Sudeći po događajima iz proteklog tjedna, 2021. bi, iako je tek počela, mogla biti jedna od važnijih u historiografiji
Rijetko intenzivan tjedan: od Žinića, preko ‘Nisam tražila’ i Bidenove inauguracije, do Milanovićevog odlaska s Maslenice i raspada kampanje cijepljenja
Protekli tjedan bio je rijetko intenzivan. Događaji su se smjenjivali kao na traci, i to ne oni uobičajeni koje ćemo vrlo brzo zaboraviti, nego umnogome i prijelomni, zbog čega nije pretjerano zaključiti da bi 2021. godina, iako je tek počela, mogla biti zapamćena kao jedna od važnijih u historiografiji.
Otpis režija za struju i HRT
A sve je počelo uobičajeno. Inertna Vlada je početkom tjedna konačno odlučila konkretno djelovati na dugoročnoj pomoći ljudima na Baniji, za početak tako što je odlučila da će im sljedeća tri mjeseca biti otpisani računi za struju i pretplatu na HRT. Jasno je da odluka vezana za struju bila ona koja se čekala jer je grijanje na struju ostala praktično jedina realna opcija za ljude tamo koji su se danima smrzavali, bojeći se visokih računa.
Što se pak tiče pretplate na HRT možda ne bi bilo loše da im je Plenković trajno suspendira, budući da je vodstvo HRT-a, u rijetko bizarnom potezu, u situaciji u kojoj se čitav taj prostor logično nalazi u centru pažnje javnosti, odlučilo povući jedinog dopisnika iz Siska, Igora Ahmetovića. Tko zna, možda je puka slučajnost što se to dogodilo nakon što je novinar dobio spor protiv HRT-a, ali nas svakako podsjeća na kampanju tužbi protiv novinara i još uvijek živuće repove kontrarevolucionarnog doba.
Afera Žinić
Nastavilo se pak s još jednim od nevjerojatnih skandala vezanih uz ugledne hadezeove dužnosnike. Ovog puta riječ je o županu sisačko-moslavačkom, Ivi Žiniću, koji mora da ovih dana proklinje potres možda čak i više od ljudi čija je imovina temeljito stradala. Jer da nije bilo potresa živio bi do kraja karijere u medijskoj zavjetrini, u kući koju je otkupila država i za koju ne plaća ništa, dok istovremeno također koristi državni stan u Zagrebu, iz kojeg je trebao davno izaći.
To sa stanom čak i nije bilo nepoznato, budući da na saborsko pitanje Željka Lenarta o korištenju tog stana godinu dana nije stizao nikakav odgovor. Mogli bismo o svemu ovome i detaljnije, ali nema potrebe. Ionako je javnost sve pročitala ovih dana, opet su novinari, od 24 sata do Telegrama odradili ključni posao i opet smo se uvjerili da je nešto što bi u bilo kojoj uređenoj zemlji bilo nezamislivo, ovdje praksa.
Koja se prekida isključivo u izvanrednim okolnostima snažnog medijskog i javnog pritiska, zbog straha od rezultata na izborima. Prekida se, naravno, samo u konkretnom slučaju i bez većih pravnih posljedica. No, definitivno će u memoriji zemlje ostati Žinićeva izjava kako je očekivao da mu država pokloni kuću jer je branitelj, što u jednoj rečenici nudi analizu kompletnih društvenih odnosa. Ali i ideja kako će uklanjanjem prezimena s portafona riješiti problem. Sjajno.
Inauguracija Joea Bidena
Događaji su se toliko brzo smjenjivali da je čak i inauguracija novog američkog predsjednika vrlo brzo pala u drugi plan. Trump je na koncu, posve očekivano zbrisao, ostavivši tek pismo na stolu, zahvaljujući krvavoj predigri i pandemiji nije bilo ljudi, a mjere osiguranje su bile veće nego inače.
Biden je pak odmah po preuzimanju vlasti potpisao čitav niz odluka kojima je momentalno počeo razgrađivati nasljeđe Trumpove vlasti, pri čemu je najvažniji povratak u WHO-a s punim kapacitetima. Ali je zvijezda, ne samo dana, nego i tjedna, Bernie Sanders.
Čitav svijet se već danima zabavlja fotošopirajući njegovu fotografiju na stolici pod debelim naslagama odjeće u raznim kontekstima, pri čemu svatko ima svoga favorita. Što se mene tiče, zasad vodi situacija u kojoj sjedi kraj Manolića i ona u kojoj sjedi tik iza Cobaina na Nirvaninom Unpluggedu u New Yorku.
Nisam tražila
Praktično istog dana, zahvaljujući svjedočenju beogradske glumice Milena Radulović o tome kako je nju i druge djevojke u glumačkoj školi silovao Mika Aleksić, otvorena je tema seksualnog nasilja nad ženama, koja je sustavno potiskivana. Aleksić je priveden, dio javnosti je ostao šokiran razmjerima tog nasilja, a dio reakcijama anonimnih komentatora ispod tekstova po portalima, iako iskreno ništa od navedenog nije iznenađujuće.
Nakon Mileninog istupa, četiri sarajevske glumice pokrenule su stranicu na Facebooku pod naslovom ‘Nisam tražila’ na kojoj danima žene objavljuju vlastita iskustva seksualnog nasilja koje su preživjele. U početku je to bilo isključivo u glumačkom svijetu, pa se prenijelo na sve slučajeve. Sarajevska i zagrebačka akademija su odmah otvorile kanale za prijavu slučajeva, stigle su brojne prijave.
Isto se dogodilo i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i ako nešto već sada, iako je stvar u začetku, možemo reći, to je da se radi o prijelomnom društvenom momentu i o važnosti osjećaja da žrtve nasilja nisu u tome same, zatim da stvari vjerojatno više neće biti iste i da postjugoslavenski kulturni prostor i dalje postoji.
Sukobi oko HNK
Kako se ovaj pokret dogodio upravo u jeku još jednog od sukoba vezanog uz odnos uprave i zaposlenika u Hrvatskoj narodnom kazalištu u Zagrebu, on je na kraju ostao u sjeni, ali ipak dovoljno vidljiv da uočimo oštro polarizirane tabore unutar kazališta, javna pisma ljudi iz umjetničkog svijeta koji ne rade tamo te posebnu sjednicu saborskog povjerenstva i jasnu podršku ministrice kulture aktualnoj intendantici.
No, kako god se sada stvari raspletu, a vjerojatno se sada neće dogoditi ništa, o budućnosti HNK će se zapravo odlučivati nakon lokalnih izbora, ovisno o tome tko će formirati vlast u Zagrebu.
Raskol u HUP-u
U Hrvatskoj udruzi poslodavaca je pak došlo do raskola. Nekoliko velikih firmi: Orbico, Adris, Fortenova i Tehnomont su napustili udrugu i najavili osnivanje nove. Brojne druge velike firme su pak odlučile ostati, izabrano je novo vodstvo i po svemu sudeći bi moglo doći do stabilizacije u udruzi, nakon dugotrajnih sukoba i skandala koji su dolazili s tog mjesta.
Preminula Mira Furlan
U drugoj polovici tjedna došlo su dvije ubitačne vijesti. Jedna od njih je da je u SAD-u preminula Mira Furlan, jedna od najvećih glumica na ovim prostorima, koja je nakon otkaza u zagrebačkom HNK-u i nakon što joj je nezakonito oduzet stan u Zagrebu, bila prisiljena sa suprugom Goranom Gajićem otići u egzil u SAD.
U hrvatsko glumište vratila se zaobilazno, prvo na Šerbedžijin Ulysses teatar s Medejom, što je imalo dosta simbolike imajući u vidu njihovu sličnu sudbinu, a potom i u riječki HNK. Ali nikad više u matično kazalište koje se dodatno osramotilo nekrologom kojeg je ispisalo. Na povratku je glumila i u Tanovićevom filmu ‘Cirkus Columbia’, ali istinski povratak nakon svega više nije bio moguć.
Pamtit ćemo je po velikim ulogama, kao i po nepokolebljivom antinacionalizmu zbog koje je i bila prisiljena otići i koji je prekinuo njenu ovdašnju karijeru u naponu snage i podijelio joj život na pola. Sva naknadna priznanja koja će nesumnjivo doći, neće moći promijeniti sve to.
Obustava cijepljenja
Druga poražavajuća vijest je da će se plan cijepljenja morati mijenjati, odnosno da neko vrijeme nećemo cijepiti nove ljude, nego će tek oni koji su dobili prvu dozu, dobiti i drugu. Država ovaj put nije kriva, budući da su svi proizvođači, uključivši i AstraZenecu od koje smo naručili najviše cjepiva, odlučili čitavoj Europskoj uniji na neko vrijeme smanjiti isporuke ugovorenih doza, zbog reorganizacije proizvodnje. Za nadati se da problem neće biti dugotrajan, a ako i bude, u Saboru su mirni. Oni su se već cijepili.
Milanovićev državnički potez
Zoran Milanović je često izbjegavao raditi svoj posao još kao premijer, iskazuje neobičnu fascinaciju Tuđmanovim likom i ostavštinom, ali kad oko nečega zauzme principijelni stav, onda ga se i drži. Zahvaljujući tome povukao je državnički potez u rangu Mesićevog umirovljenja generala koji su potpisali politički proglas.
Kad je vidio da su u službenom protokolu obilježavanja godišnjice akcije Maslenica ljudi u obilježjima HOS-a, s ustaškim natpisima, ovog puta nije otišao samo on, nego je i naredio vojnim zapovjednicima da napuste svečanost. Sada je sve na Andreju Plenkoviću, kojem je i predsjednik Židovske općine, Ognjen Kraus, olakšao posao na konzultaciji s klubovima zastupnika.
Ukratko, isključivo od premijerove političke volje zavisi hoće li se izglasati zakon o zabrani upotrebe fašističkih obilježja ili neće. Poznavajući pak Plenkovića, šanse su pola-pola trenutačno.