Stvarno, kako da jedan roditelj u ponedjeljak pošalje svoje dijete da hoda ovuda?
Na nekim je raskrižjima u centru potrebno dobro promisliti kako uopće prijeći cestu i izbjeći opasnosti sa zgrada
Učenici nižih razreda većine osnovnih škola u ponedjeljak kreću na nastavu, no zagrebački roditelji već danima preklinju Grad da im osigura siguran put do škola, budući da većina zgrada u strogom centru još uvijek nije sanirana nakon potresa. Zbog brojnih oštećenja kićenih historicističkih zgrada, kretanje donjogradskim ulicama do osnovnih škola u Gundulićevoj i Varšavskoj predstavlja opasnost za sve prolaznike.
Telegramovi reporteri jučerašnje su jutro proveli u užem centru Zagreba i iz tek površnog i povremenog pogleda uvis, posve je jasno da je siguran put prema školi (budimo precizni, prema bilo kojem cilju u centru) jednostavno nemoguć. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati kuće i zgrade koje su netaknute potresima i kojima nije potrebna neka vrsta intervencije ili sanacije.
Problematično raskrižje Gundulićeve i Masarykove
Dosta problematičnom čini se situacija na pješački izrazito frekventnom raskrižju Gundulićeve i Masarykove ulice. Ovdje, u vrijeme gužvi u gradu, na prelazak ceste čekaju deseci ljudi. Na njegovom sjeveroistočnom dijelu, prolaznicima prijete opadajuća žbuka i fasada s najstarijeg zagrebačkog nebodera, izgrađenog 1933. prema zamisli arhitekta Slavka Löwyja.
Građani su još mjesecima nakon proljetnog potresa u Zagrebu upozoravali da se fasada i žbuka s nebodera uporno truse na križanje. Tragove prašine od počišćene fasade koja se friško odlomila pronalazimo i jučer ujutro na pločniku i kolniku pred neboderom. Prostor oko nebodera nije ograđen trakom, nema ni nikakvog službenog upozorenja o opasnosti iz visina Löwyjevog znamenitog uratka.
Da treba čuvati glavu, signaliziraju tek natpisi na prozorima restorana iz prizemlja nebodera i sklepane, rukom pisane obavijesti na obližnjim kantama za smeće. Jugoistočni ugao križanja otkriva još jednu prijetnju za prolaznike. Dovoljno je, stojeći na semaforu, pogledati iznad sebe; sa zgrade na uglu već su odlomljeni dijelovi njena vijenca, a ostatak ne izgleda obećavajuće za neka nova potencijalna podrhtavanja tla.
Oštećene krovne kućice preko puta škole
Niže niz Gundulićevu, točno ispred prolaza koji vodi prema OŠ Ivana Gundulića, zatječemo vatrogasce usred intervencije uklanjanja dijelova fasade na kućnom broju 24.
Ovdje, ipak, posebno zabrinjavajuće izgledaju dvije krovne kućice na susjednom broju 22. Jedna je opasana trakom koja je doslovno pridržava od pada na ulicu, a druga je teško oštećena i ne ulijeva previše povjerenja za siguran prolazak.
Niti u smjeru sjevera, prema Varšavskoj i Ilici, situacija nije bitno bolja. Zgradi na broju 16 otpao je ogroman dio vijenca pa s vrha zlokobno zjapi rupa i preostali dijelovi vijenca koji se još nekako drže. I ovdje su na pločniku friški tragovi prašine od odlomljene fasade ili nekih drugih opadajućih dijelova zgrade.
Prilaz školi u Varšavskoj
Malo dalje, zgradu na brojevima 12 i 10 dijele Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica i Pravni fakultet. Fasade im i prije potresa nisu bile u dobrom stanju, no sada izgledaju kao da će se preostali dijelovi svakoga časa sasuti na ulicu.
Od ulaska u Varšavsku do prilaza OŠ Josipa Jurja Strossmayera, potrebno je prehodati stotinjak metara i nekoliko kućnih brojeva; svaki ima svoja oštećenja.
Na kućnom broju 16 pažnju nam posebno zaokuplja erker – istureni zatvoreni balkon. Nema dijela tog balkončića koji ne izgleda prijeteće (osim možda nove stolarije na prozorima). Vijenac u cijeloj dužini ove zgrade teško je oštećen, iz njega strše cigle koje su dosad prekrivali kićeni ukrasi, a oštećen je i međukatni vijenac.
Ispred Bolléove palače ne smiju auti, ali mogu pješaci
Kroz Gundulićevu se spuštamo prema jugu i Žerjavićevoj ulici. Tu odlazimo do broja 4, na kojemu već godinama trune impozantna Bolléova palača. Telegram je o njenom propadanju opširno pisao još 2019., a obol su sada dali i potresi. Na prolazak ovim dijelom Žerjavićeve posebno upozoravaju roditelji iz inicijative za siguran put do škole.
Pločnik nije ograđen vrpcom komunalnog redarstva, ali su blokirana četiri parkirna mjesta ispred palače. Auti, dakle, ispred ovog ruševnog remek-djela ne smiju parkirati, ali pješaci neometano mogu prolaziti.
Trake komunalnog redarstva vrlo su relativne
Istočnije niz zeleni val, na raskrižju Hatzove i Palmotićeve ulice, osvrćemo se oko sebe jer je zaista teško procijeniti gdje i kako prijeći cestu. Zgrada na jugoistočnom kraju križanja taman je u teškim radovima uklanjanja raspadnutih krovnih elemenata.
Ograđena je trakom, istom kakvom je bila ograđena zgrada na sjeverozapadnom dijelu križanja. Međutim, netko je tu traku nemarno spustio pa pješaci neometano prolaze iako prijete odlomljeni komadi vijenca zgrade, s koje se i obilato trusi fasada.
Trake komunalnog redarstva problematizirali su nam ranije zabrinuti donjogradski roditelji. One, kažu, stoje na predviđenim mjestima do prvog vjetra ili dok ih netko, kao u slučaju križanja Hatzove i Palmotićeve, jednostavno ne spusti. Ljudi potom tu krenu prolaziti, bez puno svijesti o opasnosti koja prijeti iz visine.
Centar Zagreba nije siguran ni za koga
Ulice kojima hodamo samo su djelići pravaca kojima će se, između ostalih, od ponedjeljka kretati učenici prema svojim školama. Kako je u ponedjeljak za Telegram rekla Anica Tomić, predsjednica Vijeća roditelja OŠ Ivana Gundulića, sve ovo više nije pitanje jedne gradske četvrti ili stanovnika Donjeg grada, već pitanje opće sigurnosti građana.
Jučer je, pak, na sastanku roditelja iz inicijative i gradskog pročelnika za obrazovanje Ivice Lovrića, postignut dogovor oko osiguravanja puteva do škole; s oštećenih zgrada će se do 18. siječnja ukloniti nestabilni dijelovi, a ispod zgrada s velikim oštećenjima postavit će se nadstrešnice, odnosno oplate koje će osiguravati prolaz. Preostaje samo nadati se da će to biti dovoljno. Centar Zagreba naprosto nije siguran, to je jasno i nevještom oku laika.