Super je što je Hrvatska sukcesijom dobila gomilu diplomatskih nekretnina SFRJ. Samo, kako ih koristimo? Užas
Gomila rezidencija zjapi prazno, za neke se nismo uspjeli ni uknjižiti. Veliki dio zgrada je posve oronuo
Veleposlanstvo i rezidencija bivše Jugoslavije u Tokiju trebali bi do kraja ovog mjeseca konačno dobiti novog vlasnika. Nekretnina, koju je koristila bivša država, a zajednički su je na tržište stavile njezine sljednice, bit će prodana za 110,2 milijuna kuna. Od toga će Hrvatskoj pripasti 25,9 milijuna kuna, umanjeno za razmjerne troškove provedbe prodaje, izvijestila je ovoga tjedna Vlada, dajući suglasnost za prodaju.
Diplomatski kompleks u Tokiju jedan je od od pet velikih kompleksa za koje su države sljednice SFRJ dogovorile zajedničku prodaju i podjelu novca. Osim veleposlanstva i rezidencije u Tokiju, za koje je upravo nađen kupac, dosad je prodan i stan na Park aveniji u New Yorku. Šesterosobna dvoetažna nekretnina, koju su mediji nazivali i “Titovim stanom”, podana je prošle godine, a Hrvatskoj je od toga pripalo oko dva milijuna dolara.
Od 14 rezidencija uspjeli smo prodati samo pola
Još u travnju 2016. godine Hrvatska, Srbija, BiH, Makedonija i Slovenija dogovorile su da će velike nekretnine ex-Jugoslavije zajednički prodati i podijeliti novac jer je riječ o veleposlanstvima i rezidencijama koje države fizički ne mogu podijeliti među sobom. No, gotovo tri godine kasnije, većina te diplomatske imovine još uvijek čeka kupca: zgrada stalnog predstavništva pri UN-u u New Yorku, veleposlanstvo u Bonnu te veleposlanstvo i rezidencija u Bernu.
Prodaja velikih kompleksa, očito, ide prilično sporo, ali nije puno bolje niti s veleposlanstvima i rezidencijama koje je Hrvatska dosad, u sklopu sukcesije imovine bivše države, dobila u inozemstvu. Tijekom 2011. i 2012. godine, Hrvatska je, primjerice, ili preuzela ili je odlučeno da joj pripadaju nekretnine ex-Jugoslavije, ukupno njih 14, smještene na raznim lokacijama, od Austrije, preko Tunisa do Čilea. Samo polovica tih nekretnina dosad je prodana ili stavljena u funkciju. Čaša je, dakle, napola prazna. Ili, ako ste baš optimistični, napola puna.
Veleposlanstvo u Beču u zgradi Otta Wagnera
Osim “Titovog stana” na Manhattanu i kompleksa u Japanu, koje su države prodavale zajednički, Hrvatska je dosad prodala još pet nekretnina bivše SFRJ, preuzetih prije sedam ili osam godina. U Ministarstvu vanjskih i europskih poslova doznajemo da su se riješili zgrade veleposlanstva u Lisabonu, rezidencija u Helsinkiju, Oslu i Stockholmu te generalnog konzulata u Torontu. Riječ je, tvrde, o nekretninama koje nisu odgovarale hrvatskim potrebama ili su bile previše oronule da bi ih se isplatilo obnavljati.
Dvije nekretnine bivše države koje se koriste nalaze se u Beču i Santiago de Chileu. U Čileu je situacija specifična jer je Hrvatska bila otprije u posjedu te zgrade, pa je njezina formalna predaja značila samo potvrdu već postojeće situacije. U toj je zgradi smješteno hrvatsko veleposlanstvo. U Beču su, pak, veleposlanstvo i stalna misija pri OESS-u u rujnu 2014. godine useljeni u zgradu koja je nekad bila u vlasništvu SFRJ. Zgrada je zaštićeni spomenik kulture, a krajem 19. stoljeća projektirao ju je bečki arhitekt Otto Wagner. To je, priznat će neslužbeno na Zrinjevcu, jedan od rijetkih objekata preuzetih u sukcesiji koji Hrvatska koristi.
U afričkim zemljama još se nismo ni uknjižili
S ostatkom diplomatske imovine iz “ostavinske rasprave” situacija nije tako ružičasta. Najveći problem, čini se, za Ministarstvo su nekretnine koje su Hrvatskoj 2012. godine pripale u afričkim državama. Na sastanku Zajedničkog odbora za sukcesiju diplomatsko-konzularne imovine bivše SFRJ u ožujku 2012. godine dogovoreno je da Hrvatska dobiva pet zgrada: veleposlanstvo u Tunisu, rezidencije u Nairobiju i Madagaskaru te veleposlanstvo i rezidenciju u Khartoomu. Gotovo sedam godina kasnije, nijedna od tih nekretnina nije prodana, nije stavljena u funkciju, u nekima se država još nije ni uknjižila kao vlasnica.
Izvori iz Ministarstva tvrde da je dokumentacija predana, ali se radi o dugotrajnim procedurama, pa se tako još uvijek, primjerice, čeka uknjižba u Tunisu te Nairobiju i Madagaskaru (gdje je država preuzela nekretnine 2016. godine). U glavnom gradu Sudana, Khartoomu, u nekretninama bivše države smještene su, prema neslužbenim informacijama, neke tamošnje državne institucije pa se radi na tome da se objekti predaju Hrvatskoj.
Uskoro prodaja ex-YU zgrada u Haagu i Madridu?
Ni preostale dvije nekretnine, prepuštene Hrvatskoj početkom ovog desetljeća, nisu u funkciji, ali bi mogle biti uskoro prodane. Veleposlanstvo ex-Jugoslavije u Den Haagu i rezidencija u Madridu prevelike su i preskupe za uređenje, tvrde u resoru Marije Pejčinović Burić. Zato će, gotovo sedam godina nakon što su pripale Hrvatskoj, biti stavljene u prodaju. Procijenjeno je da ih je racionalnije prodati, nego obnavljati, pojašnjavaju sa Zrinjevca.
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, za čijeg je mandata većina spomenutih objekata raspodijeljena Hrvatskoj, slaže se da je neke od tih nekretnina potrebno prodati, ali bi prethodno trebalo napraviti detaljnu analizu. “Neke stvarno nisu bog zna što, a skupe su za održavanje. Ali ima i onih koje su dragocjene i ne bi ih trebalo bezglavo prodavati”, ističe Pusić. Tvrdi i da je “velika šteta” ako se s tim nekretninama ništa ne radi jer “smo se užasno natezali i konačno se oko nečega dogovorili”.
Na nekim lokacijama i dalje plaćamo najam
Kada je ovoga tjedna Vlada davala suglasnost za prodaju veleposlanstva i rezidencije u Tokiju, u odluci su napomenuli da se novac od prodaje može iskoristiti za pribavljanje, kupnju, obnovu, adaptaciju i opremanje nekretnina u vlasništvu Hrvatske u kojima su smještena veleposlanstva i konzularni uredi. Čini se, međutim, da veza između prodaje jedne nekretnine i kupnje nove – recimo, tamo gdje se iz državnog proračuna plaća najam – nije baš pravocrtna.
Primjerice, u Kanadi je država prodala zgradu generalnog konzulata SFRJ u Torontnu. No, generalni konzulat Hrvatske, koji se nalazi u drugom gradu, Mississaugai, za svoj smještaj plaća najam. Prema informacijama MVEP-a, mjesečni najam iznosi 4.520 kanadskih dolara, što je nešto manje od tri tisuće eura.
Najam se djelomično plaća i u Beču, gdje je zgrada bivše Jugoslavije stavljena u funkciju. Ali, na Zrinjevcu tvrde da nije pogodna za primanje stranaka, pa je u najmu, koji se plaća od 2003. godine, ostao konzularni odjel veleposlanstva. Najam iznosi 7.180 eura mjesečno. U najmu je i veleposlanstvo u Den Haagu, gradu u kojem se, dakle, nalazi i zgrada veleposlanstva bivše Jugoslavije koju je Hrvatska dobila u postupku sukcesije. Smještaj veleposlanstva u glavnom gradu Nizozemske državni proračun stoji 7.300 eura mjesečno, kažu u Ministarstvu. Kada zgrada ex-YU bude prodana, moguće je da će se novac uložiti u kupnju nekretnine primjerenije veleposlanstvu.