Stručnjaci su izračunali da će svijetu, ako nastavimo ovim tempom, trebati 4,6 godina da stekne imunitet stada
Upozoravaju da se hitno treba promijeniti pristup cijepljenju prema kojem bogate zemlje sve grabe za sebe
Pristup cjepivima i stope cijepljenja visoke su u zemljama s visokim dohotkom ali su i dalje niske ili uopće ne postoje u zemljama s niskim dohotkom i niskim resursima. Prema trenutnim svjetskim stopama cijepljenja trebat će 4,6 godina da se postigne globalni svjetski imunitet stada protiv Covida-19. Ovaj dugi vremenski period omogućit će razvoj i širenje novih varijanti virusa što potencijalno trenutna cjepiva može učiniti neučinkovitima.
Tretiranje cjepiva kao javnog dobra, a ne kao tržišne robe, način je za poboljšanje pravičnosti cijepljenja. To bi trebalo uključivati proširivanje postojećih programa distribucije cijepljenja, razvijanje novih programa i privremeno odustajanje od zaštite patenata cjepiva, piše MNT.
Najmanje 159 zemalja započelo je s uvođenjem cjepiva, a neke zemlje su na dobrome putu da cijepe većinu rizične populacije. U Velikoj Britaniji 6 milijuna ljudi primilo je obje doze odobrenog cjepiva, a neke procjene predviđaju da bi zemlja mogla postići imunitet u travnju s procjenom da će 73,4 posto stanovništva steći imunitet.
Svaka zemlja za sebe
A prema novome članku, objavljenom u New England Journal of Medicine, globalna nejednakost cijepljenja jako će otežati okončanje trenutne pandemije i pripremu za sljedeću. “Rana konkurentna nabava cjepiva od strane SAD i drugih zemalja s visokim resursima potaknula je široko rasprostranjenu pretpostavku da će svaka zemlja sama biti odgovorna za svoju populaciju”, pišu autori članka.
“Takav nacionalizam oko cjepiva nastavlja dugu povijest moćnih zemalja da osiguravaju cjepiva i terapije na štetu manje bogatih zemalja, kratkovidan je, neučinkovit i smrtonosan” dodaju autori, liječnici iz Brigham and Women’s Hospital u Massachusettsu, Sveučilišta Cape Town i s Harvard Medical School.
Trenutna pandemija nije prvi put da su napori u cijepljenju jednostrani. Tijekom vrhunca pandemije HIV-a zemlje s niskim resursima borile su se za pristup lijekovima koji spašavaju život zbog visokih troškova. Agencije, poput Ujedinjenih naroda, također su zaključile da je važnije usredotočiti se na prevenciju u tim zemljama nego na liječenje.
Bogate zemlje drže 53 posto cjepiva
Prioriteti su se, ovoga puta, malo pomaknuli. Na primjer SAD i ostale G7 države Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan i Velika Britanija obvezale su se pomoći u cijepljenju 20 posto populacije zemalja s niskim i srednjim dohotkom do kraja 2021. godine putem programa COVAX.
Ali, prema studiji iz prosinca 2020. godine, države s visokim prihodima koje čine 14 posto svjetske populacije posjeduju oko 53 posto globalne opskrbe perspektivnim cjepivima. To znači 100 posto opskrbe cjepivom Moderne i 96 posto Pfizer/BioNTech.
Mnoge su zemlje s visokim i srednjim dohotkom radile na tome da osiguraju zalihu cjepiva dovoljno veliku da nekoliko puta cijepe svoju populaciju. Kanada je kupila cjepiva dovoljno da 5 puta cijepi svoju populaciju. Autori članka pišu da je globalna nejednakost raspodjele cjepiva i moralno pitanje i pitanje nacionalne sigurnosti.
Zemlje u kojima do kraja godine neće biti cijepljeno 80% ljudi
Na nedavnom zasjedanju Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije, generalni tajnik Tedros Adhanom Ghebreyesus je rekao da je svijet na rubu katastrofalnog moralnog neuspjeha i cijena tog neuspjeha bit će plaćena životima i sredstvima za život u najsiromašnijim zemljama svijeta. Uz trenutnu globalnu stopu od 6.7 milijuna cjepiva dnevno, trebat će oko 4.6 godina da se stekne svjetski imunitet stada.
Imunitet stada je točka kada se patogen koji uzrokuje bolest, u ovom slučaju virus, više ne može toliko širiti u populaciji. To se događa kada je dovoljno ljudi primilo cjepivo ili se oporavilo od infekcije koja im je dala prirodni imunitet. U slučaju Covida-19, navodi se da se imunitet stada postiže kada je 70-85 posto populacije primilo dvije doze cjepiva.
Stručnjaci procjenjuju da 80 posto ljudi u zemljama s niskim resursima neće biti cijepljeno do kraja ove godine. Prema drugim procjenama, najmanje 90 posto, u 67 zemalja niskih prihoda. Što je dulje vremena potrebno da se stekne globalni imunitet stada, to se virusu daje više vremena da mutira i potencijalno stvori varijantu otpornu na cjepivo.
Alati za smanjivanje jaza u cijepljenju
A ako dostupna cjepiva postanu neučinkovita, to će poništiti naporan posao koje su mnoge zemlje učinile u ograničavanju pandemije i poremetit će buduće napore na povećanju globalne stope cijepljenja. Autori članka izložili su niz alata koji bi mogli smanjiti jaz cijepljenja.
Za početak na cjepivo ne bi trebalo gledati kao na robu. To znači da bi se zemlje većeg dohotka trebale složiti da ograniče konkurenciju i rezultirajuće visoke cijene da bi se domogle cjepiva. Cjepiva i neophodne medicinske proizvode treba tretirati kao javno dobro, a ne kao robu koja je uskraćena zemljama koje ne mogu platiti.
Također se vrši pritisak na Svjetsku trgovinsku organizaciju da razmotri odricanje od prava intelektualnog vlasništva radi smanjenja proizvodnih troškova i olakšavanja proizvodnje. Ovom mjerom koju su predložile Južna Afrika i Indija, a podržalo 90 država, privremeno bi spriječilo farmaceutske tvrtke da koriste patentnu zaštitu na svojim cjepivima.
‘Presudan test našeg vremena’
Čak i ako bi cjepiva postala jeftinija i lakša za proizvodnju, autori tvrde da svijet možda neće imati dovoljno proizvodnih i distribucijskih kapaciteta i infrastrukture za zaustavljanje nejednakosti raspodjele cjepiva. Zbog toga se savjetuje globalna suradnja kako bi se svijet mogao ravnopravno boriti protiv sadašnje i buduće pandemije.
Autori pišu da je SAD u jedinstvenoj poziciji da pomogne u pokretanju programa za uravnoteženje nejednakosti raspodjele cjepiva i poboljšanje globalnih diplomatskih odnosa. Tvrde da bi se američka vlada mogla obavezati na tzv. predsjednikov plan za hitne slučajeve za pristup cjepivima i pomoć, PEPVAR. Ovaj bi program mogao osigurati financiranje za poboljšanje globalne proizvodnje, distribucije i zdravstvene zaštite, a uključivao bi suradnju s inozemnim vladama.
“Cijepljenje svijeta nije samo moralna obaveza nego služi i osobnom interesu Amerike štiteći sigurnost, zdravlje i gospodarstvo. To se neće postići ako svijet pričeka dok se prvo bogati cijepe. Cijepljenje svijeta je možda presudan test našeg vremena” zaključuju autori.