Sud pravomoćno presudio: MUP godinama protuzakonito donosio odluke o azilantima
Odluke o međunarodnoj zaštiti po zakonu nije mogao donositi državni tajnik. A to je radio godinama
Drugi dan lipnja ove godine nije baš bio sretan za Ministarstvo unutarnjih poslova. Upravni sud u Zagrebu tog je utorka, naime, presudio da je odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom državljanki Tunisa – nezakonita. MUP-u je naloženo ponavljanje postupka i isplata troškova pravne pomoći od 1250 kuna.
Suština konkretnog slučaja (ukratko, može li tražiteljica međunarodne zaštite u Hrvatskoj biti sigurna u zemlji iz koje je došla), kao i ne pretjerano visoka kazna koju je Ministarstvo moralo platiti, ne doimaju se dramatičnima. Problem je u razlozima zbog kojih je Upravni sud ovako odlučio – državni tajnik Žarko Katić, naime, nije smio donijeti odluku o međunarodnoj zaštiti. A državni tajnik Žarko Katić je takve odluke donosio – godinama.
Što, pobogu, dalje?
U presudi Upravnog suda se navodi kako po Zakonu o općem upravnom postupku ovakve odluke ne može donositi državni tajnik jer mu u opisu poslova radnog mjesta ne stoji vođenje upravnog postupka. Mogućnost da sam ministar ovlasti državnog tajnika za takvu vrstu poslova ne postoji još od zakonskih izmjena iz 2010. godine, što je početkom prošle godine potvrdio i Visoki upravni sud.
Pa ipak, državni tajnik Katić je uredno odlučivao o zahtjevima za međunarodnom zaštitom. “Sud nalazi da je osporavano rješenje donijela neovlaštena osoba, zbog čega isto Sud ne može ocijeniti zakonitim”, zaključak je pravomoćne presude iz 2. lipnja. Osporavano rješenje, kako se kaže u presudi, je trebao donijeti čelnik javnopravnog tijela, odnosno – ministar.
Glavno tajništvo opralo ruke
Logično, ovakva presuda je pomalo uznemirila odgovorne u MUP-u. Ali i zbunila – pa se tako državni tajnik Žarko Katić krajem lipnja obraća Glavnom tajništvu u MUP-u s jednostavnim pitanjem – što, pobogu, dalje (ili, administrativnim rječnikom, državni tajnik je tražio “uputu o daljnjem postupanju”)?
Glavno tajništvo, međutim, nije moglo previše pomoći. Štoviše, u odgovoru državnom tajniku između redaka se iskreno čude postojećoj praksi. U evidenciji predmeta, naime, nisu našli odluku kojom ministar daje ovlast državnom tajniku da donosi odluke u postupcima vezanim međunarodnu zaštitu.
“Stoga, nisu nam poznati razlozi radi kojih je uspostavljena dosadašnja praksa potpisivanja odluka ovog Ministarstva kojima se odobravaju, odbacuju ili odbijaju zahtjevi za međunarodnu zaštitu od strane državnog tajnika”, kaže se u odgovoru Glavnog tajništva MUP-a. Pritom su oprali ruke od “uputa o daljnjem postupanju” uz objašnjenje da “ne mogu davati upute o načinu rada i postupanja ustrojstvenoj jedinici koja nije u sastavu Glavnog tajništva”.
Kronično neznanje ili izbjegavanje osjetljivih odluka?
Ukratko, u MUP-u na politički, humanitarno i sigurnosno osjetljivoj temi poput donošenja odluka o međunarodnoj zaštiti očito vlada popriličan pravni kaos. Odluke koje je dosad potpisivao i donosio državni tajnik morao je – a da toga očito nitko nije bio svjestan – donositi i potpisivati ministar Davor Božinović. Ili – a teško se odlučiti koja je verzija lošija – ministar nije želio na sebe preuzeti pipkavu dužnost odlučivanja o azilantima, pa ju je, očito neformalno (i nezakonito) prepustio državnom tajniku.
MUP smo pitali koliko je dosad rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnom zaštitom donio državni tajnik Katić, koliko se sudskih postupaka vodi protiv tih rješenja te tko će ubuduće donositi rješenja u tim predmetima. Odgovore ćemo, tko god ih potpisao, objaviti kad ih dobijemo.