Sumnja se da Ivica Todorić uopće nije Agrokoru vratio novac koji je posudio da si kupi Kulmerove dvore
Istražitelji misle da mu je paravan za kupnju bio ugovor s tvrtkom Investco
Bio je početak 2017. godine kada je Ivica Todorić na hitnom sastanku okupio svoje najbliže suradnike – Tomislava Lučića, koji je s funkcije glavnog financijaša u Agrokoru prešao u Nadzorni odbor te prvog pravnika tvrtke Dubravka Perovića.
“Riješite odnose s Investcom”, poručio im je. Istražitelji sada sumnjaju da rješenje nije bilo zakonito, kao ni sve ono što mu je prethodilo. Naime, istražitelji sumnjaju da je tvrtka Investco, investicijska kompanija u kojoj je sredinom 90-tih radio i aktualni izvanredni povjerenik Agrokora Ante Ramljak, poslužila Todoriću kao paravan da na račun Agrokora kupi Kulmerove dvore, obiteljsko zdanje u zagrebačkim Šestinama, gdje su u ponedjeljak u šest sati ujutro policajci pokucali s nalozima za hapšenje.
Kredit za kupnju Kulmerovih dvora
Prema dokazima što su ih uspjeli prikupiti u posljednjih šest mjeseci, istražitelji vjeruju kako je otplatu kredita, što ga je podigao za kupnju Kulmerovih dvora, Ivica Todorić realizirao zajedno sa svojim najbližim suradnicima Lučićem i Ljerkom Puljić, bivšom potpredsjednicom Agrokora i članicom Nadzornog odbora. Za to mu je poslužila navodno fiktivna prodaja dionica Konzuma Investcou s čijim je čelnim čovjekom Miroslavom Blaževom sklopio i nekoliko ugovora za te dionice, no oni na kraju nisu realizirani.
Za Kulmerove dvore Todorić je kredit od 23,8 milijna eura podigao još u prosincu 2005. godine, dok je preostali dio do pune cijene od 29,9 milijuna eura, namirio zajmom od Agrokora. Kredit je banci uredno i otplaćen 2012. godine, no prema podacima s računa što su analizirani tijekom dosadašnjeg tijeka procesa, većina tog novca predstavlja nelegalnu pozajmicu koja je stigla iz Investcoa.
Kako je kolao novac za Ivicu Todorića
Naime, istražiteljima je u oči upalo kako je veći dio kredita isplaćen novcem što je 31. siječnja 2012. godine sjeo na račun Ivice Todorića. Radilo se o 122,8 milijuna kuna koje mu je uplatio Agrokor. Ovaj isti iznos Agrokor je isknjižio 12 mjeseci kasnije godine i to na osnovu cesije između Investcoa, Todorića i Agrokora.
U Ugovoru o cesiji bilo je navedeno da su Investco i Todorić sklopili 15. prosinca 2012. predugovor o prodaji i prijenosu dionica te da su 27. prosinca 2012. Investco i Agrokor također sklopili ugovor o prodaji i prijenosu dionica. U konačnici se Agrokor obvezao Todoriću, umjesto Investcou uplatiti 360 milijuna kuna najkasnije 31. prosinca 2012. godine.
Dug pokriven, a pravog novca nigdje
Upravo ta cesija u poslovnim je knjigama Agrokora, kako sumnjaju istražitelji, iskorištena da se prikaže umanjenje potraživanja što ih je koncern imao. Isknjižen je tako onaj Todorićev dug od 122,8 milijuna kuna s kojima je otplatio dio kredita za Kulmerove dvore, dok je 4,7 milijuna kuna uplaćeno na ime kamata. Preostali iznos od 232,5 milijuna kuna utrošen je na smanjenje tzv. “ostalih potraživanja” u evidenciji Agrokora.
Prateći što se s Konzumovim dionicama dalje događalo, istražitelji su utvrdili kako su one 25. siječnja 2013. prenesene na Agrokor, no na računima Investcoa nikada nije pronađen trag da su te dionice doista i plaćene. I sama isplata i prijenos dionica do 2016. gdoine su još šest puna prolongirani, da bi 27. prosinca te godine Blažev i Todorić raskinuli predugovor iz 2012. Raskid ugovora je antidatiran jer je u stvari, kako se sumnja, dogovoren početkom ove godine na hitnom sastanku u Agrokoru.
Todorić u dvostrukoj ulozi
Kako uplata od strane Investcoa za dionice Konzuma nikada nije stvarno evidentirana na računima istražitelji zaključuju kako je cijeli ovaj financijski manevar bio usmjeren na pokrivanje Todorićevog duga Agrokoru za novac posuđen za kupnju Kulmerovih dvora. Kada je već postalo jasno da se poslovanje Agrokora istražuje, Todorić je na održao hitan sastanak sa svojim tadašnjim najbližim suradnicima.
Raskidom ugovora, sumnja se, pokušalo se prikriti da je Todorić u ovom slučaju bio u dvostrukoj ulozi i to kao privatna osoba, odnosno onaj koji je prodavao dionice Agrokora kada je s Blaževom zaključio Predugovor, a kasnije kao predsjednik Uprave Agrokora kada je naložio da se na osnovu tog dokumenta isknjiži njegov dug prema koncernu. Lučić i Ljerka Puljić osumnjičeni su da mu u cijelom tom nizu malverzacija pomogli, potpisujući ugovore o cesijama i nalažući da ih se provede kroz poslovne knjige.