Stranke poput Možemo! preuzele su nekoliko velikih europskih gradova. Kako im ide?

Prvi upravljački test

Očistiti od smeća, neučinkovite birokracije, loših javnih usluga, korupcije u gradskim strukturama. Očekivanja od nove gradonačelnice bila su, stoga, velika, što je uostalom sugerirao i visoki postotak podrške birača. Zato su slike Rima zatrpanog smećem, i godinu i pol – pa i kasnije – od početka njezinog mandata imale simboličku i političku težinu.

Rim je bio prva velika izborna pobjeda za antiestablišmentski Pokret 5 zvijezda. Ujedno, prvi veliki upravljački test: u glavnom gradu stranka je dobila priliku pokazati da nije samo protestni pokret, nastao na nezadovoljstvu Talijana mainstream političkim opcijama. Pokazati, dakle, biračima da su u stanju upravljati, i to dobro upravljati – danas Rimom, sutra Italijom.

Znaju li upravljati?

Jesu li u stanju upravljati? To je pitanje koje se često čuje i u Zagrebu, u redovima mainstream stranaka koje je zeleno-lijeva koalicija, predvođena strankom Možemo!, pobijedila na zagrebačkim lokalnim izborima. U Gradskoj skupštini osvojili su 23 mandata, a njihov kandidat Tomislav Tomašević ima najbolje izglede da nakon 30. svibnja postane novi gradonačelnik Zagreba.

Istaknuti članovi SDP-a i HDZ-a, s kojima smo ovih dana neslužbeno razgovarali, očekivano su pomalo rezervirani: “Sad tek treba vidjeti znaju li upravljati”, čuli smo u više navrata kao komentar na trijumf zeleno-lijevog bloka u glavnom gradu. U SDP-u se, pritom, naravno nadaju postizbornoj suradnji. Socijaldemokrati su loše prošli na zagrebačkim izborima, imaju tek pet mjesta u skupštini.

No, Tomaševićeva koalicija nema sama većinu, pa je logično očekivanje u SDP-u da će surađivati s njima. Razgovori će se voditi nakon drugog kruga izbora, ali je jasno da u redovima SDP-a smatraju da, unatoč slabom rezultatu, imaju što ponuditi kao zalog za suradnju: “Oni su kod birača pobudili emociju, što mi nismo uspjeli. Ali mi imamo iskustvo, koje njima nedostaje”, kazao nam je početkom tjedna jedan SDP-ov dužnosnik.

‘Pripremljeni za Zagreb’

Možemo! i zeleno-lijeva koalicija nikad neće povlačiti paralele između sebe i talijanskog prosvjednog Pokreta 5 zvijezda. “Čak je i geneza njihovog nastanka različita. Pet zvijezda su sličniji Mostu ili Živom zidu”, smatra jedan iskusni političar s kojim smo ovih dana razgovarali. Uostalom, pred EU izbore 2019. M5S je doista surađivao sa Živim zidom.

Postoje li, međutim, ipak sličnosti – s obzirom na nedostatak iskustva na izvršnim dužnostima i činjenicu da su i jedni i drugi veliku priliku za dokazivanje dobili upravo u glavnim gradovima svojih zemalja? Neki naši sugovornici uvjereni su da i u tom pogledu postoje ključne razlike i da će one presudno utjecati na način upravljanja Zagrebom.

“Tomašević nije osoba koju su, eto, kandidirali, nego čovjek i tim ljudi koji se godinama bore da budu u poziciji mijenjati grad. Pripremljeniji su za Zagreb, nego što su Pet zvijezda bili za Rim. Ne dolaze na vlast preko noći, imali su prije toga cijeli mandat u gradskoj skupštini. Virginia Raggi je postala gradonačelnica, a da prije toga nikada nije raspravljala o gradskom budžetu”, ističe dobar poznavatelj prilika u zeleno-lijevom bloku.

Inspiracija iz Barcelone

U neformalnim razgovorima članove Možemo! pristaše u šali često zovu “možemosi”, što je jasna aluzija na Podemos, španjolsku izrazito lijevu političku stranku osnovanu prije sedam godina, na valu nezadovoljstva nakon velike financijske krize u kojoj je španjolsko društvo jako stradalo. Podemos je jedna od novih stranka koje su transformirale španjolsku političku scenu i prekinule duopol stranka lijevog i desnog centra.

Bez obzira na sličnost naziva – “pa Možemo! se doslovno zovu kao španjolski Podemos”, objašnjavao nam je jedan SDP-ovac – oni sami sebe uspoređuju s drugim pokretom nastalim u Španjolskoj, Barcelona en Comú, koji je 2015. godine zabilježio velik izborni uspjeh osvojivši vlast u Barceloni. Ada Colau postala je gradonačelnica Barcelone.

Upravo taj pokret bio uvelike inspiracija i za hrvatsku platformu o čemu su i sami govorili zadnjih godina. “Barcelona en Comu, koju spominjete, nazvala je svoj pristup bavljenja politikom – jednom nogom u institucijama, drugom na ulici – to je upravo ono što mi želimo postići”, objašnjavala je prije četiri godine Danijela Dolenec u intervjuu za Lupigu. Ona je sada kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika.

Obranili gradski mandat

Barcelonski pokret, tvrde simpatizeri zeleno-lijevog bloka, uspješno je artikulirao nekoliko bitnih stvari, prije svega municipalne probleme – kao primjer navode njihova nastojanja da reguliraju pitanje iznajmljivanja privatnih stanova turistima. Nedavno je Bloomberg javio da gradska uprava priprema plan kojim bi se uvela jedna od najstrožih kontrola kratkoročnog najma na svijetu.

Nakon četiri godine Ada Colau uspjela je osigurati novi mandat, iako su na izborima 2019. godine dobili nešto manje glasova i jedno mjesto manje nego četiri godine ranije. No, Colau je uspjela osigurati potporu većine u gradskom vijeću, pa je ponovno izabrana na dužnost gradonačelnice što ukazuje da barcelonski pokret nije bio tek prolazna moda.

Podrška iz Budimpešte

Uoči prvog kruga lokalnih izbora, iz zeleno-lijeve koalicije pohvalili su se podrškom Tomislavu Tomaševiću iz europskih metropola – među ostalim, iz Budimpešte kojom upravlja Gergely Karácsony. U listopadu 2019. Karácsony je postao vijest jer je Budimpešta dobila novog gradonačelnika nakon punih deset godina.

Pobjedu je ostvarila vrlo široka koalicija – zeleni, socijalisti, liberali, konzervativci – okupljena upravo zato da smijene dugogodišnjeg gradonačelnika, Orbanovog saveznika Istvana Tarlosa. I Karácsony se, kao i pobjednički blok u Zagrebu, zalaže za poticanje recikliranja, zeleni, učinkovitiji javni prijevoz i slične politike. Nedavno se sukobio s Orbanovom vladom oko izgradnje kineskog sveučilišta u Budimpešti, čemu se gradonačelnik usprotivio.

Karácsony je, dakle, podržao Tomaševića, ali među njima, kažu sugovornici bliski zeleno-lijevom bloku, ipak postoji ključna razlika: budimpeštanski gradonačelnik sprema se za ulazak na nacionalnu političku scenu, dok Tomaševića “zanima samo Zagreb, fokusiran je na dva mandata u glavnom gradu”. O tome je, uostalom, vrlo kategorički govorio i u intervjuu za Telegram uoči prvog kruga izbora.

Nacionalne ambicije

No, to što Tomašević zasad nema ambicija na nacionalnoj političkoj sceni, ne znači da ih nema i zeleno-lijeva koalicija. Glavni grad će im, pritom, biti jedna od političkih pozornica na kojoj trebaju pokazati koliko su uspješni na izvršnim funkcijama. Jesu li, dakle, u stanju upravljati.

Kako će vlast u glavnom gradu – a vrlo je izvjesno, ponovimo, da će Tomašević postati gradonačelnik – utjecati na politički rejting zeleno-lijeve koalicije u ostatku zemlje, pogotovo za tri godine, kada bi se trebali održati redoviti parlamentarni izbori? “Za takve je prognoze daleko prerano”, kaže jedan HDZ-ov stranački veteran, podsjećajući da je i Zelenima u Njemačkoj bilo potrebno nekoliko desetljeća da dođu u poziciju na kojoj su sada.

Što se (ne) može u mandatu

Puno će toga, naravno, ovisiti o tome hoće li nova vlast u Zagrebu i u kojoj mjeri ispuniti očekivanja birača. Kao i u slučaju Virginije Raggi, koja je dobila dvotrećinsku potporu, i postoci zeleno-lijeve koalicije i njihovog kandidata govore o visokim očekivanjima.

Kada je najavljivala utrku za novi mandat (izbori bi se trebali održati ujesen), rimska gradonačelnica istaknula je da se u samo jednom mandatu ne može napraviti previše. “Ne možete u pet godina promijeniti Rim, ali se stvari mogu pokrenuti u pravom smjeru”, kazala je Raggi. Može li se u četiri godine promijeniti Zagreb?