Dok hrvatska javnost sa zebnjom prati vijesti o talibanskom prevratu u Afganistanu suosjećajući s tamošnjim stanovništvom, pogotovo sa ženama koje nova vlast vraća u okove šerijatskog zakona, naša Vlada galantno je najavila da će Hrvatska, slovom i brojkom, primiti 20 izbjeglica iz Afganistana. To smo saznali od Gordana Grlića Radmana, nakon neke ”neformalne” konferencije ministara vanjskih poslova EU. Gdje je Grlić Radman – onako šuplje kako samo taj svat umije – ”naglasio važnost zaštite ljudskih prava u Afganistanu, posebno prava žena i djevojčica”.
A kao da želi preduhitriti čuđenje toj neznatnoj brojčici, koja je, prema mišljenju Plenkovićeve administracije, očito sasvim adekvatna mjera milosti prema milijunima ugroženih života, potpredsjednik Vlade Davor Božinović daje ciničnu izjavu kojom tu škrtost opravdava navodno objektivnim razlozima: ”Ljude koji su već krenuli (…) mora se zbrinuti tamo gdje su najbliže svojoj državi kako bi su u nju jednog dana mogli vratiti”, rekao je Božinović.
Da su naši dužnosnici odlučili primiti 200 ljudi, još bi se to nekako dalo progutati. Ali dvadeset. Pa koga oni neumjesno nasmijavaju u ovoj kataklizmi?
Najviše u Pakistanu i Iranu
Jer izbjeglih Afganistanaca već su pune Afganistanu ”susjedne države” – Pakistan i Iran, Tadžikistan i Kina – kao i države kojima je Kabul bliže nego Zagreb, a kojima Božinović stavlja na savjest da puste k sebi rijeke očajnika koji se sada pokušavaju spasiti od talibanskog zuluma i terora.
Od ratova u svojoj državi najviše je Afganistanaca prebjeglo u Pakistan i Iran. U Pakistanu ih je trenutno oko 2,8 milijuna, pri čemu oko dva milijuna bez ikakvog pravnog statusa. Većinom su smješteni u izbjegličke kampove, nemaju pravo na medicinsku pomoć, ne mogu otvoriti bankovni račun i preživljavaju uglavnom od nadničarskih poslova. Premijer Pakistana Imran Khan nedavno je rekao za New York Times da Islamabad ne može primiti novi val izbjeglica iz Afganistana jer ih već imaju oko tri milijuna.
Neutvrđen broj u Kini
U statusu izbjeglica i pod zaštitom UNHCR-a, oko 780.000 Afganistanskih državljana živi u Iranu, ali iranske vlasti tvrde da ih je tamo još oko dva milijuna ilegalno. Granica između dviju država duga je 950 kilometara i očajni se ljudi probijaju u Iran preko teško prohodnih planina. Prije nekoliko dana Deutsche Welle je objavio da mnogi Afganistanci pokušavaju prebjeći u Iran te da se cijeli konvoj afganistanske vojske i pogranične policije na granici predao iranskim vlastima i položio oružje.
Tisuće afganistanskih izbjeglica od ranije uzalud čekaju bolja vremena u Tadžikistanu i Turkmenistanu, a nove migracije očekuju se i sada. Al Jazeera je početkom srpnja javila da je Tadžikistan, gdje već živi oko 6,5 tisuća Afganistanaca, primio i 1.037 pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti koji su bježali iz zemlje pred talibanima. Službenih podataka o broju afganistanskih izbjeglica u Kini nema i on se definira kao ”neutvrđen”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Božinović očekuje novu žrtvu
Među državama na azijskom kontinentu koje ne graniče s Afganistanom, najviše Afganistanaca nalazi se u Turskoj, već niz godina državi s najviše izbjeglica u svijetu. U turskim izbjegličkim kampovima preživljava oko 200 tisuća državljana Afganistana. Turske vlasti nedavno su uhitile nekoliko stotina novih ”ilegalnih migranta” iz te zemlje koji traže spas od talibana.
Deseci tisuća Afganistanaca godinama su bježali i ostajali u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Izraelu, Indiji, Rusiji, Uzbekistanu, Kazahstanu, Kirgistanu, Indoneziji itd., iz tih se država nikad nisu uspjeli vratiti.
Dakle, milijune Afganistanaca već su udomile ”susjedne” države od kojih Davor Božinović svejedno očekuje novu žrtvu. Otkako su talibani krenuli u preuzimanje vlasti, po 10.000 Afganistanaca svakog dana pokušava ishoditi vizu kako bi pokušali izaći iz zemlje.
Ovo je mjera naše savjesti?
Od siječnja ove godine, svoje je domove u strahu od talibanske ofenzive napustilo preko 300.000 Afganistanaca. Stručnjaci Ujedinjenih naroda procjenjuju da humanitarnu pomoć u Afganistanu treba oko 18,4 milijuna ljudi.
Svi ovi suho naredani podaci – lišeni ljudskih tragedija, strašnih slika i uplakanih lica afganistanske djece – pokazuju svu bijedu skučenih i prepotentnih izjava iz naše Vlade. Mi ćemo primiti 20 izbjeglica? Dvadeset. Zbrinut ćemo recimo četiri ili pet obitelji osoba koje su surađivale s hrvatskim snagama u toj zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako je to mjera naše savjesti, pa nije trebalo ni to. Jer Vlada Sjeverne Makedonije, zemlje od dva milijuna stanovnika i bitno siromašnije od Hrvatske, objavila je, na primjer, da će prihvatiti 450 izbjeglica iz Afganistana. To je 22 i kusur puta više nego Hrvatska. Sjetimo se samo toga kad sljedeći puta čujemo grlić-radmanovsku patetiku iz Banskih dvora o ”važnosti zaštite ljudskih prava u Afganistanu, posebno prava žena i djevojčica”.
Šuplje, kako samo on umije, Grlić Radman izvijestio je da će Hrvatska primiti dvadeset izbjeglica iz Afganistana. Dvadeset?
Ako je to mjera naše savjesti, pa nije trebalo ni to. Jer Vlada puno manje i siromašnije Sjeverne Makedonije, na primjer, objavila je da će ih prihvatiti 450
Jer izbjeglih Afganistanaca već su pune Afganistanu 'susjedne države' - Pakistan i Iran, Tadžikistan i Kina - kao i države kojima je Kabul bliže nego Zagreb, a kojima Božinović stavlja na savjest da puste k sebi rijeke očajnika koji se sada pokušavaju spasiti od talibanskog zuluma i terora
Dok hrvatska javnost sa zebnjom prati vijesti o talibanskom prevratu u Afganistanu suosjećajući s tamošnjim stanovništvom, pogotovo sa ženama koje nova vlast vraća u okove šerijatskog zakona, naša Vlada galantno je najavila da će Hrvatska, slovom i brojkom, primiti 20 izbjeglica iz Afganistana. To smo saznali od Gordana Grlića Radmana, nakon neke ”neformalne” konferencije ministara vanjskih poslova EU. Gdje je Grlić Radman – onako šuplje kako samo taj svat umije – ”naglasio važnost zaštite ljudskih prava u Afganistanu, posebno prava žena i djevojčica”.
A kao da želi preduhitriti čuđenje toj neznatnoj brojčici, koja je, prema mišljenju Plenkovićeve administracije, očito sasvim adekvatna mjera milosti prema milijunima ugroženih života, potpredsjednik Vlade Davor Božinović daje ciničnu izjavu kojom tu škrtost opravdava navodno objektivnim razlozima: ”Ljude koji su već krenuli (…) mora se zbrinuti tamo gdje su najbliže svojoj državi kako bi su u nju jednog dana mogli vratiti”, rekao je Božinović.
Da su naši dužnosnici odlučili primiti 200 ljudi, još bi se to nekako dalo progutati. Ali dvadeset. Pa koga oni neumjesno nasmijavaju u ovoj kataklizmi?
Najviše u Pakistanu i Iranu
Jer izbjeglih Afganistanaca već su pune Afganistanu ”susjedne države” – Pakistan i Iran, Tadžikistan i Kina – kao i države kojima je Kabul bliže nego Zagreb, a kojima Božinović stavlja na savjest da puste k sebi rijeke očajnika koji se sada pokušavaju spasiti od talibanskog zuluma i terora.
Od ratova u svojoj državi najviše je Afganistanaca prebjeglo u Pakistan i Iran. U Pakistanu ih je trenutno oko 2,8 milijuna, pri čemu oko dva milijuna bez ikakvog pravnog statusa. Većinom su smješteni u izbjegličke kampove, nemaju pravo na medicinsku pomoć, ne mogu otvoriti bankovni račun i preživljavaju uglavnom od nadničarskih poslova. Premijer Pakistana Imran Khan nedavno je rekao za New York Times da Islamabad ne može primiti novi val izbjeglica iz Afganistana jer ih već imaju oko tri milijuna.
Neutvrđen broj u Kini
U statusu izbjeglica i pod zaštitom UNHCR-a, oko 780.000 Afganistanskih državljana živi u Iranu, ali iranske vlasti tvrde da ih je tamo još oko dva milijuna ilegalno. Granica između dviju država duga je 950 kilometara i očajni se ljudi probijaju u Iran preko teško prohodnih planina. Prije nekoliko dana Deutsche Welle je objavio da mnogi Afganistanci pokušavaju prebjeći u Iran te da se cijeli konvoj afganistanske vojske i pogranične policije na granici predao iranskim vlastima i položio oružje.
Tisuće afganistanskih izbjeglica od ranije uzalud čekaju bolja vremena u Tadžikistanu i Turkmenistanu, a nove migracije očekuju se i sada. Al Jazeera je početkom srpnja javila da je Tadžikistan, gdje već živi oko 6,5 tisuća Afganistanaca, primio i 1.037 pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti koji su bježali iz zemlje pred talibanima. Službenih podataka o broju afganistanskih izbjeglica u Kini nema i on se definira kao ”neutvrđen”.
Božinović očekuje novu žrtvu
Među državama na azijskom kontinentu koje ne graniče s Afganistanom, najviše Afganistanaca nalazi se u Turskoj, već niz godina državi s najviše izbjeglica u svijetu. U turskim izbjegličkim kampovima preživljava oko 200 tisuća državljana Afganistana. Turske vlasti nedavno su uhitile nekoliko stotina novih ”ilegalnih migranta” iz te zemlje koji traže spas od talibana.
Deseci tisuća Afganistanaca godinama su bježali i ostajali u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Izraelu, Indiji, Rusiji, Uzbekistanu, Kazahstanu, Kirgistanu, Indoneziji itd., iz tih se država nikad nisu uspjeli vratiti.
Dakle, milijune Afganistanaca već su udomile ”susjedne” države od kojih Davor Božinović svejedno očekuje novu žrtvu. Otkako su talibani krenuli u preuzimanje vlasti, po 10.000 Afganistanaca svakog dana pokušava ishoditi vizu kako bi pokušali izaći iz zemlje.
Ovo je mjera naše savjesti?
Od siječnja ove godine, svoje je domove u strahu od talibanske ofenzive napustilo preko 300.000 Afganistanaca. Stručnjaci Ujedinjenih naroda procjenjuju da humanitarnu pomoć u Afganistanu treba oko 18,4 milijuna ljudi.
Svi ovi suho naredani podaci – lišeni ljudskih tragedija, strašnih slika i uplakanih lica afganistanske djece – pokazuju svu bijedu skučenih i prepotentnih izjava iz naše Vlade. Mi ćemo primiti 20 izbjeglica? Dvadeset. Zbrinut ćemo recimo četiri ili pet obitelji osoba koje su surađivale s hrvatskim snagama u toj zemlji.
Ako je to mjera naše savjesti, pa nije trebalo ni to. Jer Vlada Sjeverne Makedonije, zemlje od dva milijuna stanovnika i bitno siromašnije od Hrvatske, objavila je, na primjer, da će prihvatiti 450 izbjeglica iz Afganistana. To je 22 i kusur puta više nego Hrvatska. Sjetimo se samo toga kad sljedeći puta čujemo grlić-radmanovsku patetiku iz Banskih dvora o ”važnosti zaštite ljudskih prava u Afganistanu, posebno prava žena i djevojčica”.