Opet na sudu proces za Inu i MOL: Tužitelji novim dokazima iz Austrije ruše najvažnije Sanaderove svjedoke

Četiri godine kasnije

Točno četiri godine od kada je Sanaderu prvi puta pročitana optužnica, oba ova slučaja počet će se iznova rasplitati, a kako doznajemo, USKOK nema ni najmanju namjeru obazirati se na moguću zastaru dijela optužbi protiv Ive Sanadera. Zastaru je, naime, dao naslutiti Ustavi sud u svojoj odluci, aludirajući na one optužbe prema kojima je Sanader u jesen 1994. i u rano proljeće 1995. godine uzeo namjanje tri i pol milijuna kuna provizije.

To mu je bila nagrada za posredovanje u dogovorima nakon kojih je hrvatska Vlada s austrijskom Hypo bankom sklopila ugovor o kreditu. Iz odluke Ustavnog suda jasno se nazire zaključak o zastari kaznenog progona za ratno profiterstvo za što USKOK tereti bivšeg premijera. Sumnja se da je proviziju spremio u džep još uvrijeme dok je prema zakonskim okvirima u Hrvatskoj trajao ratni sukob, a zastara za to nedjelo nastupila je još 22. ožujka 2005. godine.

Ratni profiter

Ustav je nezastarijevanje ratnog profiterstva uveo tek 2010. godine, pa je Ustavni sud taj dio presude doveo u pitanje. Ipak, uoči ponovljenog suđenja USKOK je aktualizirao optužnicu, uvrstivši u nju odredbe novog Kaznenog zakona. U prvoj su bile navedene one iz zakona koji je vrijedio 1998. godine. To je po mišljenju Ustavnog suda bilo pogrešno.

Tužitelji su i dalje u uvjerenju da se radilo o ratnom profiterstvu, pa i u popravljenoj optužnici protiv Sanadera stoji da će odgovarati prema Zakonu o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva.

Novi dokazi trebali bi novo sudsko vijeće, ono kojim predsjeda sudac Zdravko Majerović, uvjeriti da je Sanader doista u ta ratna vremena uzeo proviziju. Naime, u sudski spis predane su dodatne potvrde o primanjima Ive Sanadera iz 1990-tih. Posebno se tu radi o periodu od prosinca 1994. do ožujka 1995. godine kada je bio zamjenik ministra vanjskih poslova. Iz tog ministarstva USKOK je izvukao ispise svih Sanaderovih plaća. Tužiteljstvo time želi uvjeriti sudsko vijeće i da je Sanaderova imovina iz tog razdoblja doista nesrazmjerna s onim što je legalno zarađivao, pa bi na tome temeljilo zaključak da je uzeo proviziju od Hypo banke.

Nesporni dokazi

Međutim, nije za zanemariti ni činjenicu da Ustavni sud u odluci kojom je ukinuo pravomoćnu presudu Ivi Sanaderu nije doveo u pitanje dokaze što su provedeni u prvom procesu i na kojima je utemeljena pravomoćna presuda Sanaderu na osam i pol godina zatvora.

Niti jedan dokaz nije osporen niti proglašen nezakonitim. I sam Ustavni sud naglasio je kako mu nije bio cilj ulaziti u ocjenu Sanaderove krivnje, već isključivo u poštivanje njegovih prava tijekom procesa.

To je doduše teško za prihvatiti, tim više što je dio osude za primanje pet milijuna eura mita od mađarskog MOL-a kojem je prodan udio Ine, ocijenjen nepotrebno ispolitiziranim. Ustavni suci upozorili su da su Županijski i Vrhovni sud preširoko analizirali slučaj Ina-MOL.

Ugovor s konzultantom

Sada, ne želeći očito ništa prepuštati slučaju, USKOK u ponovljeni proces ulazi s dodatnim dokazima, a među važnijima je novi ugovor što ga je MOL sklopio s Josipom Petrovićem, bivšim članom uprave Ine. Riječ je o ugovoru iz siječnja ove godine kojim je bivši član Uprave Ine, točnije njegova tvrtka Peritus savjetovanje d.o.o., ponovno angažiran kao konzultant mađarske naftne tvrtke. Petroviću je povjereno savjetovanje o situaciji u naftnoj industriji zemalja u regiji. Ugovorena cijena Petrovićeve usluge bila je 14.500 eura mjesečno. Međutim, istražitelji su došli do računa iz kojih proizlazi da je MOL od 1. siječnja 2011. godine Petroviću platio ukupno nešto više od 7,2 milijuna kuna.

Osoba od povjerenja

Istražitelji smatraju da se te uplate trebaju gledati u kontekstu cijelog slučaja, obzirom da je riječ o čovjeku od ogromnog Sanaderovog povjerenja, koji je u upravu Ine došao kao HDZ-ov kadar još 2004. godine. On je jedini bio nazočan razgovorima bivšega premijera Sanadera i čelnog čovjeka MOL-a Zsolta Hernádija 26. svibnja 2009. u Sanaderovu uredu u Banskim dvorima – u jeku pregovaračkog procesa, koji je, kako se čini, okončan prodajom Ine pod krajnje sumnjivim okolnostima, točnije korupcijskim skandalom bez presedana. Petrović je o tome i svjedočio na prvom suđenju, no negirao je bilo kakve nelegalnosti.

Petrovićeve riječi potpunosti su suprotne onome što je u svom iskazu naveo Robert Ježić, na čijem je računu završilo pet, od ukupno deset obećanih milijuna eura mita za Sanadera. Upravo je Ježić prokazao Petrovića kao osobu koja je svjedočila dogovoru Sanadera i Hernadija.

Kratki susret s Ježićem

– Sjećam se da smo se nakon desetak minuta od izlaska iz Vlade vratili na poziv Sanadera, jer to nije bilo uobičajeno. Kad smo ušli u kabinet, Sanader je rekao da opet ima problem s Diokijem i etanom i da to pomognemo riješiti. Zadržali smo se možda minutu i pol do dvije, uvjeravao je Petrović priznajući doduše da je na izlasku iz Vlade sreo Ježića.

Na Petrovićev angažman za MOL i pozamašne iznose što ih dobiva za svoje savjetodavne usluge USKOK će upozoriti sud vjerojatno kako bi njegovo svjedočenje doveo u pitanje, budući da je osim ključnog Ježićevog, on na prvom suđenju pokušao minorizirati i izuzetno bitno svjedočenje Branka Radoševića, bivšeg predsjednika Uprave Plinacroa. On je, naime, izjavio da ga su ga i Sanader i Petrović tražili da “olabavi s Mađarima jer im oni trebaju”. Obojica su prema Radoševićevim riječima željela čim prije završiti taj posao.

Petrovićev prelazak u “mađarski tabor” nakon prodaje Ine, te unosni konzultantski ugovori dočekani su i s komentarima da je riječ o “kupovini njegove šutnje”.

Pitanje je bi li USKOK posegnuo za novim dokazima da je ponovljeno suđenje ostalo u rukama suca Ivana Turudića koji je i na osnovu ranije prezentiranih dokaza proglasio Sanadera krivim.

---

 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 14. studenog 2015.