Studentski zbor opet pomaže Borasu: plaše studente da će ostati bez doktora ako prođe novi zakon
Pozadina bombastične objave Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu
“Studenti će ostati bez zdravstvene pomoći u studentskim poliklinikama i drugim zdravstvenim ustanovama, neće više imati pravo na psihološku pomoć, neće se više moći organizirati u studentske organizacije niti ići na konzultacije kod profesora”. Rezime je ovo bombastične objave Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu koji je neki dan na društvenim mrežama urbi et orbi razglasio što sve od studentskih prava ministar Radovan Fuchs gazi u svom novom Zakonu o znanosti.
Reakcija je bila momentalna i masovna; studenti diljem zemlje uspaničeno su ustvrdili da tijekom studija više neće moći ići liječniku, da neće imati pravo na psihološku pomoć na svojim fakultetima i sveučilištima i da više nikad neće vidjeti svoje profesore na konzultacijama. Sve je ovo, naravno, toliko daleko od stvarnosti da spada u domenu science fictiona. U najnovijoj epizodi koju su lansirali zagrebački studentski predstavnici, ionako na glasu da čvrsto drže niske grane studentskog predstavništva u Hrvatskoj, ovim su se potezom zakucali na najnižu moguću razinu.
Stvari za koje studenti ne viču
Sva ova studentska prava, za koja zagrebački predstavnici studenata grme da im ih Fuchs dokida, regulirana su drugim zakonima, aktima, ugovorima. Studenti, jasno, kada studiraju imaju pravo na zdravstvenu zaštitu bilo gdje gdje postoji potpisan ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, konzultacije su profesori dužni držati temeljem svojih ugovora o radu, normi te izvedbenih planova i programa kolegija, a studentsko organiziranje definira Zakon o Studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama.
Psihološko savjetovalište i studentska poliklinika u domeni su, pak, samih sveučilišta/fakulteta čije uprave odlučuju je li im tako nešto potrebno. Sveučilište u Zagrebu nema svoju studentsku polikliniku niti svoje centralizirano psihološko savjetovalište i tako je godinama. O tome je vrijedno i detaljno izvještavao nišni portal Srednja.hr, objašnjavajući kolike to probleme stvara studentima koji dođu na studij u Zagreb; ako svoj karton ne prebace iz mjesta prebivališta, u Zagrebu nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu pa ih se i za običnu prehladu upućuje na hitnu.
Nema niti psihološkog savjetovališta na razini Sveučilišta, o čijem bi pokretanju trebalo odlučiti – samo Sveučilište. Šteta što orni studentski predstavnici ove dvije stvari nisu tako žustro, viralno i masovno zagovarali kao što to sada čine šireći kompletne gluposti.
Konstruktivna studentska borba
Panika koju su svojim viralnim objavama podigli, posljedica je njihove neinformiranosti ili, jednostavno, malicioznosti. Redakcije koje se bave ovim resorom posljednja dva dana primaju uspaničene poruke studenata o tome da se više nigdje neće moći liječiti tijekom studija. Njihovu bezrazložnu paniku stvorili su njihovi nelegitimni predstavnici. Nelegitimni, jer su izabrani od tek pet do deset posto ukupnog studentskog biračkog tijela. Pa onda, iako izabrani od par stotina interesno orijentiranih zavičajaca, godinama donose presudne glasove u izborima za rektora.
Da borba za studentska prava može biti drugačija – svrhovita, utemeljena, konstruktivna i inteligentna – pokazuje primjer neformalne studentske inicijative “300=300” koja se godinama bori protiv diskriminacije studenata stručnih studija. Neformalnim organiziranjem, nevjerojatnom upornošću i neviđenom upućenošću ubilježili su velike i značajne pobjede i pomake za studente stručnih studija koji su redovito lopta za nabacivanje rektorima, prorektorima i, zapravo, bilo kome tko se sjeti.
Neodgovornost u praksi
Upravo su iz inicijative “300=300” jučer upozorili na svu štetnost postupanja Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu kojim je stvorio kaos među studentima. Dobro upućeni znat će prepoznati iz kojeg je smjera kreiran taj kaos; za prvu ruku, valja imati na umu nerijetke, potiho izrečene tvrdnje studentskih predstavnika da su pod neviđenim pritiscima velikih igrača.
A ovdje je ipak u pitanju donošenje Zakona o znanosti, kojega je u posljednjih deset godina pokušalo donijeti nekoliko ministara pa su fejlali radi udara s uvijek istih strana. Za kontekst, recimo i ovo. Sveučilište u Zagrebu, njegov Senat, jedino je javno sveučilište u zemlji koje je u cijelosti odbacilo Fuchsov prijedlog zakona. Pa su studenti u Zboru svojim igrokazom, kojim su protiv zakona digli studente diljem zemlje, možda i postigli što su trebali postići. I samo nanovo pokazali da nisu dostojni svojih, u teoriji, odgovornih pozicija. U praksi se radi samo o neodgovornosti.