Stručnjaci pokopali tezu da je 'general Armagedon' izdao Putina i s Wagnerom isplanirao puč: 'Podvala CIA-e ili Šojgua'

New York Times objavio je informacije iz američke obavještajne zajednice

General Sergei Surovikin (L), commander of Russia's military operation in Ukraine and Russian Defence Minister Sergei Shoigu (C) are seen during a visit of Russian President to the joint staff of troops involved in Russia's military operation in Ukraine in an undisclosed place on December 17, 2022. (Photo by Gavriil GRIGOROV / Sputnik / AFP) / *Editor's note : this image is distributed by Russian state owned agency Sputnik.*
FOTO: AFP

General Sergej Surovikin, šef ruskog ratnog zrakoplovstva i zamjenik zapovjednika ruskih vojnih operacija u Ukrajini poznat po nadimku ‘general Armagedon’, znao je za planove Wagner grupe i njezina osnivača Jevgenija Prigožina da pokrenu pobunu, izjavili su neimenovani američki dužnosnici The New York Timesu. Dužnosnici su, prema informacijama NYT-a, “pokušavali saznati je li general Surovikin, bivši vrhovni ruski zapovjednik u Ukrajini, pomogao u planiranju Prigožinovih akcija prošlog vikenda”.

NYT piše da, ako je general Surovikin zaista bio umiješan u događaje prošlog vikenda, to bi bio najnoviji znak unutarnjih sukoba koji karakteriziraju rusko vojno vodstvo od početka invazije Ukrajine. Surovikinova umiješanost mogla bi signalizirati širi raskol između pristaša Prigožina i dva Putinova viša vojna savjetnika – Sergeja Šojgua, ministra obrane, i generala Valerija Gerasimova, načelnika glavnog stožera, tumači NYT pozivajući se na američke obavještajce.

Raskol između Surovikina i vojnog vrha

Vodeća nezavisna ruska politička analitičarka Tatjana Stanovaja, voditeljica analitičke tvrtke R.Politik, komentirala je na Twitteru NYT-jeva saznanja. Ona tvrdi da je do početka Prigožinove pobune bilo dobro poznato da između Surovikina i vojnog vodstva, koje čine Šojgu i Gerasimov, postoji raskol.

“Ne toliko zbog borbe za vlast, koliko zbog razmimoilaženja u razumijevanju ruske strategije u Ukrajini, kao i odnosa s privatnim vojnim tvrtkama općenito – posebice Wagnera. Dok je trajao oštar sukob između Wagnera i Šojgua/Gerasimova, Surovikin je komunicirao s Prigožinom i s njim je u najmanju ruku imao radni odnos, pa je čak funkcionirao i kao posrednik, budući da je početkom svibnja bio je uključen u rješavanje problema s opskrbom streljiva na što se šef Wagnera javno žalio. Taj odnos vjerojatno je odobrio sam Putin“, piše Stanovaja.

Je li general uopće bio svjestan pobune?

Potom postavlja pitanje je li Surovikin bio svjestan predstojeće pobune ili je koordinirao ili sudjelovao u njoj. Stanovaja komentira kako su Prigožinovoj pobuni nedostajali jasni politički ciljevi ili odgovarajuća priprema. “Činilo se to kao očajnički pokušaj Prigožina da zaštiti Wagner, s potencijalno kobnim krajem u Moskvi. Premda je Surovikin mogao biti naklonjen planu ili upućen u njega, stao je na stranu države kada je to bilo potrebno”, komentira Stanovaja aludirajući na činjenicu da je upravo Surovikin par sati nakon početka pobune objavio videoporuku u kojoj, držeći u jednoj ruci automatsku pušku, poziva na Prigožinovo hapšenje.

Citirala je i vojnog analitičara Roba Leeja, koji “također s pravom ističe nedosljednost” u tezama američkih obavještajaca, “s obzirom na to da je Wagner navodno oborio više od sedam ruskih letjelica – čudno ponašanje ako su imali potporu zapovjednika ruskog ratnog zrakoplovstva”.

Glavni dobitnik: ministar Sergej Šojgu

Stanovaja smatra kako je unutar ruske vojske sasvim sigurno bilo Prigožinovih simpatizera, no preciznije bi za njih bilo reći da su zapravo nezadovoljni Šojguom i Putinom. Za sada je, smatra analitičarka, upitno hoće li ljudi koji ovih dana polažu izvješća Putinu uspjeti okaljati imidž takvih simpatizera, “pretvarajući ih u zavjerenike za potrebe eventualnih čistki protiv njih”.

“Intrigantno, čini se da je glavni dobitnik Šojgu. S Prigožinom i Wagnerom izvan pogona, Putin je sada imun na slične pobune i bilo kakve slične akcije plaćeničkih skupina jer se pojavila nova prilika za rješavanje problema unutar vojske. Postavlja se pitanje je li dovođenje Prigožina u takav očajnički položaj bilo namjerno, možda da bi se kompenzirala Putinova neaktivnost u vezi s eskalirajućim sukobom između Wagnera i vodstva vojske”, zaključuje analitičarka Stanovaja sugerirajući da je čitava pobuna, kao što su to već isticali neki umirovljeni američki generali, možda ipak bila svojevrsna “maskirovka”.

Galeotti: ‘Ovo kao da je operacija CIA-e’

Ugledni profesor s londonskog University Collegea Mark Galeotti, stručnjak za suvremenu Rusiju koji svoje analize i procjene redovito objavljuje u vodećim svjetskim medijima, također je na Twitteru komentirao saznanja NYT-a. Galeotti je ustvrdio kako se NYT često doima kao “PR agencija američke obavještajne zajednice”. Kaže kako Surovikin možda i jest unaprijed znao za Prigožinovu pobunu, “no kada bih bio cinik, pitao bih se je li ovaj NYT-ov tekst zapravo informacijska operacija”.

“Surovikin je brzo javno pozvao Wagnerove plaćenike da odustanu od pohoda prema Moskvi. Dao je jasnu izjavu da je, unatoč ranijim sumnjama da je blizak Prigožinu, i dalje lojalan Kremlju”, piše Galeotti.

Time je Surovikin možda pokušao “očistiti svoj dosje”, pa se ponovno učiniti podobnim za imenovanje na mjesto glavnog zapovjednika ruske vojske u Ukrajini, a možda čak i za načelnika Glavnog stožera nakon Gerasimova. “To, budimo iskreni, ne bi bilo dobro za Ukrajinu. Surovikin nije fin čovjek, ali je opasno sposoban general. Kao što sam rekao, ovo su samo nagađanja, ali sugeriranje sudjelovanja u Prigožinovoj izdaji – da upotrijebim Putinove riječi – činilo bi se dobrim načinom da se pokuša onemogućiti njegov povratak na mjesto zapovjednika invazije”, zaključuje Galeotti.