Štrajk učitelja najvažniji je politički događaj ove godine, jer je pokazao da demokracija može funkcionirati

Štrajk je pokazao kako Vlada ništa ne može svojim građanima

25.11.2019., Zagreb - Prosvjed prosvjetnih radnika pod nazivom Hrvatska mora bolje koji strajkaju vec gotovo mjesec dana zahtijevajuci povecanje placa uciteljima i nastavnicima. Glavni zahtjev strajkasa je povecanje koeficijenata slozenosti posla za 6,11 posto. 
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Štrajk osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika pretvorio se u prvi hrvatski power to the people fenomen, unatrag vrlo mnogo godina, ali bez populističkih ispada i bez bilo kakvog nasilja. Stoga se već sada može konstatirati kako se radi o povijesno važnom događaju, koji bi mogao bitno utjecati na našu budućnost.

Bez obzira na krajnji ishod, štrajk osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika uvjerljivo je najznačajniji politički događaj ove, i ne samo ove godine u Republici Hrvatskoj. Evo zašto.

Prvo, kao što smo konstatirali u prošloj kolumni o štrajku, štrajk je, prvi put u Hrvatskoj, uspio naznačiti jednu od najvažnijih težnji modernih zapadnih društava: ultimativni zahtjev za preraspodjelom društvenog bogatstva.

Drugo, još važnije, štrajk se pokazao kao uzoran demokratski projekt, što je za društvo kojem nedostaju demokratske procedure upravo esencijalno važno.

Štrajk je, naime, dokazao kako se građani i u Hrvatskoj mogu izboriti da utječu na važne društvene političke događaja, a da to čine u okvirima zakona i sustava. I da im Vlada pritom ništa ne može.

Prestanak straha od politike

Utoliko je štrajk učitelja i profesora strahovito važan za prestanak stanovitog straha od politike i odbojnosti prema politici.

Ovaj je štrajk svim hrvatskim građanima poručio da mogu aktivno sudjelovati u političkom životu i tako mijenjati svoje okruženje. Osobito je važno što štrajkaši ni u jednom trenutku nisu podlegli populizmu. Štrajkaški su lideri odmah rekli da će se vratiti u škole, ako Vlada proglasi štrajk nezakonitim.

Sindikati su svojim članovima omogućili da glasaju o svakoj Vladinoj ponudi, čime je štrajk dobio izravni i formalni demokratski legitimitet, kakav dosad nije imala ni jedna slična akcija u Hrvatskoj.

Štrajk ni u jednom trenutku nije prerastao u bilo kakvo verbalno ili fizičko nasilje, što je dokaz da se i oko najtežih socijalnih i političkih sukoba mogu voditi civilizirane rasprave.

Usporedimo li, uostalom, nastavnički štrajk s divljačkim šatoraškim prosvjedom prije pet godina, bit će nam sasvim jasno da je riječ o istinskom demokratskom postignuću.

Vlada ništa ne može građanima

No, najveći doseg štrajka jest činjenica da je on pokazao kako Vlada ništa ne može svojim građanima. Niti jedna Vlada, bez obzira na njen izborni legitimitet, ne može vladati bez suradnje s građanima.

Dosad, međutim, ni jedna HDZ-ova Vlada nije htjela surađivati s građanima, osim što je redovito podmićivala dio državnih službenika, koji žive od državnog proračuna.

Vlada punih mjesec dana nije htjela surađivati ni s učiteljima i profesorima, sve dok nije uvidjela da se ovaj štrajk ne može slomiti uobičajenim metodama potkupljivanja, udruženim s prijetnjama i javnim kompromitiranjem.

I sada ta ista Vlada, koja mjesec dana nije htjela surađivati s važnom i brojnom skupinom svojih građana, odjednom održava sastanke s njihovim predstavnicima doslovno bilo kad, pa čak i u nedjelju popodne, kako bi pokušala postići rješenje. Radi se o očiglednoj pobjedi štrajkaša nad Vladom.

Hrvatska je zemlja s manjkom prave liberalne demokracije, s grozno neefikasnim i nepravednim pravnim sustavom, te s jako puno socijalnih nepravdi. Štrajk je uspio obuhvatiti i tematizirati dva od ta tri najgora disfunkcionalna segmenta hrvatskog društva i države. Utoliko svaki sudionik štrajka zaslužuje priznanje, jer je već sada ovu zemlju učinio bar malo boljom.

Zato, uostalom, više od dvije trećine građana podržava štrajk.

Prvi hrvatski power to the people fenomen

Sam Andrej Plenković na štrajk je reagirao neočekivano nezrelo. Neobično je da čovjek koji je obrazovan i koji razumije politiku nije shvatio stvarne konotacije štrajka, nego je mislio da se radi tek o još jednom sindikalnom pokušaju da se dođe do malo više novca.

Još je gore što su brojni Vladini predstavnici, od ministra Kujundžića, preko ministra Horvata, do ministra Marića, o štrajku govorili s golemim omalovažavanjem ili, pak, ucjenjivačkim tonom.

Takvim se izjavama Vlada dodatno zamjerila većini hrvatskih građana koji, kako istraživanja pokazuju, podržavaju štrajk.

Štrajk osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika pretvorio se u prvi hrvatski power to the people fenomen, unatrag vrlo mnogo godina, ali bez populističkih ispada i bez bilo kakvog nasilja.

Stoga se već sada može konstatirati kako se radi o povijesno važnom događaju, koji bi mogao bitno utjecati na našu budućnost.