je Trump to napravio? Cijena angažmana u Siriji bila je tako niska da je Pentagon lako može održati bez da ugrozi druge prioritete. Nije bilo pritiska javnosti da se ode iz Sirije – ako išta, rat protiv razbojnika koji su objavljivali snimke zvjerskih pogubljenja Amerikanaca smatralo se opravdanim. Kako sam rekao, Trump se možda htio ukloniti s puta Erdoğanu. Možda je to napravio jer je kompromitiran, a odnosi s Putinom na drugim poljima su se zakomplicirali, pa je ovo bila prilika da se oduži čovjeku koji mu je pomogao da dođe na vlast.
Donald Trump naprosto ne želi da Amerika brani saveznike
Istina, povlačenje iz Sirije u skladu je s Trumpovim svjetonazorom. On uživa biti vrhovni zapovjednik najveće vojske na svijetu, za koju se u njegovu mandatu izdvaja najviše novca u povijesti, ali bi tu vojsku najradije držao kod kuće. Ne želi da Amerika brani saveznike, niti da održava poredak koji je sama uspostavila i koji je svijetu donio sedam desetljeća mira. Svjetske probleme prepušta drugima, a ti drugi u pravilu su gori od Amerike – od Asada do Putina. No, upravo s njima Trump dijeli porive kakvih se demokratska društva groze: zloupotrebljava vojsku u unutarnjopolitičke svrhe. Šalje je na granicu s Meksikom da zaustavlja imigrante i da gradi zid. Ako je povlačenje iz Sirije znak što treba očekivati u preostale dvije godine mandata, puno je razloga za zabrinutost. Trump tretira saveznike gore od protivnika. Južna Koreja mogla bi s razlogom razmotriti sudbinu Kurda, kao i sve članice NATO-a. Hoćemo li se za par tjedana probuditi s novim Trumpovim tvitom o istupanju Amerike iz NATO-a? Zvuči ludo, ali pogledajte što on radi i shvatit ćete da se to može dogoditi doslovno sutra ujutro.
Postoje i alternativna objašnjenja njegovih postupaka. Kažu kako se Trump povukao iz Sirije da skrene pažnju s katastrofalnih vijesti o suđenjima i istragama: njegov bivši odvjetnik je priznao krivnju i ide tri godine u zatvor za djela u kojima je Trump sukrivac; njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn također će vjerojatno u zatvor: radio je kao agent turske vlade, pa se sve ovo možda spoji u jedan veliki loop. Tužitelji su utvrdili su da je Trump koristio svoju dobrotvornu zakladu kao kasicu-prasicu, pa su je jučer ugasili. I to su sve raspleti koji nemaju veze s najvećim Trumpovim problemom – istragom specijalnog tužitelja o vezama s Rusijom u kampanji. Stvari ne stoje dobro ni politički – Trump odbija potpisati proračun u kojem nema novca za gradnju zida prema Meksiku. Prijeti blokadom državnog računa. Diverzija sa Sirijom dođe kao zgodna prilika za odvlačenje pažnje, iako ima posljedice neusporedive sa zašutkivanjem pornozvijezde s kojom je Trump imao aferu.
Četiri moguća scenarija nakon Trumpove odluke o povlačenju iz Sirije
Koji su scenariji nakon Trumpove odluke o povlačenju iz Sirije? Ako preskočimo mogućnost da je on pod pritiskom opozove, odgodi ili modificira, povlačenje u roku 30 dana – što je najavila Bijela kuća – dovest će do nekoliko katastrofalnih ishoda. Svaki će biti posljedica zanemarivanja lekcija koje je Amerika naučila na Bliskom istoku – ali ih nije naučio Trump. Prvo, Iran uspostavlja “šijitski koridor”, kontrolu nad strateškim neprekinutim teritorijem do Mediterana, kakvu nije imao od 1979. Izrael je pod svakodnevnim napadima Hezbolaha. Drugo, ISIS preživljava. Možda i ojačava, barem na granici Sirije i Iraka. Američki “bijeg” je snažno propagandno sredstvo za regrutiranje novih fanatika, koji su dugo bili suzdržani jer je odlazak u ISIS dojučer značio odlazak u brzu smrt. Sad se ta kalkulacija mijenja. Trumpovo povlačenje Siriju prepušta Asadu, što radikalizira sunitske radikale protiv šijitske vlasti.
Treće, Kurdi u Siriji – nakon što su im propale sve druge opcije – priklanjaju se Asadu, koji im daje neku razinu autonomije na sjeveroistoku. Dakle, dojučerašnji glavni američki saveznik prelazi na stranu jednog od glavnih američkih neprijatelja. I to je dobar scenarij. Jer loš scenarij znači da se Asad udružuje s Turskom protiv Kurda, uz ruski blagoslov, što znači novi građanski rat, pa broj mrtvih više ne bi bio pola milijuna, nego nekoliko milijuna. Četvrto, buktaju novi pozivi na džihad među islamistima diljem svijeta – radikalizirani propovjednici mržnje ponavljaju ISIS-ovu interpretaciju Trumpovih poteza (doduše netočnu) da je Amerika intervenirala u Siriji protiv sunitskog ISIS-a, povukla se kad je mislila da ga je porazila, te zemlju prepustila šijitima i njihovim saveznicima (Iranu i Asadu). Dolazi do skoka u broju terorističkih napada, prvenstveno u Europi, ali i u Americi.
Najizgledniji scenarij je onaj da će se obnoviti Islamska država
Najizgledniji od svih scenarija je obnova ISIS-a – u tome već imamo iskustva. Kad se pod Obamom Amerika počela povlačiti iz Iraka, teroristička organizacija nastala iz al-Kaide u Iraku i Siriji bila je desetkovana. CIA je 2010. procijenila da ISIS ima jedva 700 boraca. Pentagon je bio ubio 34 od 42 vođa ISIS-a. Nagradu za glavu vođe ISIS-a Washington je tad snizio s pet milijuna na samo sto tisuća dolara. Taj vođa bio je Abu Bakir al-Bagdadi, koji će nakon američkog povlačenja “Kalifat” proširiti na polovicu Sirije i trećinu Iraka, uključujući i drugi najveći irački grad Mosul. Bagdadi je 2014. kontrolirao teritorij veličine Velike Britanije. State Department je morao povisiti nagradu za njegovu glavu na 25 milijuna dolara.
Zašto je to važno danas? Dok se njegova snaga procjenjivala na 700 boraca i gotovo nikakav teritorij, ISIS se uspio dići iz pepela i postati najopasnija, najbogatija i najveća teroristička organizacija na svijetu. To je bilo zadnji put kad je Washington procijenio da su zapravo gotovi. Danas je ISIS ponovno “poražen”, kaže Trump. Ali sad nije na 700, nego na 20 do 30 tisuća boraca. No, militanti mogu mirovati, pa postoji i drugo mjerilo opasnosti – broj napada. Samo u Iraku (gdje postoje podaci, jer je Sirija u kaosu) ISIS je ove godine izveo 1.200 terorističkih napada. Unatoč tome, premijer Hajdar al-Abadi proglasio je da je ISIS “poražen”. Kao i Trump.
Trump je Putinu dao najbolji poklon koji je mogao poželjeti
Božić je uranio u Kremlju, slažu se američki mediji. Odlukom o povlačenju iz Sirije Trump je Putinu dao najbolji poklon koji je ovaj mogao poželjeti. Ali to nije sve. Istog dana, Trumpova administracija odlučila je ukinuti sankcije dvjema tvrtkama u vlasništvu Olega Deripaske. Za Putinovog oligarha možda znate jer je u jednom trenutku, kupnjom aluminijskog kombinata, držao četvrtinu crnogorske ekonomije. Ovdje je poznatiji kao operativac Kremlja kojemu je Paul Manafort iz nekih prethodnih mutnih poslova dužan 10 milijuna dolara. Dok je bio šef Trumpove kampanje, Manafort mu je otplaćivao dug tako što je Deripasku – pazite sad, ovo ne bi napisao ni John Le Carré – redovito brifirao o unutarnjim odnosima u kampanji i planovima budućeg predsjednika Amerike. Sad je Trump uzvratio i Trumpovom oligarhu dao odrješenje grijeha za financiranje ruske agresije u Ukrajini. “Recimo da ste – hipotetski govoreći – predsjednik Amerike i da vas u isto vrijeme Rusija drži u šaci. Što biste u tom slučaju napravili – odnosno, što biste VIŠE napravili od toga da se povučete iz Sirije i da Deripaski ukinete sankcije? Pitam samo hipotetski”, napisao je jučer Preet Bharara, bivši državni tužitelj u New Yorku, kojega je Trump smijenio kad je počeo istraživati poslovanje njegove korporacije.
Ostavka Jima Mattisa i javno poniženje koje je u pismu Trumpu uputio bivši ministar obrane dosad je najgora uvreda koju je predsjednik doživio iz vlastitih redova. Čovjek koji se redovito busa u prsa svojom snagom i obećanjem “pobjeda”, podvukao je rep u Siriji i povukao se bez logičnog objašnjenja. Nije trebalo dugo da signal o njegovoj slabosti prepoznaju u svijetu – u bujici nevjerojatnih vijesti o Siriji, Afganistanu, blokadi proračuna i Trumpovim pravosudnim skandalima nezapaženo je prošla poruka iz Pjongjanga. Kim Jong-un nanjušio je slabost i rekao da – unatoč “ljubavi” između dvojice koju je Trump bio proglasio – Sjeverna Koreja nema namjeru riješiti se nuklearnog oružja. Tako to bude s luzerima koji se busaju u prsa. Trump je sveden na svoju mjeru. Nakon ovog tjedna, očekujte putanju nizbrdo. Nizbrdica će biti strma.