Nije to bio kraj SDP-a. Sjednica Glavnog odbora na kojoj su suspendirana četiri člana predsjedništva zbog javnih kritika na račun vodstva stranke nije bila ni početak kraja SDP-a. Radilo se o mučnom, ali i očekivanom nastavku kraja stranke koja je nakon odlaska Zorana Milanovića i izbora Davora Bernardića za predsjednika upala u rupu iz koje ne da ne uspijeva izaći, nego je uporno dublje i dublje kopa, s jasnom perspektivom da se zakopa toliko da je više nitko i ne vidi. I da nikog ne bude briga.
“Što sad?”, bilo je najčešće pitanje koje su novinari, kad je postalo jasno da će biti dovoljno ruku za suspenzije, postavljali dužnosnicima stranke koji su povremeno izlazili na malo svježeg zraka iz dvorane u kojoj se odvijao desetosatni obračun. Najbolju metaforu dao je jedan od “pobunjenika” kojih je, vrijeme je pokazalo, u SDP-u sve više, ali i dalje nedovoljno da smjene vodstvo. Sjetio se, naime, scene iz filma “Underground”, kad jedan od likova ulazeći u kafansku tučnjavu skida sat i poručuje muzici: “Brže i glasnije!”.
Ovdje, naime, pomirenja i smirenja neće biti. Najbolje to možda pokazuju riječi iz jedne od brojnih jučerašnjih rasprava na Glavnom odboru kad je jedna od članica tog tijela “pobunjenicima” poručila da joj ih je dosta i da osnuju svoju stranku pa onda tamo raspravljaju.
Taj film se, ipak, bez obzira na neke od ranijih najava o izlascima iz stranke neće gledati. Ni četvorica suspendiranih – Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Mihael Zmajlović i Vedran Babić, ni bilo tko od 90 potpisnika pisma kojim se moli Bernardića da ode, neće napuštati stranku. Borba za SDP će se nastaviti iznutra, uz očitu nadu da ona rupa koju svi skupa kopaju neće postati toliko duboka da se iz nje ne mogu izvući.
‘Pa onda SDP neće imati saborskih zastupnika, pa što?!’
Oni, pak, koji su lojalni Bernardiću, smatraju da uzrok problema s padom rejtinga i opće relevantnosti SDP-a nije u sadašnjem vodstvu stranke, već u onim stranačkim kolegama koji vodstvo non-stop kritiziraju. Jedan od članova Glavnog odbora jučer je novinarima, dosta ozbiljnog izraza lica, pokušao objasniti da bi sigurno nastradali da odemo u konkurentske medije govoriti protiv svojih šefova. Nije ga pokolebalo upozorenje o stanovitim suptilnim razlikama između demokratske stranke i privatne firme.
Kao što jednog Bernardićevog bliskog suradnika nije pokolebalo ni objašnjenje dubinske besmislenosti predsjednikovog manevra koji je, želeći valjda pokazati da mu nije stao do fotelje potpisao svoju ostavku na mjesto saborskog zastupnika (koju, usput, nitko nije tražio) i pozvao 23 zastupnika SDP-a koja su potpisala pismo o njegovoj ostavci da učine isto (onda bi Bernardić, tako je navodno rekao, dao ostavku na mjesto predsjednika stranke). Problem s tom idejom je u tome da SDP nema dovoljno zamjenika za te zastupnika s izbornih lista iz 2016. godine i da svi odu ostao bi bez određenog broja ruku u Saboru. “Pa onda SDP neće imati saborskih zastupnika, pa što?!”, racionalizirao je već pomalo iznervirani Bernardićev suradnik…
Uglavnom, rat u stranci se nastavlja, a sudeći po epizodi s ostavkama, mogao bi tu i tamo u uveseljavati dio neutralne javnosti. Suspenzije neće spriječiti kritike na račun Bernardića i njegovih, vjerojatno će ih još i pojačati. Grbin je na sjednici Glavnog odbora poručio da ga mogu i deset puta suspendirati, ali da će on i dalje, kad vidi da je nešto bijelo ili crno, jasno govoriti o tome što je vidio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon suspenzija, sljedeća mjera za neposlušne je isključenje
Teško da će uspjeti i taktika “zavadi pa vladaj”, kojom se objašnjava činjenica da je suspendirano četvero, a ne šestero članova predsjedništva stranke koji su potpisali pismo o Bernardićevoj ostavci. Poštedu su, ovaj put, dobili Bojan Glavašević, koji je prije nekoliko dana baš na Telegramu pozvao na nove izbore u stranci, kao i Biljana Borzan, koja je isto napravila prije dva tjedna na Twitteru.
U ovom trenutku se može učiniti da u stranci postoje dvije jasne struje, jedna Bernardićeva koja će inzistirati na tome da se pobunjenici “poklone ili uklone” – a nakon suspenzija, sljedeća mjera je isključenje – i druga koja neće odustati od Bernardićevog odlaska. No, stvari su ipak nešto složenije.
Simpatizeri SDP-a svakako će poželjeti preskočiti ankete
Jedno od često ponavljanih tumačenja jučerašnjih zbivanja bilo je to da se ovdje radi o borbi za kontrolom nad postbernardićevskim SDP-om. Bero je, pričali su oni koji ga baš ne vole, na izlaznim vratima i već u rujnu će napustiti svoju funkciju koju bi po sili Statuta preuzeo Zlatko Komadina. Suspenzije su samo mjera da si osigura kontrolu nad stranačkim tijelima i primiri buduću oporbu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukoliko to i jest plan, čini se da on računa na popriličnu Bernardićevu benevolentnost u napuštanju funkcije za koju se tako čvrsto drži. I da bi i na toj fronti još moglo biti svega. A za to vrijeme, ovog ljeta i tko zna do kad, članovi i simpatizeri SDP-a svakako će poželjeti preskočiti vijesti o rezultatima anketa.
Suspenzije neće promijeniti ništa u SDP-u. Obračun se nastavlja, samo će muzika svirati brže i glasnije
Jasmin Klarić komentira sjednicu Glavnog odbora koja je završila suspenzijama i dubinski besmislenim potezom Davora Bernardića
Jednog Bernardićevog bliskog suradnika nije pokolebalo ni objašnjenje dubinske besmislenosti predsjednikovog manevra koji je, želeći valjda pokazati da mu nije stao do fotelje potpisao svoju ostavku na mjesto saborskog zastupnika (koju, usput, nitko nije tražio) i pozvao 23 zastupnika SDP-a koja su potpisala pismo o njegovoj ostavci da učine isto (onda bi Bernardić, tako je navodno rekao, dao ostavku na mjesto predsjednika stranke). Problem s tom idejom je u tome da SDP nema dovoljno zamjenika za te zastupnika s izbornih lista iz 2016. godine i da svi odu ostao bi bez određenog broja ruku u Saboru. “Pa onda SDP neće imati saborskih zastupnika, pa što?!”, racionalizirao je već pomalo iznervirani Bernardićev suradnik…
Nije to bio kraj SDP-a. Sjednica Glavnog odbora na kojoj su suspendirana četiri člana predsjedništva zbog javnih kritika na račun vodstva stranke nije bila ni početak kraja SDP-a. Radilo se o mučnom, ali i očekivanom nastavku kraja stranke koja je nakon odlaska Zorana Milanovića i izbora Davora Bernardića za predsjednika upala u rupu iz koje ne da ne uspijeva izaći, nego je uporno dublje i dublje kopa, s jasnom perspektivom da se zakopa toliko da je više nitko i ne vidi. I da nikog ne bude briga.
“Što sad?”, bilo je najčešće pitanje koje su novinari, kad je postalo jasno da će biti dovoljno ruku za suspenzije, postavljali dužnosnicima stranke koji su povremeno izlazili na malo svježeg zraka iz dvorane u kojoj se odvijao desetosatni obračun. Najbolju metaforu dao je jedan od “pobunjenika” kojih je, vrijeme je pokazalo, u SDP-u sve više, ali i dalje nedovoljno da smjene vodstvo. Sjetio se, naime, scene iz filma “Underground”, kad jedan od likova ulazeći u kafansku tučnjavu skida sat i poručuje muzici: “Brže i glasnije!”.
Ovdje, naime, pomirenja i smirenja neće biti. Najbolje to možda pokazuju riječi iz jedne od brojnih jučerašnjih rasprava na Glavnom odboru kad je jedna od članica tog tijela “pobunjenicima” poručila da joj ih je dosta i da osnuju svoju stranku pa onda tamo raspravljaju.
Taj film se, ipak, bez obzira na neke od ranijih najava o izlascima iz stranke neće gledati. Ni četvorica suspendiranih – Peđa Grbin, Siniša Hajdaš Dončić, Mihael Zmajlović i Vedran Babić, ni bilo tko od 90 potpisnika pisma kojim se moli Bernardića da ode, neće napuštati stranku. Borba za SDP će se nastaviti iznutra, uz očitu nadu da ona rupa koju svi skupa kopaju neće postati toliko duboka da se iz nje ne mogu izvući.
‘Pa onda SDP neće imati saborskih zastupnika, pa što?!’
Oni, pak, koji su lojalni Bernardiću, smatraju da uzrok problema s padom rejtinga i opće relevantnosti SDP-a nije u sadašnjem vodstvu stranke, već u onim stranačkim kolegama koji vodstvo non-stop kritiziraju. Jedan od članova Glavnog odbora jučer je novinarima, dosta ozbiljnog izraza lica, pokušao objasniti da bi sigurno nastradali da odemo u konkurentske medije govoriti protiv svojih šefova. Nije ga pokolebalo upozorenje o stanovitim suptilnim razlikama između demokratske stranke i privatne firme.
Kao što jednog Bernardićevog bliskog suradnika nije pokolebalo ni objašnjenje dubinske besmislenosti predsjednikovog manevra koji je, želeći valjda pokazati da mu nije stao do fotelje potpisao svoju ostavku na mjesto saborskog zastupnika (koju, usput, nitko nije tražio) i pozvao 23 zastupnika SDP-a koja su potpisala pismo o njegovoj ostavci da učine isto (onda bi Bernardić, tako je navodno rekao, dao ostavku na mjesto predsjednika stranke). Problem s tom idejom je u tome da SDP nema dovoljno zamjenika za te zastupnika s izbornih lista iz 2016. godine i da svi odu ostao bi bez određenog broja ruku u Saboru. “Pa onda SDP neće imati saborskih zastupnika, pa što?!”, racionalizirao je već pomalo iznervirani Bernardićev suradnik…
Uglavnom, rat u stranci se nastavlja, a sudeći po epizodi s ostavkama, mogao bi tu i tamo u uveseljavati dio neutralne javnosti. Suspenzije neće spriječiti kritike na račun Bernardića i njegovih, vjerojatno će ih još i pojačati. Grbin je na sjednici Glavnog odbora poručio da ga mogu i deset puta suspendirati, ali da će on i dalje, kad vidi da je nešto bijelo ili crno, jasno govoriti o tome što je vidio.
Nakon suspenzija, sljedeća mjera za neposlušne je isključenje
Teško da će uspjeti i taktika “zavadi pa vladaj”, kojom se objašnjava činjenica da je suspendirano četvero, a ne šestero članova predsjedništva stranke koji su potpisali pismo o Bernardićevoj ostavci. Poštedu su, ovaj put, dobili Bojan Glavašević, koji je prije nekoliko dana baš na Telegramu pozvao na nove izbore u stranci, kao i Biljana Borzan, koja je isto napravila prije dva tjedna na Twitteru.
U ovom trenutku se može učiniti da u stranci postoje dvije jasne struje, jedna Bernardićeva koja će inzistirati na tome da se pobunjenici “poklone ili uklone” – a nakon suspenzija, sljedeća mjera je isključenje – i druga koja neće odustati od Bernardićevog odlaska. No, stvari su ipak nešto složenije.
Simpatizeri SDP-a svakako će poželjeti preskočiti ankete
Jedno od često ponavljanih tumačenja jučerašnjih zbivanja bilo je to da se ovdje radi o borbi za kontrolom nad postbernardićevskim SDP-om. Bero je, pričali su oni koji ga baš ne vole, na izlaznim vratima i već u rujnu će napustiti svoju funkciju koju bi po sili Statuta preuzeo Zlatko Komadina. Suspenzije su samo mjera da si osigura kontrolu nad stranačkim tijelima i primiri buduću oporbu.
Ukoliko to i jest plan, čini se da on računa na popriličnu Bernardićevu benevolentnost u napuštanju funkcije za koju se tako čvrsto drži. I da bi i na toj fronti još moglo biti svega. A za to vrijeme, ovog ljeta i tko zna do kad, članovi i simpatizeri SDP-a svakako će poželjeti preskočiti vijesti o rezultatima anketa.