Stručnjaci za Telegram o istraživanju stavova mladih: 'HDZ-u aktivni građani nisu baš posebno poželjni'
I dalje smo jedna od rijetkih europskih država koja nema sustavno uveden Građanski odgoj u školama
Kao i prije šest godina, novo, danas objavljeno istraživanje o političkoj pismenosti mladih odjeknulo u hrvatskoj javnosti. Iako su zabilježeni određeni pozitivni pomaci u političkom znanju i stavovima maturanata, i dalje su nemalo prisutni diskriminatorni stavovi spram gejeva, kao i neodlučnost učenika u ocjeni karaktera fašističke NDH. Rezultati novog istraživanja Instituta za društvena istraživanja, GONG-a i Fakulteta političkih znanosti dolaze u trenutku kada u Hrvatskoj i dalje nema sustavno uvedenog, jasno utvrđenog Građanskog odgoja i obrazovanja.
On se provodi međupredmetno, a ministar Radovan Fuchs, komentirajući istraživanje za Telegram, tvrdi da je takav GOO dovoljan za postizanje adekvatne političke pismenosti učenika. Međutim, što kažu istraživači koji su radili na istraživanju o političkoj pismenosti mladih? Profesor Berto Šalaj s FPZG-a pozitivne pomake u odnosu na istraživanje prije šest godina ne vidi kao pretjerano dobar rezultat.
Ugraditi građansku komponentu u cijeli sustav obrazovanja
“Iako su se dogodili neki pomaci u području stavova i vrijednosti, krećemo s relativno niske razine kada, recimo gledamo odnos prema homoseksualnosti. I dalje jedna trećina mladih smatra da je to bolest”, navodi Šalaj i stavlja fokus na činjenicu da smo i dalje jedna od rijetkih europskih država koja nema sustavno uveden Građanski odgoj u školama. To je, kaže, indikator da kao društvo ovo područje ne smatramo dovoljno važnim.
Iako samo obrazovanje, dodaje Šalaj, nije čarobno rješenje za ove probleme, naglašava ga krucijalno važnim jer je ono, kako kaže, jedini činitelj socijalizacije koji može kroz neko vrijeme pokušati utjecati na sve mlade ljude. “Dolazimo iz različitih obitelji, družimo se s različitim prijateljima, čitamo različite medije. U javnom prostoru obrazovanja trebali bismo graditi zajedničko iskustvo, a to se uopće ne koristi u dovoljnoj mjeri za razvoj političkih znanja i demokratskih stavova i vrijednosti”, kaže profesor.
Nikola Baketa, znanstvenik Instituta za društvena istraživanja i jedan od autora istraživačkog izvještaja o kojem se danas priča, za Telegram kaže da su i dalje prisutne negativne i diskriminatorne težnje među dijelom sudionika. Mjesta za napredak je jako puno, smatra. Iako se Građanski odgoj u školama provodi tek međupredmetno, upozorava na sustavne, višegodišnje razlike između učenika različitih vrsta srednjoškolskih programa.
Zašto su učenici strukovnih škola manje tolerantni?
Referira se, time, na značajne razlike u političkom znanju između gimnazijalaca i učenika strukovnih škola. Ispada da sustav, nastavlja Baketa, najmanje društveno-humanističkih sadržaja nudi učenicima trogodišnjih strukovnih škola koji su, prema istraživanju, manje tolerantni i manje u skladu s demokratskom političkom kulturom. “Nama je bitnije da u strukovnim školama mladi ljudi izuče neke zanate i dobiju neke kompetencije za tržište rada – što je bitno, ne bježim od toga – ali nije dovoljno. U cijeli obrazovni sustav mora biti ugrađena građanska komponenta”, nadovezuje se Šalaj.
Baketa se osvrće i na podatak da tek trećina ispitanika zna s popisa prepoznati države koje su članice Europske unije pa poentira: “Teško je očekivati da to znaju kada ne znaju neke osnovne fakte vezane uz hrvatski politički sustav”. Tako, primjerice, više od pola maturanata ne zna kako se biraju ministri u Vladi RH. Istraživanje je ispitivalo i političku participaciju učenika; većina ih nije sudjelovala u prosvjedima, a najviše ih se uključilo u peticije i humanitarne akcije. Baketa to tumači prisutnošću takvih vrsta angažmana u školama ili lokalnoj zajednici.
Nejasan politički stav dodatno komplicira povijesno nasljeđe
Pitanje koje se prvi put pojavilo u ovogodišnjem istraživanju, odnosilo se na stav maturanata o pozdravu “za dom spremni” na spomenicima i znakovlju Domovinskog rata; 45 posto maturanata taj pozdrav opravdava. Ana Ljubojević iz Centra za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu kaže da su maturanti u ovome pitanju išli i za odlukama Vlade, no da nije rijetkost da institucije ni same često ne znaju što bi s tim pozdravom.
“Zna li se objasniti situacija u kojoj je taj pozdrav kažnjiv, a u kojoj ne? Može li se odvojiti sam stav o pozdravu od stava o karakteru NDH”, navodi. Osvrće se i na podatke koji govore da većina maturanata zapravo ne zna što bi mislila o karakteru NDH.
“Ambivalentnost i nejasan politički stav, često dijametralno suprotan u zavisnosti od publike kojoj se obraća, svakako ne pomažu stvaranju artikuliranog stava o dovoljno kompliciranom povijesnom nasljeđu”, kaže. Ljubojević dodaje kako svega 30 posto učenika antifašizam smatra temeljnom stečevinom Drugog svjetskog rata, iako više desetljeća stoji u Ustavu RH. “Riječ je o tome da mladi reflektiraju stanje društva, pitanje je samo kome to odgovara i zašto”, zaključuje.
Je li politici komfornije da djeca ne znaju?
Profesora Šalaja pitamo je li, u izostanku sustavnog pristupa Građanskom odgoju, politici zapravo komfornije i bolje da djeca ne znaju? “Kada pogledamo odnos HDZ-a i SDP-a koji Hrvatskom upravljaju 30 godina, čini mi se da prije svega HDZ-u, koji ima stabilno biračko tijelo, aktivni građani nisu baš posebno poželjni. Ako glatko pobjeđujete na izborima s odazivom građana od 47 posto, onda vas previše ne boli glava zašto je taj odaziv 47 posto. Iako bi trebala, naravno”, kaže profesor.
I SDP-u i HDZ-u predbacuje, kako kaže, poprilično minimalističko razumijevanje demokracije koju svode isključivo na izbore. “Oni nisu za razumijevanje demokracije koje bi više uključivalo građane, nisu za sudionički oblik demokracije”, kaže.
Šalaj: ‘Građani moraju biti aktivni i između izbora’
Jedan od indikatora takvoga stanja Šalaj vidi u recentnom premijerovom isticanju aktivizma kao nečega negativnog. “Trebalo bi ga jednom priupitati zašto on misli da je biti politički i građanski aktivan nešto negativno. Građani moraju biti aktivni i između izbora”, ističe Šalaj.
Sustavan pristup političkih elita građanskom odgoju, smatra, ne treba očekivati pa velika odgovornost, dodaje, pada na leđa akademske zajednice, nevladinih organizacija i medija. “Naš je zadatak održavati vatru živom, jer ponekad se možda neka vrata i otvore za ojačavanje građanskog odgoja”, govori profesor i ukazuje na primjere Rijeke, Osijeka, Istre, gdje su se ipak proširili neformalni programi građanskog odgoja, pokrenuti od lokalne zajednice.