Summit u Bruxellesu presudan je za budućnost EU, ali sad ga je već teško pratiti. Ovo su ključne točke
Europski summit, na kojem se raspravlja o ključnim dužnostima, nastavlja se u utorak u 11 sati
Večerali su, pregovarali cijelu noć, pa se okupili na doručku – bez rezultata. Čelnici zemalja članica Europske unije privremeno su se rastali, nakon što je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk odlučio da će se sastanak nastaviti u utorak u 11 sati. Na dnevnom redu im je samo jedna točka: dogovor oko toga tko će biti na čelu ključnih europskih institucija – Europskog vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta – u sljedećih pet godina.
U igri je, kako nagađaju mediji, i dalje niz imena, ali zasad niti oko jednoga nema konsenzusa. “Svima treba mala pauza i odmor, a onda ćemo se sutra pokušati dogovoriti”, izjavio je nakon maratonskog sastanka u ponedjeljak novinarima u Bruxellesu hrvatski premijer Andrej Plenković. Ovo su neki od zaključaka prvog dijela europskog summita.
1. Model Spitzenkandidata nije mrtav, ali…
…se ne osjeća baš najbolje. Nijemac Manfred Weber i Nizozemac Frans Timmermans dvojica su najistaknutijih tzv. Spitzenkandidata (prvi iz redova pučana, a drugi europskih socijalista). Oni su u kampanju ušli kao vodeći kandidati svojih političkih grupacija, s ciljem da preuzmu dužnost predsjednika Europske komisije.
Taj model vodećih kandidata izaziva kontroverze i kritike. Najotvorenije mu se protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron. No, zasad se čini da je model preživio – barem prvi dan summita – jer se ime jednog od njih (Timmermansa) spominje kao najizglednije rješenje za budućeg šefa Komisije.
Čini se, međutim, da se lideri EU-a ne mogu baš složiti niti oko tumačenja samog koncepta. “Za sljedeće izbore morat ćemo malo pažljivije razmisliti kako percipiramo taj koncept” Spitzenkandidata, kazao je Plenković. Dakle, treba li relativni pobjednik EU izbora postati predsjednik Komisije (što bi, u ovom slučaju, bio Weber – na čemu EPP, s najvećim brojem osvojenih mandata u EU parlamentu, inzistira) ili mandat treba dobiti onaj tko okupi većinu (u tom slučaju, karte bi pale na Timmermansa).
2. Kad se ‘veliki’ dogovore…
…to ipak nije jamstvo uspjeha. Na marginama sastanka G20 u Japanu prošlog petka, čelnici četiri države članice i predsjednik Europskog vijeća Tusk raspravljali su o planu oko kojeg bi se u Bruxellesu mogao postići konsenzus. Njemačka, Francuska, Nizozemska i Španjolska navodno su stale iza tog “plana iz Osake” po kojem bi Nizozemac Timmermans postao predsjednik Komisije, dok bi Spitzenkandidat pučana Weber trebao biti predsjednik Europskog parlamenta.
No, protiv tog prijedloga najprije su se pobunili pučani. U političkoj grupaciji Angele Merkel smatraju da – unatoč tome što je najutjecajnija među njima podržala plan – ne bi trebali odustati bez borbe od čelne pozicije u Europskoj komisiji. Ideja je naišla i na otpor zemalja srednje i istočne Europe.
Koliko se zasad može iščitati iz izjava (Poljske, Češke, Mađarske), ne smeta ih toliko što je plan iskovan u vrlo ograničenom formatu, na drugom kraju svijeta, nego im smeta – Timmermans. Nizozemac je, kao desna ruka Jean-Claude Junckera, (pred)vodio kritike Bruxellesa na račun država za koje je Komisija procijenila da ugrožavaju vladavinu prava.
3. Pregovori su komplicirani, ali…
…mogli bi postati još složeniji. Novi saziv Europskog parlamenta u utorak ima prvu plenarnu sjednicu, a do kraja dana je krajnji rok za predaju kandidatura za novog predsjednika parlamenta. Glasovanje o nasljedniku Antonija Tajanija na toj dužnosti očekuje se u srijedu.
Zastoj u pregovorima među čelnicima država članica otvara mogućnost da se neće uspjeti dogovoriti prije nego novi parlament odabere svog čelnika. Ako bi se to dogodilo, manevarski prostor premijera i predsjednika zemalja članica bio bi dodatno sužen.
U složenom procesu imenovanja ključnih ljudi koji će voditi europske institucije mora se voditi računa o nizu čimbenika, među ostalim o političkoj, zemljopisnoj i rodnoj ravnoteži. Nakon što EU parlament izabere svog predsjednika, čelnici 28 zemalja morali bi se tome prilagoditi pri odabiru kandidata za preostale institucije.
Dakle, ako parlament izabere, recimo, liberala, onda bi kandidati iz te političke opcije trebali ispasti iz igre za Komisiju i Europsko vijeće. Ili, ako zastupnici glasuju za pučana, onda je EPP-u već pripala jedna visoka dužnost, pa to umanjuje šanse da premijeri nominiraju još nekog pučana za drugu poziciju. Zato će u utorak, očigledno, biti u velikoj utrci s vremenom da se usuglase oko cijelog “paketa”, pa da onda parlament u srijedu ispoštuje taj dogovor.
4. Plenković više nije u igri…
…ali europski summiti su ipak nepredvidljivi. Hrvatskog premijera ozbiljno se spominjalo zadnjih tjedana kao jednog od mogućih kandidata za visoku funkciju u EU institucijama. Ugledni mediji baratali su njegovim imenom u kontekstu Europskog vijeća, pa i Europske komisije.
U posljednja 24 sata, međutim, u medijima koji prate summit u Bruxellesu, Plenković se više ne spominje. I on sam je dosad najizravnije otklonio mogućnost da bude imenovan. Kratkim “ne” odgovorio je na novinarsko pitanje je li noćas iskazao i osobnu ambiciju za neku od funkcija te je li Tusk u zadnja 24 sata među kolegama “testirao” i njegovo ime.
Sutra je, naravno, novi dan, pa nije isključeno da se dotad pojave i nove spekulacije i nova moguća rješenja za izlazak iz ove slijepe ulice u kojoj su neispavani premijeri proveli zadnjih 30-ak sati.