Super, Istanbulska ide u Sabor ali pazite ovo: premijer tvrdi da mu treba 39 glasova, ustavna stručnjakinja kaže 76
Sanja Barić kaže kako je ovo organski zakon i kako je potrebna apsolutna većina
Nakon što je Vlada danas napokon usvojila i poslala u saborsku proceduru, ratifikacija Istanbulske konvencije sada ovisi o saborskim zastupnicima. Premijer Andrej Plenković u utorak je kazao kako je za ratifikaciju Konvencije u Saboru potrebna obična većina glasova zastupnika. Drugim riječima, prema tumačenju premijera, dovoljno je da Konvenciju podrži 39 zastupnika i ona postaje dio hrvatskog zakonodavstva.
Po ovoj interpretaciji dovoljno je da se na sjednici pojavi minimalno polovica zastupnika i da je podrži većina prisutnih. No, predstojnica Katedre za Ustavno pravo Sveučilišta u Rijeci Sanja Barić izričito kaže kako je za ratifikaciju Kovencije potrebno 76 glasova, odnosno apsolutna većina. Njen stav dijeli i jedan ustavni stručnjak koji je želio ostati anoniman.
Posao za Ustavni sud?
Profesorica Barić upozorava i na još jednu mogućnost, doduše samo teoretsku. “Ako u Saboru ovaj zakon dobije manje od 76 glasova može se ići na Ustavni sud čime se na mala vrata otvara mogućnost da se zakon sruši”. Ipak, teško da će se ovo dogoditi, naglašava Barić, podsjećajući kako je Ustavni sud u sličnim slučajevima već zauzeo stav kako neće odlučivati o ustavnosti međunarodnih ugovora, stoga bi vjerojatno ovakve ocjene odbacio.
“Svejedno, onima koji se protive ratifikaciji Istanbulske ostaje argument da tvrde kako zakon kojim se ona prihvaća nije ustavan jer nije dobio potrebnu većinu glasova i tako se stvaraju dodatne komplikacije jer nema tijela koje bi bilo nadležno za to”.
Kriteriji Ustavnog suda
U čemu je zapravo stvar? Kakva većina je potrebna za pojedini zakon ovisi o sadržaju zakona, odnosno radi li se o organskom zakonu ili ne. Potvrđivanje međunarodnog ugovora slijedi istu logiku, kao što je slučaj s Istanbulskom konvencijom. Organske zakone, dakle one o kojima se glasa apsolutnom većinom (76), definira Ustav.
To su svi oni zakoni kojima se razrađuju ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne samouprave. Za zakone koji nisu organski glasa se običnom većinom, odnosno potrebna im je podrška polovice prisutnih zastupnika, minimalno njih 39.
Obzirom da bi se u većini zakona mogla naći neka poveznica s ljudskim pravima, Ustavni sud je razvio kriterije prema kojima se odlučuje što spada u organske zakone, a što ne, pojašnjava profesorica Barić. “Recimo, ako se radi o zakonima koji obrađuju temeljna ljudska prava, u što spadaju osobna i politička, onda se to smatra organskim zakonom, ova ostala ne”, kaže naša sugovornica dodajući da se recimo o Obiteljskom zakonu ili Zakonu o radu tako glasa običnom većinom, dok je za recimo izglasavanje Kaznenog zakona potrebna apsolutna većina.
HDZ i SDP složni
Prema tumačenju vladajućih, Istanbulska konvencija se očito ne bavi temeljnim ljudskim pravima, pa tako najavljuju da će se u Saboru odlučivati običnom većinom. Takvu većinu Plenkoviću neće biti problem prikupiti. No, nakon što se SDP predomislio i najavio kako će podržati Konvenciju, izgleda kako će Konvencija prikupiti i više od 76 zastupnika.
Čini se kako se s premijerovim stavom oko potrebne većine slažu i u SDP-u. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav Peđa Grbin rekao nam je kako smatra da je u ovom slučaju potrebna obična većina, odnosno 39 zastupnika, a isto su dosad govorili još neki saborski zastupnici najveće oporbene stranke.
Profesorica Barić nema dvojbi
No, profesorica Barić kaže kako nema nikakve dvojbe da je zakon kojim se potvrđuje Istanbulska konvencija organski i da je za njegovo glasanje potrebna većina svih zastupnika, odnosno njih 76.
“Ovo je zakon koji se bavi suzbijanjem nasilja i ima odredbe kojima se predviđaju kaznene mjere, ali i one koji podrazumijevaju međuresornu suradnju što eventualno znači i preustroj državnih tijela. Prema mom tumačenju stoga se o ovome definitivno treba odlučivati većinom glasova svih zastupnika, ako ništa i zato što se razrađuje ravnopravnost spolova, a recimo i Zakon o ravnopravnosti spolova kao i Zakon o suzbijanju diskriminacije su organski zakoni.”