Sud je odlučio da država mora platiti odštetu zbog gospođe koja je stradala u onim poplavama u Rajevom Selu
Prema odluci suda, župan nije na vrijeme tražio evakuaciju pa država njezinu sinu mora platiti 155 tisuća kuna
Država Hrvatska mora platiti odštetu obitelji 86-godišnje Ruže Sirotković, prve žrtve koja je stradala u katastrofalnoj poplavi koja je u svibnju 2014. godine pogodila Gunju i okolna sela. Odgovornost države za smrt ove mještanke Rajevog Sela utvrdio je sud u Županji. Prema nepravomoćnoj presudi, grešku koja je stajala života Ružu Sirotković napravio je župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić jer nije na vrijeme donio odluku o evakuaciji stanovništva.
Ruža Sirotković utopila se pred očima svog sina Petra. Njemu će država sada platiti 155 tisuća kuna odštete. Sudska presuda otkriva mučne detalje koji su prethodili ovoj tragediji, kao i greške koje su napravljene. Komunikacija između nadležnih koji su u to vrijeme bili na terenu to i potvrđuje. Ovo je, inače, prvo dokazivanje krivnje u sudskom postupku pokrenutom zbog razorne poplave na istoku Slavonije u kojoj su dvije osobe poginule, a materijalna šteta procijenjena je na više od dvije milijarde kuna.
Ostali procesi vode se zbog odšteta za uništene kuće, za koje je država samoinicijativno procijenila da nitko u njima nije živio, pa ne želi platiti njihovu obnovu. Istraga koja je pokrenuta još u studenom 2015. godine na temelju kaznene prijave koju su mještani podnijeli zbog pucanja nasipa, što je dovelo do izlijevanja Save prema Gunji, Rajevom selu i okolnim mjestima, Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku za sada nije dovršilo. Doduše, prije mjesec dana objavljeno je da su izvidi pri kraju.
Transkripti razgovora s poplavljenog područja
Za sud u Županji, međutim, nije bilo dvojbi. Sasvim precizno je utvrdio da je nasip kod Rajevog sela puknuo u 14.55 sati 17. svibnja 2014., a dan ranije, 16. svibnja, županu Galiću rukovoditelj Hrvatskih voda na tom području i tadašnji ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje rekli su kako bi bilo dobro donijeti odluku o evakuaciji stanovništva. No Galić odgovara da je evakuacija vrlo ozbiljna stvar. Tvrdi kako bi moglo doći do panike i masovnog napuštanja položaja na zečjim nasipima i područjima koja su branjena od poplave.
U idućem trenutku traži da mu se u pisanom obliku dostavi prognoza kretanja vodostaja. Tražio je i preporuke za postupanje. Sve te informacije je dobio, no nije donio odluku o evakuaciji. Umjesto toga, svega dva i pol sata prije nego što će nasip popustiti potpisuje Odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanje i sklanjanje ugroženog stanovništva. Odluku o evakuaciji donio je tog 17. svibnja 2014. tek u 21 sat. Za Ružu Sirotković, a kako se kasnije pokazalo i Franju Šoltesa, bilo je prekasno.
Mučna svjedočenja: ‘Voda je silovito nadirala’
“Vidio sam kako voda probija nasip jer sam bio u dvorištu kuće. Mi smo svega 200 metara udaljeni od nasipa. I majka je bila sa mnom. Rekao sam joj da uđe u kuću, no voda je već nadirala. Oboje smo počeli spašavati stvari. Podizali smo ih na ormare. Voda nam je već bila do koljena, a vrata sobe u kojoj se majka u tom trenutku nalazila naglo su se zatvorila. Pokušavao sam ih na sve načine otvoriti. Uspio sam napraviti neku rupu, no ona je bila premalena da se majka provuče kroz nju. Voda je i dalje nadirala. Vidio sam da majci nema spasa”, ispričao je na sudu Petar Sirotković koji je u tom času odlučio spasiti barem vlastiti život.
Popeo se na tavan kuće i dočekao evakuaciju koja je počela kasnije tog dana. Kad se voda povukla pronađeno je tijelo njegove majke. “Uzbuna je bila oglašena kada je voda već bila do krova”, dodao je Sirotković. Da nije bilo nikakvih upozorenja prije pucanja nasipa potvrdio je na sudu i njegov prvi susjed, Miroslav Komadina, koji se također jedva spasio.
Uzbuna je oglašena tek nakon pucanja nasipa
I Verica Breškić, koja je živjela u susjedstvu Sirotkovićevih, u posljednji je čas pobjegla pred bujicom. “Moj vrt je do samog nasipa. Vidjela sam kako se voda valja. Uspjela sam samo isključiti struju i plin prije nego što sam se popela na kat kuće. Prva uzbuna oglašena je kada je voda već bila u kućama, bila je do visine pasa. Ubrzo su nas počeli evakuirati autobusima, no nitko, ni policija, ni vozači, nisu znali kamo nas treba voziti. Osim vodenog vala u našu je ulicu nanijeta i velika količina pijeska. To je dodatno otežavalo otvaranje vrata i spašavanje. Voda je nadirala ogromnom silinom”, prisjetila se Verica Breškić.
Svjedok Zvonko Hrubenja, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Rajevom Selu, potvrdio da je upravo on oglasio uzbunu, i to negdje oko 15 sati. Učinio je to nakon što je tog dana, kao jedan od dežurnih u kriznom stožeru, obilazeći selo primijetio kako nedostaje dio nasipa. Potvrdio je i da je evakuacija uslijedila tek nakon uzbunjivanja. “Nisam prije toga primijetio da je išta bilo spremno za evakuaciju”, dodao je.
Predstavnik države: ‘To je bila katastrofa’
“Ovo je bila katastrofa. Tu se nište nije moglo učiniti. Takvu poplavu nije bilo moguće spriječiti. Da se radilo o katastrofi potvrdila je i Vlada koja je na prijedlog Državne uprave za zaštitu i spašavanje 20. svibnja 2014. donijela odluku o proglašenju katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije. To je jednostavno bila viša sila. Radilo se o poplavi koja je bila posljedica vodostaja Save i njezinih pritoka kakav nije zabilježen stoljećima”, tvrdio je odgovarajući na Sirotkovićevu tužbu Darko Ćorluka, zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru koji je zastupao državu u ovom postupku.
Iznio je i jedan indikativan podatak. Naime, prema njegovim riječima, nasip u Rajevom Selu nije puknuo zbog greške u izgradnji, već jednostavno nije bio konstruiran za toliki vodostaj. U tom trenutku radilo se o protoku 6.000 metara kubnih u sekundi što je, prema Ćorlukinim riječima, rezultiralo znatno većim hidrauličkim opterećenjem nasipa zbog čega je došlo do pojave tzv. hidrauličnog spoja podložnog tla, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija. Ćorluka kaže kako su se stvorili erozijski kanali, zbog čega je nasip popustio te da to nije nikakva tehnička greška. “Ni tijekom motrenja nasipa na toj lokaciji nisu uočene bilo kakve naznake da bi mogao popustiti i zato država ne može biti ni odgovorna”, kaže.
Sud je ipak potvrdio grešku župana
Odgovornost države Ćorluka je pokušao odbaciti i citiravši Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda koji u temeljnim načelima ističe samozaštitu, međusobnu suradnju i solidarnost građana. Država, prema njegovim riječima, samo osigurava, organizira i usklađuje tu zaštitu preko svojih nadležnih tijela, ostalo je, kako je pokušao uvjeriti sud, na građanima samima. “Petar Sirotković bio je dužan pravovremeno se informirati o poduzetim mjerama opreza jer je izlijevanje rijeke Save danima bilo medijski praćeno”, naglasio je predstavnik države.
Sutkinja Helena Zetić ipak je stala na stranu Sirotkovića i prihvatila njegovu tužbu. “Odluku o proglašenju katastrofe trebao je donijeti župan, a ne Vlada Republike Hrvatske. Tu je odluku morao donijeti prije nego što je došlo do probijanja nasipa kod Rajevog Sela. Sada je država dužna nadoknaditi štetu koja je nastala nepravilnim radom župana Vukovarsko-srijemske županije”, zaključila je sutkinja u presudi na koju se Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru ima pravo žaliti višem sudu.